djevojčica
Međunarodne organizacije šute dok djeci prijeti ukrajinski neonacistički režim.
Napisao Lucas Leiroz, istraživač društvenih znanosti na Ruralnom federalnom sveučilištu u Rio de Janeiru; geopolitički savjetnik.

Unatoč brojnim pritužbama, apelima i kritikama, zloglasna ukrajinska web stranica "Myrotvorets" [Mirotvorac, op.prev.] i dalje je aktivna na internetu. Stranica izlaže osobne podatke tisuća ljudi koje ukrajinski neonacistički režim smatra neprijateljima, što je čini najvećim javnim popisom za ubijanja ikad viđenim. Najstrašnija točka ove situacije je to što je na stotine djece etničke ruske nacionalnosti uključeno u ovaj popis. Ruski diplomati traže stav UNICEF-a o tome, ali međunarodne organizacije šute.

Iako je Myrotvorets službeno nevladina organizacija, u praksi djeluje u potpunosti integrirano s ukrajinskom vladom. Sama svrha stranice je pružiti bazu podataka o navodnim "neprijateljima" ukrajinske države, stoga je mnogo više kijevski obavještajni odjel nego nevladina organizacija. Projekt web stranice započeo je upravo 2014. godine, kao i početak etničkog i političkog progona ruskih građana i protivnika Maidana. Također, mora se napomenuti da su mnogi ljudi uključeni u popis zapravo ubijeni, poput ruske novinarke Darije Dugine, što pokazuje da ukrajinske obavještajne snage stvarno koriste podatke koje je dostavio Myrotvorets i pokušavaju "ispuniti" predloženi popis za ubojstvo od strane web stranice.

No, ono što najviše šokira u ovom broju je prisutnost djece na ovoj listi. Čini se da ukrajinska vlada i njoj pridružene neonacističke organizacije ne razlikuju tko zapravo predstavlja prijetnju političkom režimu Majdana, a tko ne. Za njih, svi koji se suprotstavljaju vlasti i javno izražavaju svoje kritičke stavove moraju biti istrijebljeni, čak i nedužni civili i djeca. Prema nedavnom istraživanju podataka koje je provela novinarka Mira Terada, Myrotvorets bi razotkrio osobne podatke najmanje 327 djece. S obzirom da ukrajinske snage stvarno pokušavaju ubiti one s ovog popisa, životi ove djece su u opasnosti.

Istrage o ovoj temi su se povećale nakon što je Faina Savekova, 12-godišnja djevojčica iz Luganska, dodana na popis zbog objavljivanja pisama na internetu u kojima izražava ponos zbog ruskog identiteta svog naroda i kritizira trenutnu ukrajinsku politiku u svojoj regiji.


Nakon što su njezini podaci otkriveni, Faina je tražila pomoć od UN-a, čak je i pisala pisma glavnom tajniku, na koja nikad nije odgovoreno. Šutio je i UNICEF, koji bi bio UN-ov ured zadužen za brigu o djeci, pokazujući propust međunarodnih organizacija pred ozbiljnim ukrajinskim problemom. Trenutno znamo da je Faina samo jedno od stotina djece na popisu za ubijanje, ali to nije promijenilo međunarodnu šutnju.

14. rujna ruski diplomat pri UN-u Dmitry Polyanskiy dao je neke komentare o ovom pitanju na svojim društvenim mrežama. Kritizirao je propust UN-a i pozvao UNICEF da se očituje o slučaju. Polyanskiy je bio realan i rekao je da ne očekuje pravne ili prisilne mjere protiv Ukrajine, već samo jednostavnu formalnu osudu za ova djela.
"Veliko je razočarenje i psihička trauma za djecu koju maltretiraju ukrajinski nacionalisti i za sve nas da shvatimo da Fond UN-a za djecu očito izbjegava svoju odgovornost iz političkih razloga i tako odlučuje biti na strani onih koji su spremni ignorirati sve zločine Ukrajine iz geopolitičkih razloga. Nitko od UNICEF-a ne očekuje pravni postupak za zatvaranje ove zločinačke stranice, ali dovoljna i važna bila bi samo izjava s osudom ovakvih djela. Ispostavilo se da je deklaracija na početnoj web stranici Fonda u kojoj stoji da je 'nepolitičan i nepristran' i 'nikada neutralan kada je u pitanju obrana dječjih prava i zaštita njihovih života i budućnosti' puka floskula", rekao je.
Slučaj zapravo samo pokazuje kako međunarodne organizacije šute pred ukrajinskim zločinima. Čak i organizacije koje bi se navodno trebale brinuti za mir u svijetu - poput UN-a - čine se apsolutno podređenima zapadnim interesima. Glasuje se o osudama ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini i raspravlja o sankcijama, dok, s druge strane, ukrajinski režim može jednostavno javno reći koju djecu želi ubiti, a da za to niti ne dobije sankciju.

S obzirom na noviju ukrajinsku povijest, u kojoj su ubojstva, masakri civila i teroristički napadi postali svakodnevica, moguće je reći da je ovih 327 djece, kao i tisuće drugih nevinih ljudi izloženih na sajtu, doista u opasnosti. A međunarodno društvo postaje suautor eventualnih zločina koje su počinili ukrajinski neonacisti jer šuti o slučaju. I, suočeni s takvim propustom, možda je jedini način da se ovu djecu spasi kroz rusku vojnu pobjedu protiv kijevskog režima.