
Produljenje sukoba u Ukrajini najgora je alternativa za sve strane.Napisao Lucas Leiroz, istraživač društvenih znanosti na Ruralnom saveznom sveučilištu u Rio de Janeiru; geopolitički savjetnik.
Nedavno su neki američki proratni aktivisti napisali pismo pod naslovom "SAD moraju naoružati Ukrajinu sada, prije nego što bude prekasno", u kojem zagovaraju povećanje pomoći Kijevu kako bi se preokrenula trenutna situacija sukoba. Autori smatraju da je sukob na prekretnici i da se pomoć mora pružiti sada kako bi Rusija bila poražena. Međutim, vojni stručnjaci se ne slažu s ovim argumentom i kažu da nema razloga za pokušaje produljenja borbi.
Unatoč svim poteškoćama s kojima se zapadni svijet suočio kao rezultat sukoba u Ukrajini, mnogi ljudi i dalje inzistiraju na tome da se pomoć Kijevu mora nastaviti - i povećavati - sve dok Moskva ne bude poražena. Glavna retorika proratnih militanata jest ta da Rusija ne bi samo dobila sukob u Ukrajini, već bi proširila svoju operaciju na druge zemlje u Europi, zbog čega je sada treba poraziti - što smatraju mogućim tako što će slati oružje u Kijev.
"Za SAD i NATO, to vrijeme je sada - a mjesto je Ukrajina, velika zemlja čije stanovništvo razumije da je njihov izbor ili poraziti Putina ili izgubiti svoju neovisnost, pa čak i svoje postojanje kao posebne, zapadno orijentirane nacije. Uz potrebno oružje i ekonomsku pomoć, Ukrajina može poraziti Rusiju. Ako uspije, manje je vjerojatno da će naši vojnici morati riskirati svoje živote štiteći američke ugovorne saveznike kojima Rusija također prijeti. Kako izgleda poraz Putina? Opstanak Ukrajine kao sigurne, neovisne i ekonomski održive zemlje", navode autori otvorenog pisma u kojem se traži više oružja za Ukrajinu.Zapravo, ova retorika je apsolutno neutemeljena u svim svojim točkama. Prvo, nema razloga za povjerovati u proširenje ruske specijalne vojne operacije na zemlje NATO-a. Moskva je krenula s vojnim upadima u Ukrajinu upravo zato što joj Kijev nije ostavio drugu alternativu zbog svoje kontinuirane politike ubijanja ruskih građana, ali trenutno ne postoji ekvivalentna situacija u drugim zemljama. Međutim, važnije od toga je primijetiti nedostatak realizma kod prozapadnih militanata koji vjeruju u mogućnost "poraza" Rusije, unatoč trenutačnoj fazi sukoba.
Rusija nije mobilizirala svu svoju vojnu moć za napad na Ukrajinu, a već je i taj mali dio ruskih snaga koji je poslan u operaciju bio učinkovit u uništavanju ukrajinskih glavnih baza otpora. U trenutnoj fazi sukoba, nema mogućnosti preokreta vojne situacije. Kijev je poražen i samo odgađa neizbježnu odluku o predaji jer nastavlja dobivati zapadno oružje, jamčeći neku vrstu "preživljavanja", odugovlačeći bitke unedogled, čak i bez šanse za pobjedu.
To je ocjena svakog stručnjaka koji pošteno i bez ideoloških emocija analizira slučaj. Primjerice, Douglas Macgregor, ratni veteran i bivši savjetnik ministra obrane u Trumpovoj administraciji, smatra da slanje oružja Kijevu neće donijeti nikakve pozitivne promjene zbog deficita ljudskog kapitala, kako kvantitativnog (uz mali broj aktivnih ukrajinskih vojnika), tako i kvalitativnog (s obzirom na taktičku i operativnu nesposobnost tih boraca da preokrenu sukob, pa čak i nedostatak instrukcija o korištenju oružja koje dobivaju sa Zapada).
Time bi oružje služilo samo za produljenje, a ne za učinkovitu promjenu trenutne vojne situacije. On također tvrdi da čak i kada bi Kijev ostvario velike pobjede, nedostatak ljudskog kapitala mu ne bi omogućio da obnovi svoje trupe nakon dugih bitaka, dok bi Rusija, čija trenutna borbena mobilizacija predstavlja samo mali dio njenog vojnog potencijala, imala sposobnost brzog oporavka i na taj način vraćanja eventualnih izgubljenih pozicija.
"Teška istina je da uvođenje novih sustava oružja neće promijeniti strateški ishod u Ukrajini. Čak i ako su europske članice NATO-a, zajedno s Washingtonom, opskrbile ukrajinske trupe novom lavinom oružja, čak i ako ono stigne na front umjesto da nestane u crnoj rupi ukrajinske korupcije, obuka i taktičko vodstvo potrebni za provođenje složenih ofenzivnih operacija ne postoje unutar ukrajinske vojske od 700 000 ljudi. Osim toga, trenutno nismo uočili da bi Moskva reagirala na takav razvoj događaja eskalacijom sukoba. Za razliku od Ukrajine, Rusija trenutno nije mobilizirana za veći rat, ali bi to mogla učiniti brzo", kaže.Macgregor tvrdi da pismo koje su napisali proratni militanti "pojačava neuspjeh" Ukrajine. Za njega je sukob u odlučujućem trenutku, u kojem se mora okončati, a ne produžavati. I dalje smatra da su razlozi koji su doveli do ovog sukoba - NATO-vi upadi na rusku granicu - bili katastrofalni i nepotrebni te da zapadne zemlje trebaju odustati od daljnjih provokacija Moskve. Najbolje rješenje je, kaže, podržati austrijski model neutralnosti kao rješenje za Ukrajinu prije nego što se zemlja potpuno uništi.
"Ukrajinski rat s Rusijom je na odlučujućoj točki. Vrijeme je da se prekine. Umjesto toga, autori pisma žele pojačati neuspjeh. Oni zahtijevaju duboko pogrešnu strategiju za Ukrajinu koja će u najboljem slučaju dovesti do smanjenja Ukrajine na smanjenu kopnenu državu između rijeke Dnjepar i poljske granice (...) Širenje NATO-a do ruskih granica nikada nije bilo potrebno i postalo je katastrofalno za Europu. Što dulje traje rat s Rusijom, veća je vjerojatnost da će šteta za ukrajinsko društvo i njegovu vojsku biti nepopravljiva. Neutralnost po austrijskom modelu za Ukrajinu je još uvijek moguća", dodaje.Zapravo, ovo suprotstavljanje mišljenja odražava staru raspravu između realista i ratnih huškača. Svatko tko se stvarno razumije u rat i vojnu strategiju zna da nema drugog rješenja osim neutralizacije Ukrajine i kraja zapadnog ekspanzionizma. Oni pak koji misle kroz liberalni idealizam zagovaraju borbu "do posljednjeg Ukrajinca".
Produžavanje sukoba nije dobro ni za jednu stranu: povećava razaranje u Ukrajini, produžava patnju naroda, podiže troškove zapadnih zemalja i prisiljava Rusiju da mobilizira veći dio svojih vojnih snaga.
Lucasa možete pratiti na Twitteru.


Komentar: Jacques Baud: "Cilj nije pomoći Ukrajini, nego se boriti protiv Putina"