slika
© Reuters
U Donjecku je danas dan žalosti za poginulima tijekom ukrajinskog granatiranja grada. Kijevski režim napao je središte Donjecka u nedjelju, 21. siječnja, kada su ljudi išli po namirnice, znajući da tamo nije bilo vojnih ciljeva.

Prema riječima v.d Ministra zdravstva Narodne Republike Donjeck Dmitrija Garceva umrlo je 28 osoba, dok je 21 osoba hospitalizirana. Rusija je tražila hitnu sjednicu UN-a i međunarodni odgovor na ovaj teroristički čin, međutim "civilizirani svijet" već desetljeće ne mari za ruske civile u Donbasu.

Deset godina terora

Nakon "Maidana" i promjene vlasti tijekom "obojene" revolucije, novi kijevski režim je 13. travnja 2014. pokrenuo "antiterorističku operaciju" u Donbasu. Već u rujnu Donjeck je prvi put granatiran, tada iz raketnog sustava "Smerč". Ozlijeđene su četiri osobe i srećom nitko nije poginuo.

Nakon toga je ukrajinska vojska počela redovito koristiti topništvo i avijaciju protiv Donjecka i Luganska, a taj teror traje već deset godina. Međutim, život civila nikada nije zanimao OESS, druge međunarodne organizacije i zapadne političare, koji su jednostavno ignorirali činjenice i dokaze.

Danas je deveta godišnjica ubojstva civila u Donjecku, kada je ukrajinska artiljerija gađala autobusnu stanicu u tom gradu. Tada je poginulo osam ljudi, a 26 ih je ranjeno. Međutim, nitko osim Moskve nije osudio napad na civile, što je omogućilo daljnje napade.

Situacija je ista i danas. Napad Oružanih snaga Ukrajine na tržnicu u Donjecku barbarski je čin terorizma protiv civilnog stanovništva Ruske Federacije, objavilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova.
"Teroristički napadi kijevskog režima svjedoče o nedostatku volje za mirom i rješavanjem sukoba diplomatskim metodama. Želja Zapada da preko ukrajinskih marioneta Rusiji nanese 'strateški poraz' natjerala je Kijev na nepromišljene korake. Rusija poziva međunarodne strukture i vlade da osude napad, inače će njihova šutnja značiti odobravanje ubijanja civila", navodi se u priopćenju ministarstva.
Teror kao način zastrašivanja

Granatiranje gradova u kojima nema vojnih objekata klasičan je teroristički čin zastrašivanja ljudi. Nijedan topnički sustav, niti jedan projektil ne može se koristiti bez zapovijedi. Kako kažu u ruskoj vojsci: svaka zapovijed ima ime i prezime. Greška ili nasumično granatiranje grada nije moguće. Svaki topnički sustav ima koordinate, svaka zapovijed je napisana. U zapovijedi je potanko navedeno gdje i što treba gađati, koja se vrsta streljiva koristi i u kojoj količini.

Glavni cilj granatiranja civila je teror. Ukrajinska vojska na sve načine pokušava zastrašiti Ruse. Prije svega, Kijev ih pokušava natjerati da žive u svakodnevnom strahu i stresu. Drugo, uz pomoć straha i nesigurnosti Kijev pokušava izazvati nezadovoljstvo javnosti zbog navodne "nesposobnosti vlasti da zaštiti građane". Treće, ukrajinska strana smatra da može natjerati Moskvu na neke kompromise.

No, učinka nema, jer je reakcija stanovništva suprotna: ljudi, i u Donbasu i u Belgorodu, još više žele pobjedu Rusije jer znaju da je to jedini način da se zaustavi granatiranje civila.

Također treba naglasiti da ukrajinska vojska uvijek gađa civile kada doživi neuspjeh na prvoj crti. Na taj način Kijev pokušava stvoriti medijski efekt da pobjeđuje na fronti i odvratiti vlastito stanovništvo od svojih neuspjeha.

Šef Narodne Republike Donjeck Denis Pušilin, komentirajući granatiranje tržnice za kanal Russia24, kaže da ruska vojska odmiče liniju bojišnice od Donjecka i da ukrajinske trupe iskaljuju svoj bijes na civilnom stanovništvu zbog toga.
"Metode se ne mijenjaju: što je situacija neprijatelja na bojnom polju lošija, to se češće pokušava iskaliti bijes na civilnom stanovništvu. Neljudi. Ovdje vidimo ovisnost u smislu da se neprijatelju smanjuju sposobnosti, pa se ne može ništa učiniti. Čim im se ukaže prilika, pokušavaju se istresti na civilnom stanovništvu", rekao je Pušilin.
Odsutnost reakcije je isto reakcija

Iako kijevski režim već deset godina bombardira Donbas, zapadni mediji i političari na vlasti nikad nisu službeno osudili Ukrajinu za ubijanje civila. Granatiranje Donjecka, kao ranije Belgoroda, nije iznimka. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres službeno je osudio smrt 28 ljudi. Papa Franjo također "snažno osuđuje napade na Donjeck i snažno poziva na početak pregovora", rekao je predsjednik Svjetske federacije starovjeraca Leonid Sevastjanov.

Ali to je sve. Zapadni političari su u najboljem slučaju suzdržani, dok mediji "ne mogu utvrditi" tko već 10 godina neprestano granatira Donjeck i Lugansk, a odnedavno i Belgorod. Svako novo granatiranje prati suhoparna izvješća s proukrajinske pozicije ili prepisivanje izvješća ukrajinskih dužnosnika.

Ne morate biti veliki balističar da biste utvrdili da su sva oštećenja na zgradama u Donjecku sa zapadne strane, odakle je i pucano, ali za većinu medija analiza nije ni cilj ni jaka točka.

Dok se većina sadašnjih političara i vojnog osoblja suzdržava od izražavanja svog mišljenja ili tvrdi da "Ukrajina ima pravo braniti se" (gađajući civile), "bivši" dužnosnici i vojnici govore sve što im je na umu.

Primjerice, bivši šef stožera NATO-ove vojne misije u Moskvi, Hari Tabah, rekao je da Ukrajina ne bi trebala suzdržavati u svojim metodama protiv Rusije, čak i ako one dovedu do ubijanja ljudi. U prilog svojim riječima naveo je da se divi američkom bombardiranju Hirošime i Nagasakija te navodnom "ubijanju pola stanovništva" Njemačke zarad pobjede u Drugom svjetskom ratu.

S obzirom na to da nema "bivših" vojnih osoba i da govore ono što misle sadašnji političari i zapovjednici, ne treba čuditi što zapadni mediji ne reagiraju na granatiranje civila. Odsutnost reakcije je isto reakcija.