tankeri
© www.globallookpress.com Cfoto/Keystone Press Agency
Sjedinjene Države i njihovi saveznici u prosincu su uveli najoštriji paket sankcija protiv ruskih energetskih tvrtki. Europa je zabranila uvoz morem, a zapadne sile ograničile su cijenu sirove nafte na 60 dolara po barelu. Uslijedile su sankcije na dizel i naftne derivate koje stupaju na snagu 5. veljače. Podaci, međutim, pokazuju da te mjere ne daju rezultate, piše "Ekonomist".

Ideja sankcija bila je "kazniti" Moskvu za specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini i zadati joj financijski udarac. Pokazalo se da se Zapad prevario. Ograničenje cijene nafte nije smanjilo prodaju. Moskva je isporuke namijenjene Europi samo preusmjeravala u Kinu i Indiju. Isporuke sirove nafte iz Rusije u siječnju su dosegle rekordne razine - 3,7 milijuna barela dnevno.

Dok zagovornici restrikcija govore da je u tome i bila poanta - ruska nafta i dalje teče ali po ograničenoj cijeni, dužim rutama i samim time skupljim transportom, što sve "udara po džepu" specijalnu vojnu operaciju, problem je velika razlika u cijeni Brenta, globalne referentne nafte i "Urala", ruske nafte koja ide za 49,5 dolara po barelu.

Rusija je ponudila popust od 38 posto na trgovinu tom naftom, čime je limit od 60 dolara po barelu praktički obesmišljen. Osim toga, pokazalo se da ruski izvoz manje ovisi o zapadnoj prometnoj i financijskoj infrastrukturi. Naftu danas prevozi flota tankera iz "sjene".

Prema Reutersu, zapadni tankeri prevoze više od 9,5 milijuna tona sirove nafte iz Rusije, dosegnuvši višemjesečni maksimum u siječnju, dok rastuća potražnja u Aziji podiže cijene. Očekuje se da će ovomjesečni utovar sirove nafte iz Rusije i Kazahstana iz samo dvije luke Ust-Luga i Primorsk doseći najveću količinu od 2019., u iznosu od 7,4 milijuna tona, pokazali su podaci trgovaca.

Četvrtinu svih isporuka Urala iz Rusije u siječnju su obradila plovila u vlasništvu EU-a, uglavnom iz Grčke, dvostruko više nego u prosincu.

Sada se postavlja pitanje može li sljedeća serija sankcija, na rafiniranu naftu, učiniti veću štetu Moskvi? Na prvi pogled čini se da bi sankcije u bliskoj budućnosti mogle "zauzdati" ruski izvoz dizela i drugih proizvoda. Od 5. veljače Europa više neće kupovati takva goriva, a korištenje njihovih tankera i osiguravajućih kuća znači poštivanje gornje granice cijena.

Rusija neće lako pronaći kupce koji bi nadoknadili gubitak potražnje iz EU: i Kina i Indija imaju svoje rafinerije. I teško će se naći alternativa europskom uvozu rafinirane nafte. Dio ruskih rafiniranih proizvoda, koji čine trećinu prihoda zemlje od izvoza nafte, mogao bi ostati neprodan, podižući globalne cijene, piše "Ekonomist".

Međutim, ti će učinci s vremenom vjerojatno nestati. Ako ne bude u mogućnosti prodavati rafiniranu naftu, Rusija će vjerojatno povećati svoje kapacitete za izvoz više sirove nafte, dodatno potičući trgovinu u sjeni. Europljani bi se mogli obratiti Kini i Indiji za dizel, koji se sve više proizvodio od jeftine ruske sirove nafte.


Komentar: EU zaobilazi vlastite sankcije: Indija će prerađivati ​​rusku naftu i slati je natrag u EU kao dizel


Kako sve više ruske nafte teče izvan kontrole Zapada, blokade će postati još manje učinkovite. Za Zapad, lekcija je da sankcije nisu zamjena za slanje više novca i oružja Ukrajini. Izbjegavanjem ruske nafte neće se dobiti rat, zaključuje "The Economist".

Rusija se od samog početka protivila inicijativi ograničenja cijena. Predsjednik Vladimir Putin prošlog je mjeseca potpisao dekret kojim se zabranjuje opskrba ruskom naftom i naftnim derivatima stranim kupcima koji "izravno ili neizravno" spominju to ograničenje u svojim ugovorima. Zabrana je stupila na snagu 1. veljače, a na snazi ​​će biti najmanje pet mjeseci.