© Justin Trudeau: people.com; lubanja: fruugo.us; Kolaž zahvaljujući Steveu Brownu
Kanadski liberalni premijer Justin Trudeau (2015.-danas) postao je ozloglašen prošle godine, jer je po prvi put u kanadskoj povijesti aktivirao Zakon o izvanrednim situacijama, koji je suspendirao građanska prava prosvjednika i dao saveznoj policiji pravo da zaplijeni njihove bankovne račune bez sudskih naloga.
Trudeauovo ponašanje u odnosu na kamiondžija nažalost nije bilo neuobičajeno za čovjeka kojeg su nazivali "kanadskim Barackom Obamom — što znači bezveznim neoliberalnim političarem koji promiče šuplju politiku identiteta koja prikriva odanost korporativnim interesima i potporu imperijalnim intervencijama diljem svijeta.
Iako je tvrdio da promiče "feminističku vanjsku politiku", Trudeau je podržavao mizogine diktature na Bliskom istoku, uključujući Saudijsku Arabiju kojoj je liberalna vlada prodala laka oklopna vozila u vrijednosti od 14 milijardi dolara.
U svojih prvih pet godina na dužnosti, Trudeau je podigao kanadski vojni proračun za 62 milijarde dolara — uz obećanje povećanja vojne potrošnje za 70% tijekom desetljeća.
Proračun za 2022. osigurao je dodatnih 8 milijardi dolara za obrambenu potrošnju, a Trudeau je najavio da planira potrošiti 40 milijardi dolara u sljedeća dva desetljeća za nadogradnju bilateralnog zapovjedništva Sjevernoameričke zračne obrane (NORAD) sa SAD-om, što se smatra ključnim za vođenje rata s Rusijom i Kinom.
Planovi modernizacije olakšat će sudjelovanje Kanade u američkom obrambenom štitu od balističkih raketa, čiji je cilj (unatoč svom nazivu) učiniti nuklearni rat koji vodi američki imperijalizam "pobjedivim".
Trudeau je posebno podređen kanadskim rudarskim interesima, koji vode oko 4000 mineralnih projekata u inozemstvu i koji rutinski uništavaju poljoprivredna zemljišta, štete ugroženim vrstama, zagađuju pitku vodu, potkopavaju samoodređenje domorodačkog stanovništva i potiču nasilje i ubojstva u obližnjim zajednicama.
Trudeauova vlada, koja subvencionira ove rudarske tvrtke, blokirala je kazneni progon jedne posebno korumpirane [tvrtke SNC-Lavalin] i čekala je godinama da uspostavi pravobranitelja koji nije imao nikakvu moć da iznudi svjedočenje od rudarskih rukovodioca.
Kuća ogledala
Trudeauov jadni vanjskopolitički dosije ogoljen je u knjizi Yvesa Englera, Kuća ogledala: Vanjska politika Justina Trudeaua, (Montreal: Black Rose Books, 2020.).
Engler je poznat kao kanadski Noam Chomsky. Ističe da je Trudeauova vlada objavila obrambenu politiku koja je zahtijevala još 605 specijalnih snaga, te je uspostavila kanadski plan za nabavu naoružanih dronova i za trošenje više od 100 milijardi dolara na nove borbene zrakoplove i brodove.
Trudeauova vlada je u međuvremenu pokrenula višestruke napore da svrgne socijalističku vladu Nicolåsa Madura u Venezueli, povezujući se s najreakcionarnijim političkim snagama u Južnoj Americi, ciljajući na Kubu i priznajući honduraškog narko-diktatora Juana Orlanda Hernándeza, koji je pokrao izbore i koji se sada suočava s dugom zatvorskom kaznom u SAD-u
Trudeau je tvrdio da je kanadska vanjska politika osmišljena da podupire međunarodni poredak temeljen na pravima; međutim, njegova je administracija prekršila međunarodno pravo intervenirajući u Siriji bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a ili kanadskog zakonodavstva.
Jednostrane sankcije koje je Kanada usvojila protiv Venezuele, Rusije, Nikaragve i drugih zemalja — i koje su imale strašne ljudske posljedice — kršile su i međunarodno pravo budući da ih Svjetska trgovinska organizacija (WTO) ili Vijeće sigurnosti UN-a nikada nisu legitimizirale.
Otvoreno uplitanje Kanade u političke poslove Venezuele kako bi se priznao opskurni oporbeni političar, Juan Guaidó, također je bilo protuzakonito — budući da Povelja UN-a i Organizacija američkih država (OAS) zabranjuju miješanje u unutarnje poslove drugih država.
Dodatno, Trudeauova vlada je odbila pridružiti se 122 zemlje u zabrani nuklearnog oružja i odbila je ratificirati UN-ov Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja — koji bi uspostavio redovite posjete promatrača mjestima gdje je poznato da se krše ljudska prava.
Kanada pod Trudeauovim vodstvom također nije potpisala a) Američku konvenciju o ljudskim pravima; b) Baselski amandman o zabrani kojim se bogatim zemljama pokušava zabraniti izvoz otpada u siromašne zemlje; i c) Inicijativu za transparentnost ekstraktivnih industrija, koja nastoji standardizirati upravljanje naftnim, plinskim i rudarskim resursima.
Chrystia Freeland — kandadska Hillary
Ako je Trudeau kanadski Obama, onda je Chrystia Freeland tamošnja Hillary Clinton — ženski jastreb na visokom položaju i moć iza prijestolja.
Diplomirala na Harvardu i bivša novinarka Financial Timesa, Freelandina obitelj bila je povezana s desničarskim ukrajinskim lobijem - njezin djed Michael Chomiak pisao je propagandu za naciste tijekom Drugog svjetskog rata.
Freeland je unaprijeđena na mjesto ministrice vanjskih poslova 2017., velikim dijelom zbog "svojih jakih kontakata u SAD-u", prema dokumentu s kojeg je skinuta oznaka tajnosti.
U velikom vanjskopolitičkom govoru 2017., Freeland je rekla da je Kanadi "potrebna čvrsta moć" i "spremnost na vođenje ratova kako bi se održao svjetski poredak pod vodstvom Sjedinjenih Država. U istom govoru, pohvalila je "iznimnu ulogu SAD-a u svjetskim poslovima od Drugog svjetskog rata", naglasivši da je Kanada "zahvalna našem susjedu za iznimnu ulogu koju igra u svijetu".
Freeland se zalagala za posebno tvrdu politiku protiv Rusije, neutemeljeno optužujući Rusiju u stilu Hillary Clinton da se "miješala" u kanadske izbore 2019.
Nazvavši "ruski vojni avanturizam i ekspanziju jasnim strateškim prijetnjama liberalnom demokratskom svijetu, uključujući Kanadu", Freeland je odbacila pozive Donalda Trumpa da dopusti Rusiji povratak u G-7. Također se zalagala za održavanje sankcija i za širenje kanadske vojne prisutnosti na pragu Rusije, pri čemu se broj kanadskih vojnika u istočnoj Europi udvostručio u 2017.
Kanada je u to vrijeme počela slati kanadske mornaričke fregate u Crno more i povećala je svoje sudjelovanje u vojnim vježbama NATO-a u zemljama koje graniče s Rusijom. Od tada je sankcionirao više od 1.400 Rusa u sklopu ekonomskog rata protiv Rusije i operacije promjene režima koju vode zemlje NATO-a predvođene SAD-om
Super-jastreb o Ukrajini
Uloga Kanade u državnom udaru u Ukrajini, koji je 2014. godine podupirao SAD, i koji je pokrenuo političku krizu koja je dovela do sadašnjeg rata, naglašena je činjenicom da su oporbeni prosvjednici koji su podržavali državni udar boravili u kanadskom veleposlanstvu.
U 2017., Trudeau je proširio mandat kanadske vojne misije za obuku i donirao desetke milijuna dolara u opremi ukrajinskoj vojsci, koja je počinila masovna kršenja ljudskih prava u pokrajinama Donjeck i Lugansk čiji su ljudi tražili veću autonomiju.
© Izvor: ukrweekly.comJustin Trudeau 2016. fotografiran s prvim ukrajinskim potpredsjednikom Rade Andrijem Parubijem s desne strane. Parubiy je imao pozadinu krajnje desnice i bio je optužen da je hvalio Adolfa Hitlera.
© Izvor: twitter.comKanadski vojni ataše u Kijevu, Brian Irwin, na sastanku s pripadnicima neonacističkog bataljuna Azov 2018.
Pomoć je opravdana činjenicom da je Ukrajina bila naizgled "na čelu borbe između demokracije i autoritarizma", kako je izjavila Freeland, i da je "moderna Ukrajina zemlja u kojoj je borba u tijeku i u kojoj će se odrediti budućnost mađunarodnog poretka zasnovanog na pravima i istinskoj demokraciji u svijetu."
© cbc.caChrystia Freeland na skupu “Stand with Ukraine"
Velik dio kanadske opreme koja ide u Ukrajinu usmjerava se kroz središte Kanadskih oružanih snaga (CAF) u Prestwicku u Škotskoj, zračnoj luci koja je nekoć bila transferna točka za žrtve CIA-inog "izvanrednog izručenja".
Trudeau je nedavno obećao da će Kanada pomoći Ukrajini u "oslobađanju" svih njezinih teritorija, uključujući Krim, dom ruske crnomorske flote.
Njegova ministrica vanjskih poslova Mélanie Joly također je provokativno izjavila da Kanada podržava pridruživanje Ukrajine NATO- u — u trenutku kada bi se Ukrajina pridružila NATO-u, bi se neizbježno pozvalo na Članak 5 NATO-a prema kojem su sve države članice obvezne braniti svaku napadnutu članicu NATO-a.
Dvostruki standardi o ljudskim pravima — Južna Amerika
Dvostruki standardi Trudeaua i Freelandove o ljudskim pravima bili su očiti u Južnoj Americi, gdje su slijedili vodstvo SAD-a u karakteriziranju izabranog socijalističkog vođe Venezuele, Nicolása Madura, kao "brutalnog diktatora" dok su prigrlili Michela Temera iz Brazila koji se pretvarao da ima izborni legitimitet, honduraškog narko-diktatora Juana Orlando Hernándeza, i desničarske oporbene snage u Venezueli koje su izvele teroristička djela.
Kolumbijski predsjednik Iván Duque, desničar koji je potkopao mirovni sporazum u Kolumbiji, bio je još jedan Trudeauov miljenik zajedno s Jovenalom Moïseom, represivnim vladarom Haitija od 2017. do 2021. kojeg je Trudeauova vlada poduprla policijskom pomoći — možda kao nagradu zato što je kanadskim tvrtkama ponudila unosne rudarske koncesije.
U Nikaragvi, Kanada je primijenila sankcije i podržala državni udar 2018. protiv Daniela Ortege, vođe Sandinističke revolucije čija je vlada poboljšala kvalitetu života ljudi.
Godine 2019. Trudeau je podržao još jedan državni udar u Boliviji protiv Eva Moralesa — socijalista koji se suprotstavio stranim rudarskim interesima u ime domorodačkog stanovništva Bolivije.
Trudeau i Freeland preferirali su Jeanine Áñez, desničarsku kršćansku fundamentalisticu koja je naredila masakr Moralesovih pristaša i u lipnju je osuđena na deset godina zatvora nakon što je osuđena za terorizam i pobunu.
Odanost Izraelu
Prema Engleru, Trudeauovi liberali imaju najviše antipalestinskih glasova od bilo koje nedavne kanadske vlade.
U članku Kanadske židovske vijesti iz kolovoza 2018., liberalni zastupnik Montreala Anthony Housefather hvalio se rekordom Trudeauove vlade u glasanju protiv Palestinaca u UN-u, pišući: "Glasovali smo protiv 87% rezolucija koje izdvajaju Izrael za osudu na Općoj skupštini u odnosu na 61% za Harperovu vladu [Trudeauov konzervativni prethodnik], 19% za vlade Martina i Mulroneyja i 3% za vlade Chrétiena. Također smo podržali 0% ovih rezolucija, u usporedbi s 23% podrške pod Harperom, 52% pod Mulroneyem, 71% pod Martinom i 79% pod Chrétienom."
Kada je Trudeauova vlada ipak pružila određenu pomoć Palestincima, podržala je proizraelski palestinski sigurnosni aparat koji je bio osmišljen kako bi zaštitio korumpiranu Palestinsku upravu (eng. Palestinian Authority - PA) od otpora naroda prema njenoj suglasnosti sa proširenjem izraelskih naselja na Zapadnoj obali.
Trudeauova politika nije bila previše iznenađujuća ako se uzme u obzir da je glavni prikupljač sredstava za kanadsku Liberalnu stranku od 2013. bio Stephen Bronfman, izdanak milijarderske gorljive cionističke obitelji koja je imala duge veze s američkom i izraelskom obavještajnom službom.
Još više dvostrukih standarda za ljudska prava
Liberali predvođeni Trudeauom kritizirali su Iran zbog kršenja ljudskih prava, iako su šutjeli o gorim kršenjima u Saudijskoj Arabiji, koja je primila velike pošiljke kanadskog oružja.
Trudeauova vlada podupirala je druge represivne zaljevske monarhije, uključujući Kuvajt i UAE, koji su zajedno sa Saudijcima igrali vodeću ulogu u genocidnom napadu na Jemen. Također je prodavala oružje Egiptu i šutjela o golemim zločinima protiv ljudskih prava koje je počinio njen diktator Fatah al-Sisi.
Kanada je zapovijedala operacijama NATO-a i poslala specijalne snage u Irak koje su sudjelovale u napadu na Mosul koji je pretvoren u ruševine.
Prema Engleru, kanadski su liberali do danas uložili stotine milijuna dolara — ako ne i više od milijarde — u Irak, dok su također podržavali američke raketne napade u Siriji i oporbene skupine predvođene džihadistima kao dio tamošnjih operacija promjene režima pod vodstvom SAD-a.
Bespotrebno protivljenje Kini i Sjevernoj Koreji
Kanadska vlada predvođena liberalima pridružila se SAD-u u provociranju Kine, redovito raspoređujući ratne brodove u vodama za koje Peking polaže pravo: u Južnom kineskom moru, Tajvanskom tjesnacu i Istočnom kineskom moru.
Trudeauova vlada je također nastojala ojačati američku kampanju za izolaciju Sjeverne Koreje. Chrystia Freeland je tvrdila da "diktatura u Sjevernoj Koreji...predstavlja jasnu stratešku prijetnju liberalnom demokratskom svijetu, uključujući i Kanadu." Freeland je pak podržavala nadzorne misije Kraljevske kanadske mornarice i sankcije Sjevernoj Koreji koje su uzrokovale ozbiljne poteškoće lokalnom stanovništvu.
Prijatelji s najokrutnijim afričkim diktatorom
Trudeauov omiljeni vođa u Africi je predsjednik Ruande Paul Kagame (1995.-danas), hladnokrvni ubojica koji je dvaput napao i opljačkao Kongo, te izazvao genocid u Ruandi 1994. srušivši zrakoplov tadašnjeg ruandskog predsjednika Juvenala Habyarimane.
Kagameov režim bio je toliko opak da su njegove oružane snage uspostavile krematorije na otvorenom kako bi se riješile tijela mnoštva Hutua koje su ubili.
Neuznemiren, Trudeau je fotografiran s Kagameom u najmanje četiri navrata na međunarodnim summitima 2018. i 2019. gdje je potvrdio "važnost snažnih i rastućih bilateralnih odnosa" između Kanade i Ruande.
Razlog ovog snažnog bilateralnog odnosa bio je geopolitički i ekonomski: Kagame je bio opunomoćenik SAD-a koji je otvorio gospodarstvo Ruande — i Konga — stranim rudarskim interesima.
Korporativni liberali
Justin Trudeau može, ali i ne mora biti dobar momak.
Kad je postao premijer, možda je, a možda i nije, namjeravao poduprijeti diktatore i operacije promjene režima ili povećati vojnu potrošnju kada su Kanađani sve više patili od smanjenja socijalnih usluga i teške nejednakosti.
Bez obzira na njegove namjere kada je počeo, imperativi moći odveli su Trudeaua u moralni ponor.
Kao što Engler naglašava, mnoge Trudeauove politike vođene su korporativnim interesima koji financiraju Liberalnu stranku.
Trudeau se, primjerice, protivi socijalističkoj vladi u Venezueli koja je pokušala kontrolirati vađenje zlata od strane kanadskih rudarskih korporacija i ugrozila je interese Scotia Banke, jedne od najvećih kanadskih banaka, koja ima mnogo klijenata iz kanadskog rudarstva.
Kanadska vojska se u međuvremenu sve više integrirala s američkom vojskom, što je primoralo Kanadu da troši više na svoju vojsku.
Moćni lobiji u Kanadi, poput desničarskog ukrajinskog lobija s kojim je povezana Freeland i izraelskog lobija, daljnje su ključne odrednice kanadske vanjske politike — kao i u SAD-u
Usprkos svim strukturnim silama koje pokreću kanadsku politiku, Trudeau mora snositi značajan dio krivnje za velike nepravde koje je Kanada počinila diljem svijeta dok je on bio premijer.
Da je pravi vođa, Trudeau bi radio na obrazovanju javnosti o podlim silama koje iskrivljuju vladinu politiku i koristio bi svoj položaj u vlasti da se zauzme za ono što je ispravno - što on nije voljan učiniti.
Jeremy Kuzmarov je glavni urednik časopisa CovertAction. Autor je četiri knjige o vanjskoj politici SAD-a, uključujući Obama's Unending Wars (Clarity Press, 2019.) i The Russians Are Coming, Again, s Johnom Marcianom (Monthly Review Press, 2018.). Može ga kontaktirati na: jkuzmarov2@gmail.com .
Komentari čitatelja
na naše novosti