kursk
© Sputnik / Pavel LvivFragment kormilarnice nuklearne podmornice Kursk kod spomenika 'Podmorničarima koji su poginuli u miru' u Murmansku
Katastrofalno potonuće ruske podmornice Kursk na nuklearni pogon prije više od dva desetljeća rezultat je sudara s pogođenim brodom NATO-a u Barentsovom moru, utvrdio je bivši visokorangirani načelnik mornarice.

"Kursk" je potonuo 12. kolovoza 2000. na dubini od 108 metara, odnijevši živote svih 118 članova posade i potaknuvši prvu veliku međunarodnu krizu za vrijeme predsjedništva Vladimira Putina. Službena istraga koju je naručila ruska vlada donijela je dvije godine kasnije da je incident rezultat eksplozije torpeda, što je potom izazvalo detonaciju streljiva na brodu.

kursk
Bivši zapovjednik ruske Sjeverne flote, admiral Vjačeslav Popov
Međutim, u intervjuu za RIA Novosti, emitiranom u ponedjeljak, bivši zapovjednik Sjeverne flote Vjačeslav Popov iznio je teoriju o tome kako se incident mogao dogoditi. Prema njegovim riječima, brod kojim je upravljala NATO sila se previše približio brodu Moskve, sudario se s njegovim pramcem i oštetio torpednu cijev, nakon čega je uslijedila eksplozija. Odjeljak se tada poplavio, poslavši podmornicu u morske dubine.

"Podmornica koja se sudarila s 'Kurskom' ju je, očito, pratila, ali nije uspjela osigurati sigurnost u morskom okruženju i svim drugim uvjetima, približila se preblizu ili je manevar Kurska doveo do gubitka kontakta", rekao je.

Popov je tvrdio da zna ime podmornice koja pripada bloku predvođenom američkom vojskom "s vjerojatnošću od 90 posto". Međutim, priznao je da trenutno nema dovoljno dostupnih dokaza da slučaj objavi.

Prema riječima bivšeg načelnika mornarice, koji je služio do 2001. godine, plovilo je bilo u regiji gdje se sudarilo s "Kurskom". Također je napomenuo da su SOS signali slani iz posebne opreme kojom ruski brodovi nisu bili opremljeni, što implicira da je morala biti prisutna još jedna podmornica.

Viktor Kravčenko, bivši načelnik stožera ruske ratne mornarice, kasnije se složio s Popovljevom teorijom, napomenuvši da je "također sklon vjerovati ovoj verziji" propasti Kurska, na temelju posrednih dokaza.

Tri NATO-ova plovila, britanski "Splendid" i američke podmornice "Toledo" i "Memphis", navodno su u to vrijeme bila u blizini ruskih vojnih vježbi u Barentsovom moru. Ni Washington ni London nisu dali dokumente o stanju svojih plovila nakon što je Moskva zatražila informacije.

Međutim, ruska vlada drži da je zaključak službene istrage najvjerojatniji, a mnogi analitičari ističu da je to razdoblje bilo izazovno vrijeme za rusku vojsku. Kombinacija nedovoljno financiranja, zastarjelog sovjetskog hardvera i niskog morala mogla je pridonijeti incidentu.

Putin, tada tek nekoliko mjeseci nakon svog prvog predsjedničkog mandata, preuzeo je najveći dio kritika zbog tragedije u Kursku, a veliki gubitak mladih ruskih mornara izazvao je tugu i bijes. Neuspjeli spasilački napori izazvali su bijes i frustraciju u zemlji i svijetu.

Popovljeve tvrdnje dolaze usred pojačane zabrinutosti oko aktivnosti NATO-a oko ruskih granica. U petak je najviši dužnosnik bloka, Jens Stoltenberg, predložio raspoređivanje američkih nuklearnih bojevih glava po Istočnoj Europi, kako bi se suprotstavio navodnoj prijetnji koju predstavlja Moskva.

Kao odgovor, Kremlj je rekao da bi takva izjava značila da Temeljni akt odnosa Rusije i NATO-a "više ne postoji". Prema ovom dokumentu, potpisanom 1997. godine, dvije stranke jedna drugu ne smatraju suparnicima. Njime se jamči da neće biti raspoređeno nuklearno oružje novim članicama NATO-a nakon tog datuma.