izbjeglički kamp
Terorista Hamasa izvučen je iz ruševina i otac ga nosi u naručju. Lice mu je prekriveno prašinom, tijelo mu se klati kao vreća, pogled mu je tup, ne vidi se da li je živ ili mrtav. On ima tri, četiri godine, a očajni otac juri u Indonezijsku bolnicu, koja je već prepuna mrtvih i ranjenih. Još jedna teroristkinja je spašena iz ruševina, vidi se da je živa, njena svijetla kovrdžava kosa je bijela od prašine. Ona ima pet, šest godina i čovek, koji je nosi na rukama, osvrće se oko sebe, kao da se pita odakle će stići pomoć.

Jedan muškarac u iskidanoj majci bez rukava juri naokolo; u rukama mu je bijeli čaršav presavijen kao pokrov, a u njemu tijelo bebe. Maše u očaju. To je tijelo njegovog djeteta, novorođenčeta. Ova beba još nije stigla da se pridruži vojnom krilu Hamasa u izbjegličkom kampu Jabalija. Živjela je samo nekoliko dana, kao leptir, i onda je ubijena.

Desetine mladića uporno kopaju po ruševinama golim rukama, u očajničkom pokušaju da izvuku žive ljude ili tijela svojih susjeda; podižu porušene zidove ispred dječije ruke koja viri iz ruševina. Možda je i to dijete bilo terorista u Hamasovoj Nukba jedinici. Okolo stoji na stotine muškaraca, obučenih u rite, beznadežno sklapajući ruke. Neki su briznuli u plač. Iz ruševina viri izraelski električni bojler sa naljepnicom na ivritu, podsjećajući na zaboravljene dane. "Sad nemamo vremena za emocije", kaže stanovnik kampa Mensur Shimal za TV mrežu Al Jazeera.


Komentar: Čovjek izgubio četvore djece - plače dok pokušava kopati po ruševinama da ih spasi, ali uzalud


U utorak popodne, vojni izraelski avioni su bombardirali blok 6 u izbjegličkom kampu Jabalija. U Izraelu skoro da uopšte o tome nisu izveštavali. Na Al Jazeeri su rekli da je na blok 6 palo šest bombi i napravilo džinovski krater u koji se niz sivih nebodera sručio kao kula od karata. Piloti su sigurno raportirali da su uspješno pogodili svoj cilj. Prizori su bili jezivi.

Mislio sam da sam najstrašnije scene video kada sam, dan nakon likvidacije Salaha Shehadea u julu 2002. godine, došao u naselje Daradž u Gazi. Ali to su bile pastoralne slike u odnosu na ovo u Jabaliji. U Daraju je poginulo 14 civila, 11 od njih bila su djeca, a to je deseti dio od broja poginulih u Jabaliji prema palestinskim izvještajima. U Izraelu nisu prikazali slike Jabalije, pa ipak, one su tu.

Nekoliko stranih mreža ih iznova prikazuje. U Izraelu su samo javili da je komandant centralnog bataljona u Jabaliji, Ibrahim Biari, ubijen u napadu vazdušnih snaga u najnaseljenijem kampu u Gazi i da je desetine terorista poginulo. Dok se o likvidaciji Shehadea do danas vode rasprave u Izraelu, o onome što se dogodilo u utorak u Jabaliji gotovo da se ne čuje ni reč. Tako je bilo i pre nego što je objavljena informacija o poginulim vojnicima.

Prema prvim izvještajima, u bombardovanju Jabalije poginulo je oko stotinu ljudi, dok je oko 400 ranjeno. Prizori iz Indonezijske bolnice nisu ništa manje strašni. Djeca sa najtežim ranama leže po troje-četvoro na jednom prljavom krevetu, a većina dobija tretman na podu zbog nedostatka prostora. Tretman nije tačna reč. Zbog nedostatka lijekova, kritične operacije se izvode ne samo na podu, već i bez anestezije. U Indonezijskoj bolnici u Beit Lahiji trenutno je pakao.

Ovo nije usputni napad, jer je Izrael u ratu, nakon što je Hamas u neoprostivoj surovosti ubio i oteo civile. Ali djeca koja su izvučena iz ruševina bloka 6 i njihovi roditelji nemaju nikakve veze sa napadom na Beeri i Sderot.

Dok su teroristi divljali po Izraelu, ti ljudi su živjeli zbijeni u svojim siromašnim domovima, u najgušće naseljenom kampu, i razmišljali kako da prežive još jedan dan na ovom surovom mjestu, pod blokadom posljednjih 16 godina. Sada im preostaje da sahrane svoju djecu u masovne grobnice, jer u Jabaliji nema više prostora za pojedinačne sahrane.

(TBT, Haaretz)