njemačka
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock na zajedničkoj konferenciji za novinare s francuskim ministrom vanjskih poslova nakon sastanka na Quai d'Orsay u Parizu, 9. prosinca 2021.
Nova njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, stupila je na dužnost 8. decembra, a da nije znala da bi američko postavljanje projektila u Ukrajini na granici Rusije i samo 7 minuta leta udaljenoj od Moskve, za Moskvu bilo još neprihvatljivije nego što su 1962. za Vašington, bile rakete Sovjetskog Saveza koje su stacionirane na Kubi, petnaest minuta leta od Vašingtona, tokom Kubanske raketne krize. Ona je očigledno toliki neokonzervativac (pristaša američkog imperijalizma) da je Baerbock ignorisala ovu ključnu i jednostavnu činjenicu međunarodnih odnosa tokom cijele svoje prethodne 17-godišnje karijere u politici, prije nego što je imenovana za njemačku ministricu vanjskih poslova.

Ona je to toliko ignorisala da je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, tokom svog uvodnog telefonskog razgovora sa njom 14. decembra, u toku razgovora ustanovio da je morao da joj to objašnjava. Ovo je prilično šokantno.

Nije znala ni zašto je njemački lider, tokom 2005-2021, Angela Merkel, — zajedno sa francuskim liderom Fransoa Olandom — uspostavila u sporazumima iz Minska za rješavanje ukrajinskog rata "normandijski format" za pregovore između Ukrajine (na ruskoj granici) i njenu otcijepljenu regiju Donbas 2014. godine, kako bi u Minsku uspostavili sporazum o primirju između te dvije strane (Ukrajine i njenog otcijepljenog regiona) i dogovorili da međusobno pregovaraju o trajnom mirovnom rješenju, kojim bi Donbas ponovo bio dio Ukrajine i glasao na ukrajinskim predsjedničkim izborima, ali bi mu Ukrajina odobrila određeni stepen unutrašnje autonomije (i zagarantovan mir). To bi mirno riješilo ukrajinski rat.

Baerbock se još nije obavezala da li će prihvatiti ili čak poštovati sporazum o primirju koji su Merkel, Hollande i Putin zajednički postigli između Ukrajine i Donbasa u Minsku. Međutim, ona se jasno obavezala po svim drugim pitanjima da podržava iste stavove koje je podržala američka vlada. Vlada SAD nije ni na koji način učestvovala u sporazumima iz Minska, pa je mogla da ih odbije — ili da prihvati samo odredbe iz Minska koje favorizuje ukrajinska strana i da odbije odredbe koje favorizuje strana iz Donbasa. Drugim riječima: mogla bi tražiti zamijenu sporazuma iz Minska, ili čak potpuno podržati nastavak napora Ukrajine 2014.-2015. da vojno osvoji Donbas i tretira sve tamošnje stanovnike kao "teroriste" dok ti stanovnici ne budu pokoreni.

Baerbockino neznanje dobro služi dugoročnom cilju Vlade SAD da osvoji Rusiju (jer joj omogućava da bude neokons kakav je oduvijek bila), ali vrijeđa narod Njemačke tako što podređuje interese njemačkog naroda interesima Američkih milijardera koji posjeduju naftne i gasne (i druge) kompanije koje se takmiče sa onima u Rusiji, a to bi čak moglo dovesti do još jednog svjetskog rata u kome bi Evropa (uključujući posebno Njemačku) bila glavno bojno polje. Ovo očito NIJE u interesu njemačkog naroda.

Baerbock, u službi američkih milijardera ulagača u frakirani gas koji se ukapljuje u kanistere, a zatim biva isporučen u Njemačku i druge zemlje EU kako bi zamijenio mnogo jeftiniji gas iz plinovoda iz Rusije, uvijek je kritikovala njemačku politiku kupovine daleko jeftinijeg njemačkog plina; ali u ovim vremenima rastućih cijena gasa u Evropi, njena politika je još skuplja za Njemce nego što je to bila ranije. Očigledno je odlučna da učini sve kako bi spriječila da počne rad nedavno završenog gasovoda Sjeverni tok 2 iz Rusije u Njemačku - i to čini kako bi služila američkim investitorima, koji imaju za cilj da povećaju svoju prodaju u Evropi.

Ona takođe očito nije bila upućena u sporazume iz Minska i njihov normandijski format i razloge zašto su ih Angela Merkel i Francois Hollande stvorili kako bi uspostavili konstruktivno primirje u vrućem ratu koji je tada bjesnio između osvajačke Ukrajine i njenog bivšeg regiona Donbasa (koje je ukrajinska vlada rutinski nazivala "teroristima" u ukrajinskoj "Anti-terorističkoj operaciji" ili "ATO"). I to je ono što nije samo psihopatsko (poput njenog insistiranja na kupovini američkog gasa umjesto ruskog), već i šokantno.

Šef NATO, njegov generalni sekretar (koji uvijek izražava stav američkog predsjednika) Jens Stoltenberg je 17. decembra prezrivo nazvao Rusiju "agresorom" i odbacio ruske "crvene linije" (zahtjeve nacionalne sigurnosti), a posebno je naglasio da Rusija nema nikakvu riječ o tome da li će NATO prihvatiti ponudu Ukrajine za članstvo u antiruskoj vojnoj alijansi. Budući da je Baerbock dosljedno podržavala stavove koje je iznio generalni sekretar NATO, može se razumno očekivati ​​da će zanemariti ono što joj je Lavrov rekao 14. decembra. Ukoliko ona, o tom pitanju, ne zanemari informacije koje je dobila iz Rusije, to bi ukazivalo na suštinsku promjenu njenih iznesenih stavova, a vjerovatnoća za Treći svjetski rat će tada biti znatno smanjena.

Autor: Eric Zuesse