abramović
Proteklih je tjedana i mjeseci na Zapadu vrlo aktualno pitanje što učiniti sa zamrznutom ruskom državnom imovinom i imovinom ruskih privatnih osoba u zapadnim financijskim ustanovama i institucijama. Ova se prva procjenjuje na više od 300 milijardi dolara. Ona privatna je nesumnjivo znatno manja, ali sigurno i dalje dovoljno respektabilna da izazove nervozu službene Moskve.

Sve je više onih na Zapadu koji bi ruska sredstva željeli prebaciti Kijevu za obnovu Ukrajine zbog šteta koje je zemlja pretrpjela i još uvijek trpi u ruskoj invaziji.

Državna i privatna imovina

Za početak se u tom smislu najviše "barata" s imovinom ruskih privatnih osoba, a prvi je, u praktičnom smislu, kao i obično (iako i tamo još uvijek oprezno i krajnje ograničeno) u to krenuo SAD, gdje su pojedini lokalni sudovi već oduzeli dio imovine ruskih ulagača u tamošnjim bankama pod različitim izgovorima - najčešće zbog navodno netransparentnog porijekla. Tako su nedavno oduzete i prve jahte ruskih građana.

Naime, po pitanju privatne imovine puno je jednostavnije "adaptirati" domicilnu pravnu regulativu, poput pokretanja odredbi o porijeklu imovine odnosno sumnji u njezino protuzakonito stjecanje i sl. Druga je stvar kako doći do dokaza, ali oni u ovom slučaju više i nisu toliko važni jer politika je ta koja daje svoj "amen". Naime, u razvoju rusko-zapadnih odnosa proteklih godinu i više dana koji teže prema nuli, u pravo malo tko gleda i na njega se malo tko poziva i po pitanju mjera i protumjera, odnosno akcije i reakcije.

Kada se presedan u tom smislu jednom učini, obično se u anglosaksonskom pravu brzo "otvaraju vrata" za nove tužbe odnosno eksproprijacije (izvlaštenje) privatne imovine, pa će tako vjerojatno biti i u ovom slučaju. Naravno, vjerojatno će se pri tom ipak dobro selektirati i paziti na koga će se "nagaziti", a na koga "zaboraviti". Jer, kao i u svemu, "sitne ribe" uvijek stradavaju prve.

S druge strane puno je osjetljivije pitanje (ruske) državne imovine s obzirom kako ono zadire u vrlo "sklisko" područje međunarodnog i domicilnog prava koje ne poznaje odnosno ne priznaje kategorije otimanja takve vrste.

Negativne posljedice mogu biti veće od koristi

Tu se javljaju dva glavna problema odnosno elementa.

Prvi je krajnje negativan efekt mogućeg takvog poteza od strane država koje svoje aktive čuvaju u američkim ili britanskim trezorima i koje bi se itekako s pravom zabrinule da one mogu biti slijedeće na redu ako se iz nekog razloga "zamjere" Washingtonu. Prije svega se tu misli na bogate arapske monarhije, ali i ne samo njih - od Latinske Amerike, preko Afrike i Azije. Svakom je njegov državni kapital velik, neovisno o snazi i veličini države. Naime, do sada se američke administracije nikada nisu odlučivale za tako radikalnu mjeru kažnjavanja svojih protivnika, čak ni po pitanju Irana ili Afganistana - čiji su državni aktivi zamrznuti (kao i za sada ruski).

Drugim riječima Amerika bi u takvom slučaju mogla vrlo lako izgubiti povjerenje i dovesti se u položaj da iz nje počnu povlačiti kapital ne samo države koje su ga tamo sklonile u vjeri da je ondje i najsigurniji, već i bogatih inozemnih privatnih štediša i investitora.

Drugi negativni element je taj da Moskva otvoreno prijeti vlastitim protu-odgovorima: ne samo nekakvim reciprocitetnim potezima kroz zapljenu inozemne imovine, već i pokretanjem sudskih postupaka pred nadležnim međunarodnim pravosudnim instancama.

Prije tjedan dana izvjesni ruski analitičar dao je preko televizije javni prijedlog ruskoj vladi da se sva, na zapadu zaplijenjena ruska imovina zakonski briše iz ruskog državnog duga prema zapadnim kreditorima. Inicijativa je primljena pozitivno, a što će od nje biti vjerojatno će u prvom redu ovisiti o postupcima Zapada. Moskva, naime, tradicionalno "ne poteže prva", već inicijativu u kidanju međusobnih odnosa prepušta Zapadu nakon čega prilagođava svoje protu-odgovore na način koji joj najmanje štete (a štete svi, i jednoj i drugoj strani i oko toga nema dvojbi).

Zbog svega navedenog ovo je područje za sada još uvijek prilično "maglovito" što se perspektive poduzimanja daljnjih poteza tiče.

Nogomet i politika

Jedna od zanimljivijih tema ove prirode odnosi se na poznatog ruskog oligarha i donedavnog vlasnika londonskog nogometnog velikana Chelseaja

Kako je prije nekoliko dana pisao britanski Daily Mail, vrlo zanimljive stvari događaju se na relaciji Roman Abramović - britanska vlada.

Kako navodi spomenuti medij, zarada od 2,3 milijarde funti od Abramovićeve prodaje Chelseaja izvjesnom američkom ulagaču prije više od godinu dana možda na kraju uopće i neće stići u Ukrajinu.

"Možda je kamen spoticanja to što Roman Abramovič želi značajni dio novca poslati Rusiji, odnosno Rusima pogođenim sukobom. Ali ni britanska vlada ni Europska komisija neće poduzeti takav korak sve dok je Rusija pod sankcijama..." - navodi Daily Mail.

Začudo, čini se da bi Abramovič, koji je i sam pod sankcijama zbog "bliskosti s Putinovim režimom", trebao "pretplatiti" dodjelu sredstava, što je dosad odbijao. Oligarh želi da se ta pomoć podijeli između Rusije i Ukrajine."

Želi ravnopravno raspodijeliti novac žrtvama rata s obje strane.

Izvori u britanskom ministarstvu vanjskih poslova potvrdili su ovu informaciju. Prema njima, ministar vanjskih poslova James Cleverly izjavio je prošli tjedan da ne može jamčiti isplatu tih sredstava do ljetne stanke vlade sljedećeg mjeseca. Čelnici ministarstava vraćaju se s odmora u rujnu.

Šef britanske diplomacije izjavio je sljedeće: "Želimo biti sigurni da će dodijeljeni novac ići isključivo onima kojima je namijenjen. U to mi treba potpuno povjerenje."

Pravila koja uređuju dodjelu sredstava dopuštaju da se ona prebace isključivo u ukrajinske humanitarne svrhe - zaključuje britanski medij.

Oligarsi ostali na vjetrometini borbe Zapada i Rusije

Ova sredstva, dobivena od prodaje vlasništva slavnog kluba, pohranjena su u zakladi na čijem je čelu Roman Abramovič. Sam Abramovič nije se, za razliku od nekih drugih oligarha koji su ostali na Zapadu, želio odreći svoje matične domovine i bliskih odnosa s ruskim državnim vrhom nakon invazije na Ukrajinu.

Taj mu je potez otežao status na zapadu, ali mu je omogućio nastavak biznisa na teritoriju Ruske Federacije koji je i bio temelj i izvor njegovog bogatstva. Prosudba mu je, očito, bila pravilna, jer su se mnogi oligarsi koji su se pobunili protiv Putina i okrenuli Zapadu gdje im je i bilo srce (čitaj novac i vrijedna imovina) sada našli u velikim problemima upravo u odnosu na temu ovog komentara. Zašto? Pa zato što zapadne vlasti upravo preko prijetnje zamrzavanja i konfiskacije njihove imovine žele izvršiti pritisak da oni izvrše "svoj dio posla" u Rusiji i pridonesu pobuni tamošnjih elita i stanovništva protiv Putinove vlasti.

Međutim, pokazalo se kako od tih želja (barem za sada i sigurno još neko vrijem) neće biti ništa pa su se oligarsi koji su Putinu okrenuli leđa našli u krajnje neugodnom položaju - na vjetrometini "borbe na život i smrt" između Rusije i Zapada, a da im, zapravo, nitko od njih više neće pružiti zaštitu.

I Zapadu i Rusiji oni sada malo znače:

prvom, jer odanošću Zapadu i njegovim vrijednostima ti su oligarsi izgubili unosne poslove u Rusiji čiji su profiti redovito završavali u zapadnim bankama ili investicijama. Osim toga, Zapad je uložio golema sredstva u financiranje Ukrajine, prije svega njen obrambeni sektor, i svaki kapital, tako i njihov, koji bi mogao kompenzirati barem dio tih ulaganja, kao i onih koja će prije ili kasnije morati uslijediti u obnovi te zemlje itekako mu je dobrodošao;

i drugoj, jer Moskva odbjegle oligarhe smatra nacionalnim izdajicama, a to smatra i većina ruskih građana. Time im je povratak u zemlju najvjerojatnije onemogućen do kraja života, osim u slučaju kardinalnih promjena u samoj ruskoj državnoj politici, koja, ruku na srce, ipak još nije na vidiku.