Nacrt zakona koji također predviđa reguliranje određenih internetskih usluga od strane OFCOM-a; za kaznena djela povezana s komunikacijom i u vezi s njima; i za srodne svrhe....i to je u biti to, predaje dužnost "regulacije" određenih online sadržaja britanskom Uredu za komunikacije (OfCom).
Izvršna direktorica Ofcoma Melanie Daves jedva je mogla obuzdati svoje uzbuđenje kada je rekla novinarima:
"Danas obilježavamo veliku prekretnicu u misiji stvaranja sigurnijeg online života za djecu i odrasle u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svatko u Ofcomu osjeća se privilegiranim što mu je povjerena ova važna uloga i spremni smo započeti s primjenom ovih novih zakona".Kao i uvijek s ovim stvarima, tekst zakona je izazovno i prilično dosadno štivo, namjerno neodređeno i teško za snalaženje.
Posebna pozornost posvećena je klauzuli o "informacijskim prekršajima", koja OfCom-u daje ovlaštenje da zahtijeva "informacije" od korisnika, tvrtki i zaposlenika, a njihovo uskraćivanje čini kaznenim djelom. Priroda ove "informacije" nikada nije specificirana, niti se čini da je kvalificirana. To znači da može biti bilo što i da će se najvjerojatnije koristiti za dobivanje podataka o privatnim računima korisnika s platformi društvenih medija.
U jednoj od zabrinjavajućih klauzula prijedlog zakona navodi ono što nazivaju "komunikacijskim prekršajima". Odjeljak 10 detaljno opisuje kaznena djela prijenosa "štetnih, lažnih i prijetećih komunikacija".
Treba napomenuti da je slanje prijetnji već protuzakonito u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako da je jedina nova osnova koja se ovdje pokriva su 'štetne' i/ili 'lažne' informacije, a činjenica da oni osjećaju potrebu da razlikuju to dvoje trebala bi vas zabrinjavati .
Uostalom, istina definitivno može biti "štetna"... Pogotovo za elitu željnu moći koja neiskrenom propagandom jedva kontrolira bijesno stanovništvo.
Prilično zabavno, zakon proglašava zločinom "slanje poruke" koja sadrži lažne informacije u klauzuli 156... a zatim odmah daje imunitet svim novinama, televizijskim kanalima i servisima za strimovanje u klauzuli 157.
Očigledno je u redu da glavni mediji budu štetni i nepošteni.
Ali primarna je svrha novog zakona prenijeti odgovornost za omogućavanje i poticanje cenzure.
Tražilice ("regulirane usluge pretraživanja", da citiramo zakon) i tvrtke društvenih medija ("regulirane usluge od korisnika do korisnika") sada će biti odgovorne za to kako ljudi koriste njihovu platformu.
Na primjer: ako sam u Googleu tražio "Je li sigurno piti izbjeljivač?", pronašao neku web stranicu koja je rekla da, a zatim popio izbjeljivač, OfCom me neće smatrati odgovornim. Smatrali bi Google odgovornim što mi je dopustio čitanje te web stranice. Isto tako, ako netko tweeta i kaže mi da pijem izbjeljivač, a ja to učinim, Twitter će se smatrati odgovornim za dopuštanje te komunikacije.
To bi moglo dovesti do velikih novčanih kazni ili čak potencijalno kaznenih prijava za tvrtke i/ili rukovoditelje tih tvrtki. To bi ih čak moglo učiniti ranjivima na masovno skupe građanske parnice (nemojte se iznenaditi ako takva pravna drama uskoro dospije na naslovnice).
Nije iznenađujuće da se u glavnom dijelu izvještavanja o novim zakonima jedva spominje bilo koja od ovih zabrinutosti, umjesto toga na prvo mjesto stavlja se dječja pornografija. Jer argument gđe Lovejoy uvijek pali.
Sve je to naravno površno, zapravo se radi o "dezinformacijama" i "govoru mržnje". Što će reći, provjera činjenica od strane mainstream lažljivaca.
Odjeljak 7(135) u potpunosti je posvećen stvaranju novog "Savjetodavnog odbora za dezinformacije", od kojeg se očekuje da redovito izvještava OfCom i državnog tajnika o tome kako se najbolje "suprotstaviti dezinformacijama o reguliranim uslugama".
Ovo je očito odgovor na Covid, odnosno neuspjeh Covida.
U biti, narativ pandemije je prekinut jer trenutni mehanizmi cenzure nisu dovoljno dobro funkcionirali. Kao odgovor na to, vlada je upravo legalizirala i prepustila im ušutkavanje neslaganja.
Vidite, vlada neće nikoga sama cenzurirati, štiteći se od kritike slobode govora. Umjesto toga, veliki financijski pritisak bit će primijenjen na tehnološke divove da budu "odgovorni" i "zaštite ranjive". To znači deplatformiranje i gašenje neovisnih medija kroz sve netransparentnije "kršenje uvjeta usluge"
Ove će tvrtke opravdati ogromna gomila ubačenih i maskiranih NPC-ova kojima je tako uspješno ispran mozak da povjeruju u argument "oni su privatna tvrtka i mogu raditi što god žele".
To se, naravno, događa godinama, ali se skrivalo. To je sada legalno u Velikoj Britaniji i uskoro će postati još gore.
Neće to biti samo Velika Britanija, s obzirom na "dezinformacijske" poruke koje smo vidjeli u UN-u proteklih dana, trebali bismo očekivati nešto slično na globalnoj razini.
Nulta tačka/ZeroHedge
