Kako je oštar bio dobri stari Lenjin, glavni modernist, kada je razmišljao, "postoje desetljeća u kojima se ništa ne događa; i ima tjedana u kojima se događaju desetljeća". Ovaj globalni nomad koji vam se sada obraća uživao je privilegiju provesti četiri nevjerojatna tjedna u Moskvi u srcu povijesnog raskrižja - što je kulminiralo geopolitičkim summitom Putin-Xi u Kremlju koji je promijenio geopolitičku igru.
Da citiram Xija, "promjene koje nisu viđene 100 godina" imaju sposobnost da utječu na sve nas na više načina.
James Joyce, još jedna moderna ikona, napisao je da provodimo živote susrećući prosječne i/ili izvanredne ljude, stalno i stalno, ali na kraju uvijek susrećemo sami sebe. Imao sam privilegiju upoznati niz izvanrednih ljudi u Moskvi, vođen prijateljima od povjerenja ili sretnom slučajnošću: na kraju vam duša kaže da oni obogaćuju vas i sveobuhvatni povijesni trenutak na načine koje ne možete ni zamisliti.
Ovo su neki od njih. Unuk Borisa Pasternaka, nadareni mladić koji predaje starogrčki na Moskovskom državnom sveučilištu. Povjesničar s neusporedivim znanjem o ruskoj povijesti i kulturi. Tadžikistanska radnička klasa skupljena u orijentalnoj čajani u pravom ambijentu Dushanbea.
Čečeni i Tuvanci s divljenjem prave krug u Big Central Lineu. Šarmantni poslanik kojeg su poslali prijatelji koji su izuzetno pažljivi po pitanju sigurnosti kako bi razgovarali o pitanjima od zajedničkog interesa. Iznimno uspješni glazbenici koji nastupaju pod zemljom u Mayakovskaya. Zapanjujuća sibirska princeza živahna s neograničenom energijom, podižući moto koji se prije primjenjivao na energetsku industriju - Moć Sibira - na potpuno novu razinu.
Dragi prijatelj poveo me na nedjeljnu službu u crkvu Devyati Muchenikov Kizicheskikh, omiljenu crkvu Petra Velikog: suštinsku čistoću istočnog pravoslavlja. Nakon toga svećenici su nas pozvali na ručak za svoj zajednički stol, pokazujući ne samo svoju prirodnu mudrost već i razdragani smisao za humor.
U klasičnom ruskom stanu pretrpanom s 10.000 knjiga i s pogledom na Ministarstvo obrane - s puno šala - otac Michael, zadužen za odnose pravoslavnog kršćanstva s Kremljom, otpjevao je rusku carsku himnu nakon neizbrisive noći vjerske i kulturne rasprave.
Imao sam čast upoznati neke od onih koji su bili posebno na meti imperijalnog stroja laži. Maria Butina - ocrnjena poslovičnim "špijun koji je došao iz hladnoće" - sada je zastupnica u Dumi. Viktor Bout - kojega je pop-kultura metastazirala u "Gospodara rata", zajedno s filmom Nica Cagea: Ostao sam bez riječi kad mi je rekao da me čitao u zatvoru s maksimalnim nadzorom u SAD-u, putem olovki koje su mu poslali njegovi prijatelji (nije imao pristupa internetu). Neumorna Mira Terada čelične volje - mučena dok je bila u američkom zatvoru, sada je na čelu zaklade koja štiti djecu zatečenu u teškim vremenima.
Proveo sam mnogo dragocjenog kvalitetnog vremena i sudjelovao u neprocjenjivim raspravama s Aleksandrom Duginom - ključnim Rusom ovih vremena nakon svega, čovjekom čiste unutarnje ljepote, izloženim nezamislivoj patnji nakon terorističkog atentata na Darju Duginu, koji je još uvijek u stanju sakupiti dubinu i doseg kada se radi o povezivanju spektra filozofije, povijesti i povijesti civilizacija koji je gotovo bez premca na Zapadu.
U ofenzivi protiv rusofobije
A onda su bili diplomatski, akademski i poslovni susreti. Od voditelja međunarodnih odnosa s investitorima Norilsk Nickel-a do rukovoditelja Rosnefta, da ne spominjem samog Sergeja Glazyeva iz EAEU-a, rame uz rame sa svojim glavnim ekonomskim savjetnikom Dmitrijem Mityaevom, dobio sam ubrzani tečaj o trenutnom ruskom gospodarstvu od A do Z - uključujući ozbiljne probleme koje treba riješiti.
U klubu Valdai ono što je doista bilo važno bili su sastanci na marginama, puno više od samih panela: tada vam Iranci, Pakistanci, Turci, Sirijci, Kurdi, Palestinci, Kinezi govore što im je stvarno u srcima i mislima.
Službeno pokretanje Međunarodnog pokreta rusofila bilo je poseban vrhunac ova četiri tjedna. Posebnu poruku koju je napisao predsjednik Putin pročitao je ministar vanjskih poslova Lavrov, koji je zatim održao vlastiti govor. Kasnije, u Domu primanja Ministarstva vanjskih poslova, nas četvoricu primio je Lavrov na privatnu audijenciju. Razgovaralo se o budućim kulturnim projektima. Lavrov je bio krajnje opušten, pokazujući svoj neusporedivi smisao za humor.
Ovo je kulturni koliko i politički pokret, osmišljen da se bori protiv rusofobije i da ispriča rusku priču, u svim njezinim neizmjerno bogatim aspektima, posebno globalnom jugu.
Ja sam jedan od osnivača i moje je ime na povelji. U moja gotovo četiri desetljeća kao strani dopisnik, nikada nisam bio dio bilo kojeg političkog/kulturnog pokreta bilo gdje u svijetu; neovisni nomadi su žestoka pasmina. Ali ovo je krajnje ozbiljno: trenutne, nepopravljivo prosječne samoopisane "elite" kolektivnog Zapada žele ni manje ni više nego poništiti Rusiju u cijelom spektru. No pasarán [Nećete proći, op. prev.]
Duhovnost, suosjećanje, milosrđe
Desetljeća koja se odvijaju u samo četiri tjedna podrazumijevaju dragocjeno vrijeme potrebno da se sve to stavi u perspektivu.
Početni osjećaj onog dana kad sam stigao, nakon sedam sati hoda pod snježnim vjetrom, potvrdio se: ovo je glavni grad multipolarnog svijeta. Vidio sam to među zapadnim Azijatima na Valdaju. Vidio sam kako se razgovara s Irancima, Turcima i Kinezima koji su dolazili u posjet. Vidio sam to kada je preko 40 afričkih izaslanstava zauzelo cijelo područje oko Dume - na dan kada je Xi stigao u grad. Vidio sam tijekom primanja širom globalnog juga ono što Xi i Putin predlažu velikoj većini planeta.
U Moskvi se ne osjeća kriza. Nema učinaka sankcija. Nema nezaposlenosti. Nema beskućnika na ulicama. Minimalna inflacija. Supstitucija uvoza u svim je područjima, posebice u poljoprivredi, bila izvanredan uspjeh. Supermarketi imaju sve - i više - u usporedbi sa Zapadom. Ima obilje prvoklasnih restorana. Možete kupiti Bentley ili Loro Pianna kaput od kašmira kakav ne možete pronaći ni u Italiji. Smijali smo se tome razgovarajući s menadžerima u robnoj kući TSUM. U knjižari BiblioGlobus jedan od njih mi je rekao "Mi smo Otpor".
Usput, imao sam čast održati predavanje o ratu u Ukrajini u najcool knjižari u gradu, Bunkeru, uz posredovanje mog dragog prijatelja, neizmjerno upućenog Dima Babiča. Ogromna odgovornost. Pogotovo jer je u publici bio i Vladimir L. On je Ukrajinac i proveo je 8 godina, do 2022., govoreći kako jeste Ruskoj radio stanici, sve dok nije uspio otići - nakon što su ga držali na nišanu - koristeći internu ukrajinsku putovnicu. Kasnije smo otišli u češku pivnicu gdje je detaljno ispričao svoju neobičnu priču.
U Moskvi njihovi otrovni duhovi uvijek vrebaju iz pozadine. Ipak, čovjek ne može a da ne sažali psihostraussovske neokonzervativce i neoliberalce koji se sada jedva mogu kvalificirati kao siročad Zbiga "Velike šahovske ploče" Brzezinskog.
Krajem 1990-ih, Brzezinski je pontifikirao da je "Ukrajina, novi i važan prostor na euroazijskoj šahovskoj ploči, geopolitičko središte jer samo njezino postojanje kao neovisne države pomaže transformaciji Rusije. Bez Ukrajine, Rusija prestaje biti euroazijsko carstvo."
Sa ili bez demilitarizirane i denacificirane Ukrajine, Rusija je već promijenila narativ. Ne radi se o ponovnom postajanju euroazijskim carstvom. Ovdje se radi o vođenju dugog, složenog procesa euroazijske integracije - koji je već na snazi - paralelno s podržavanjem istinske, suverene neovisnosti diljem globalnog juga.
Napustio sam Moskvu - Treći Rim - prema Carigradu - Drugom Rimu - dan prije nego što je tajnik Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev dao razoran intervju za Rossiyskaya Gazetu još jednom ističući sve bitne stvari svojstvene ratu NATO-a protiv Rusije.
Ovo je ono što me se posebno dojmilo: "Naša stoljetna kultura temelji se na duhovnosti, suosjećanju i milosrđu. Rusija je povijesna braniteljica suvereniteta i državnosti svih naroda koji su joj se obratili za pomoć. Spasila je same Sjedinjene Američke Države najmanje dva puta, tijekom Revolucionarnog rata i Građanskog rata. Ali vjerujem da je ovaj put nepraktično pomoći Sjedinjenim Državama da održe svoj integritet."
U mojoj posljednjoj noći, prije nego što sam otišao u gruzijski restoran, vodio me savršeni pratilac od Pjatnitske do šetnice uz rijeku Moskvu, prekrasne rokoko zgrade veličanstveno osvijetljene, miris proljeća - konačno - u zraku. To je jedan od onih trenutaka "Divlje jagode" iz Bergmanova remek-djela koji pogađaju dno duše. Kao svladavanje Taoa u praksi. Ili savršeni meditativni uvid na vrh Himalaje, Pamira ili Hindukuša.
Dakle, zaključak je neizbježan. Vratit ću se. Uskoro.
Komentari čitatelja
na naše novosti