propaganda
Svijet se, do trenutka puštanja među ljude umjetno stvorenog virusa u američkim vojnim laboratorijima, kotrljao kroz desetljećima učvršćivane fraze o demokraciji, slobodnim izborima, tržišnim slobodama, slobodi kretanja rada, ljudi i kapitala, Europi bez granica, gospodarskom rastu, rastu BDP-a.

Vjerojatno nismo ni bili svjesni kako smo raspadom Jugoslavije (i Istočnog bloka) iskočili iz jedne retorike, iz jednog staro normalnog u novo normalno. Dotad smo se kroz tekstove, javni govor probijali preko fraza o radničkom samoupravljanju, stabilizacijskom programu, razlikovali smo kongrese, susrete omladine i boraca, prvomajske proslave. Živjeli smo obične života, ali iznad nas je lebdio rječnik tog doba. A onda preko noći u svladavanje novih pojmova koje su smislili drugi i s vremenom se uvjerili u profitabilnost njihovog korištenja. Nove fraze, a isti ljudi.

Naivno smo mislili kako nas obične riječi neće mijenjati, da one ne mogu biti oružje i da masovna hipnoza ne može trajati dugo. Novo doba rađa nove pojmove, ali i novi pojmovi rađaju novo doba. Riječ je o prožimanju i međudjelovanju dviju stvarnosti, one iz realnog svijeta i one iz virtualnog. Ako si gospodar rječnika, a sveučilišta, školovani intelektualci njegov nosači i pronositelji, onda s vremenom postaješ i gospodar stvarnosti.

Stabilni svjetski poredak, sa svojim međunarodnim organizacijama, s institutima ovim i onim, sa validnom znanošću se puštanjem virusa među čovječanstvo srušilo, kao i njegove definicije pojmova. Snizili su se pragovi za proglašenje epidemije i pandemije, promijenile definicije cjepiva, a znanost je postala kurva na raspolaganju onima koji mogu platiti više. Još jednom smo dospjeli u doba zamjene rječnika, ovog puta se to zove - narativ.
Narativ kao okvir kroz kojeg ne mogu prodrijeti nikakve istine, osim dopuštenih. A dopuštene istine su samo one preko kojih se može utjecati na psihu građana. Sve drugo je podložno faktčekiranju i stavljanju naljepnice.
Kako god su protivnici partijskih kongresnih zaključaka, smjernica bili izopćavani iz javnog života nekad (ali u puno manjoj mjeri), isto se dogodilo i svakom slobodno mislećem umu i svakoj istini koja prkosi očitim lažima. Pod snagom novog narativa smo ušli u novo normalno, a ljudi su se, misleći da to čine iz domoljubnih, altruističkih razloga, samozatvarali, izlazili na balkone i pljeskali 'našim bojovnicima na prvoj crti obrane', 'našim liječnicima i sestrama po odjelima intenzivne njege'.

To što su plesali i snimali videa za tik-tok se činilo simpatičnim prilogom nacionalnom zajedništvu, nikako zatvaranjem bolnica za nepoželjne bolesnike, sve one koji nisu zaraženi fancy virusom.

Preventivna samoobrambena ruska vojna akcija, izazivana kroz 30 godina širenja NATO pakta i tjeranja Rusije u kut iz kojeg ne može pobjeći, dogodila se u trenutku gotovog eksperimenta s gotovim narativom Pandemijski narativ je već imao svoju vojsku po svim medijima, po svim portalima, po svim televizijama.

Samo je valjalo izbaciti kao neprijatelje necijepljene, sladoljeve, ravnozemljaše, antimaskere, lidije gajske i nastaviti s ispaljivanjem novonarativnih rafala na svijest građana. Umjesto naljepnice Cijepi se - misli na druge, sad je poželjna ukrajinska zastava. Vjerojatno se diljem zapadnog svijeta s jednakom brzinom vrši zamjena neprijatelja, nisu virusi, nego Rusi, nije Sadam Hitler, nego je Putin Hitler.

Oni koji su nasjeli na covid propagandu na prvi napad, a kasnije se osvijestili zahvaljujući baš sladoljevima, lidijama gajskima i logičnima i prozreli igru, danas opet padaju kao prve žrtve psihonapada novog narativa.

U Hrvatskoj još i brže, još i više. Sve je posloženo 'u narativu' kako bi većini koja je nekad primjećivala covid prijevaru mrak prekrio razum, istinu pogotovu. Evo je sad Ukrajina zapravo Hrvatska 91, Rusi su JNA i Srbi, Donjeck i Lugansk su CAO KPAJIHA tako da je ušutkan svaki glas istine o pravoj prirodi sukoba u Ukrajini. Još i izbjeglice! Kao kad je pola BiH i pola Hrvatske moralo bježati iz svojih domova. Narativ je odradio svoje. Žrtve pale. Antiruski narativ smjenjuje covid narativ, žrtve padaju same.

Ko onomad starci po Bergamu. Zato je bitno danas, kao i prije dvije godine odabrati život u istini pa ma kakva bila. Emocije na stranu, empatija i suosjećanje sa svim žrtvama koje su posljedica sulude ukrajinske politike rasprodaje vlastite zemlje i odnarođivanja ukrajinskih elita, je ljudski i prirodno.
No, izloženi smo manipulacijama s našim osjećajima i empatijom te instrumentalizacijom ljudskosti u interesu zla i zlih skupina.
Danas biti domoljub znači razumjeti razloge za rusku intervenciju, pozivati ukrajinske elite na dogovor u interesu njihovog naroda, u interesu Europe i čovječanstva. Ne budimo na krivoj strani povijesti. Svaka riječ je bitna, istina ne tamni, koliko god crnila mediji po njoj istresali.