Da, draga, to će se dogoditi
Uzmi svijet u ljubavni zagrljaj
Ispali sve svoje oružje odjednom
I eksplodiraj u svemir

Steppenwolf, Born to be Wild, 1967.
US Soldiers
© Public Domain
Svijet mora biti zahvalan zamjeniku predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitriju Medvedevu. Parafrazirajući onaj kultni niz reklama iz doba Hladnog rata o pivu koje osvježava dijelove koje druga piva ne mogu, Medvedev osvježava one - osjetljive - dijelove do kojih Kremlj i Ministarstvo vanjskih poslova, iz diplomatskih razloga, ne mogu doprijeti.

Dok zapanjujući tektonski pomaci neprestano okreću geopolitiku i geoekonomiju naglavačke, a Anđeo povijesti gleda na istok dok se Sjedinjene Države, nagrizene iznutra, očajnički drže za komadiće svoje sve manje dominacije punog spektra, Medvedev ne krije koliko uživa u "dimu i svjetlu", a da ne govorimo o "grmljavini teških metala".

Prvi primjer je nešto za povijest. Zaslužuje puni citat - zajedno sa živopisnim engleskim prijevodom:
"Zapadni političari koji su se usrali u gaće i njihovi osrednji generali u NATO-u ponovno su nas odlučili preplašiti. Pokrenuli su najveće vojne vježbe od Hladnog rata.

U njima sudjeluje 90.000 vojnika iz 31 zemlje Saveza i 'skoro u bloku' Švedska, s oko 50 ratnih brodova, 80 zrakoplova, 1.100 kopnenih borbenih vozila, uključujući i 133 tenka.

Očekuju se pojedine etape u najočitije rusofobnima i nama najodvratnijima zemljama poput Poljske, Latvije, Litve i Estonije, tj. u neposrednoj blizini ruskih granica.

NATO brbljavci su se bojali izravno reći protiv koga su te vježbe uperene, te su se ograničili na prazno brbljanje o 'vježbanju obrambenih planova i odvraćanju potencijalne agresije od najbližih protivnika'.

No, sasvim je očito da je ovaj trzaj mlohavih zapadnjačkih mišića upozorenje za našu državu. Kao da kažu, zar ne bismo trebali propisno zaprijetiti Rusiji i pokazati ruskom ježu debelu transrodnu europsku guzicu.

Ispostavilo se da nije bilo zastrašujuće, već vrlo značajno.

Uostalom, ako je Savez sam odlučio izvoditi vježbe ove razine, znači da se nečega stvarno boji.

Štoviše, ne vjeruju ne samo u pobjedu nego ni u kakve vojne uspjehe pokvarenog neonacističkog režima u Kijevu. Plus, naravno, razrađuju antiruski program za domaće političke svrhe, konsolidirajući svoje nezadovoljno biračko tijelo.

Sve u svemu ovo je vrlo opasno igranje vatrom.

Skupljene su značajne snage. A vježbe ovakvih razmjera nisu se provodile od prošlog stoljeća. Dakle, oni su dobro zaboravljena stara stvar.

Nećemo napasti nijednu zemlju u ovom bloku. Svi razumni ljudi na Zapadu to razumiju. Ali ako se pretjerano zaigraju i zadiru u cjelovitost naše zemlje, odmah će dobiti adekvatan odgovor.

To će značiti samo jedno - veliki rat, kojem NATO neće okrenuti leđa.

Ista stvar će se dogoditi ako bilo koja država NATO-a počne davati svoje aerodrome Banderinim pristašama ili smjesti svoje trupe kod neonacista. Oni će zasigurno postati legitimna meta naših Oružanih snaga i bit će nemilosrdno uništavani kao neprijatelji.

Toga se trebaju sjetiti svi oni sa kacigama s NATO simbolima, koji danas razmetljivo zveckaju oružjem nedaleko od naših granica".
Ponižavajući poraz ili Totalni rat

Grmljavina teških metala Medvedeva je nadopunjena vrhunskom analizom Rostislava Iščenka, kojeg sam imao zadovoljstvo upoznati u Moskvi prije mnogo godina.

Ovo su dva ključna zaključka:
  1. "Danas je spremnost vojski europskih članica NATO-a za pravi rat niža od spremnosti ruske vojske u najtežim vremenima '90-ih'".
  2. Iščenko lijepo ocrtava izbor Zapada, "između priznanja sramotnog poraza, s porazom na bojnom polju samih NATO jedinica, i početka totalnog rata s Rusijom, koji europske vojske ne mogu voditi, a Amerikanci nemaju snage, jer oni će se angažirati u Kini."
Neizbježan zaključak: cijela američka arhitektura "ograničavanja Rusije" se "raspada".

Iščenko točno primjećuje da "Zapad nije u stanju voditi posrednički rat protiv Rusije nakon 2024. godine" (ministar obrane Šojgu, službeno, već je prošle godine rekao da će Specijalna vojna operacija završiti 2025.).

Iščenko dodaje: "Čak i ako uspiju izdržati ne samo do jeseni, već i do prosinca 2024. (što je vrlo upitno), kraj Ukrajine je i dalje blizu, a da ju se zamijeni, Zapad nije bio u stanju pripremiti još jednog koji je želio umrijeti za Sjedinjene Države u posredničkom ratu s Rusijom."

Pa, trude se. Jako. Na primjer, organiziranjem hrpe hijena za prijevaru Tri mora. I time što će miljeniku CIA-e Budanovu u Kijevu dati slobodne ruke da organizira serijske terorističke napade unutar Ruske Federacije.

U međuvremenu, povjerljivi memorandum izrađen na London School of Economics predlaže blisku suradnju između njemačke vlade, USAID-a i Zaklade Friedrich Ebert kako bi se izgradila neka vrsta "novog Singapura u Kijevu": to jest, "rekonstrukcija" profitabilne Njemačke korporacije iz paklene rupe s niskim plaćama.

Pa, nitko ne zna kakav će "Kijev" preživjeti i u kakvom obliku. Dakle, neće biti nikakvog remixa "Singapura".

Neće biti kompromisa

Njemački analitičar Patrik Baab ponudio je pedantnu raščlambu ključnih činjenica na kojima se temelji ispad Medvedeva.

Naravno, treba citirati Stoltenberga iz NATO-a, koji je već dvosmisleno potvrdio, zvanično, da ovo nije ničim "izazvan" agresorski rat - NATO ga je zapravo izazvao; štoviše, to je posrednički rat, u biti zbog širenja NATO-a prema istoku.

Baab također ispravno priznaje da nakon mirovnih pregovora u Istanbulu u ožujku/travnju 2022., koje su prekinuli SAD i UK, postoji nulto povjerenje za kolektivnu zapadnu politiku u Kremlju - i u Ministarstvu vanjskih poslova.

Baab se također poziva na jedan od Sy Hershovih izvora iz Duboke države.

"Rat je gotov. Rusija je pobijedila."

Ipak, ključna stvar - koja ne izmiče Medvedevoj pozornosti - jest da "ne treba očekivati ​​nikakve ustupke u Washingtonu. Vojni sukob se nastavlja. Rat je postao bitka iscrpljivanja". To povezuje Medvedev koji već izričito kaže da su Odesa, Dnjepropetrovsk, Harkov, Mikolajev i Kijev "ruski gradovi".

Stoga je "kompromis de facto isključen".

Rusko Vijeće sigurnosti jasno razumije kako strateški koncept koji je usvojio NATO na summitu u Madridu 2022. potpuno militarizira Europu. Baab: "Predlaže se ratovanje na više domena protiv konkurenta s nuklearnim oružjem. Drugim riječima, nuklearni rat. Kaže: 'Proširenje NATO-a bilo je povijesni uspjeh'."

To je retorika koju non-stop ponavlja Stoltenberg ravno iz NATO-ovog think tanka, Atlantskog vijeća.

Opipavajući puls u Moskvi, u nizu detaljnih razmjena, postaje jasno da je Kremlj spreman za gadan rat iscrpljivanja koji bi mogao trajati godinama - i nakon sadašnjih Bijesnih dvadesetih. U trenutnim okolnostima, pjesma ostaje ista u Ukrajini: križanje puževom korakom i neizbježni stroj za mljevenje mesa.


Komentar: Odnosi se na knjigu autora Pepe Escobara - Bijesne dvadesete: Politika velikih sila susreće tehno-feudalizam u eri COVID-19


Završnica je, kao što Baab jasno razumije, da "Putin traži temeljni sigurnosni sporazum sa Zapadom". Iako svi znamo da se to neće dogoditi sa Straussovim neokonzervativcima koji diktiraju politike u Beltway [politički i društveni svijet Washingtona, op.prev.], činjenice na - geoekonomskom - terenu su nepogrešive: sankcionirana Rusija već je nadmašila Njemačku i UK i sada je najjača ekonomija u Europi.

Osvježenje je vidjeti njemačkog analitičara kako citira povjesničara Emmanuela Todda ("III Svjetski rat je već počeo") i izvrsnog švicarskog vojnog analitičara Jacquesa Bauda, ​​koji je objasnio kako u Rusiji postoji "sofisticirana filozofija rata od sovjetskih vremena", uključujući ekonomska i politička razmatranja.


Komentar: Jacques Baud - Rusko umijeće ratovanja: Kako je Zapad doveo Ukrajinu do poraza


Baab se također poziva na neponovljivog voditelja Znanstvenog vijeća Vijeća sigurnosti Sergeja Karaganova u intervjuu za Rossiyskaya Gazeta: "Rusija je završila svoj europski put... Europska, a posebno njemačka elita su u stanju povijesnog neuspjeha. Temelj njihove 500-godišnje dominacije - vojna nadmoć na kojoj je izgrađena ekonomska, politička i kulturna dominacija Zapada - oduzeta im je (...) Europska unija ide... polako ali sigurno prema raspadu. Iz tog razloga, Europske elite već 15-ak godina pokazuju neprijateljski stav prema Rusiji. Treba im vanjski neprijatelj."


Komentar: Karaganov: Rusija je završila svoj europski put


Ako ste u nedoumici, pročitajte Shelleya

Sada je kristalno jasno kako Washington aktivno dijeli EU u korist bjesomučno rusofobne osovine Vilnius-Varšava-Kijev.

U međuvremenu, u Ukrajini je "bez kompromisa" duboko određeno geoekonomijom: EU očajnički treba pristup ukrajinskom litiju za prijevaru "dekarbonizacije"; ogromno rudno bogatstvo; bogato crnozemno tlo (sada uglavnom vlasništvo BackRocka, Monsanta i co.); pomorski putevi (pod pretpostavkom da se Odesa ne vrati na svoj status "ruskog grada"); a prije svega ultra jeftina radna snaga.

Što god se dalje dogodilo, Baabova dijagnoza za EU i Njemačku je sumorna: "Europska unija je izgubila svoju središnju funkciju", a "povijesno je propala kao mirovni projekt". Uostalom, sada je osovina Washington-Vilnius-Varšava-Kijev ta koja "određuje ritam".

A postaje još i gore: "Postajemo ne samo dvorište Sjedinjenih Država, već i dvorište Rusije. Energetski tokovi i kontejnerski promet, gospodarski centri se pomiču prema istoku, formirajući se duž osovine Budimpešta-Moskva-Astana-Peking".

Dakle, dok povežemo Medvedeva, Iščenka i Baaba, neizbježan zaključak je da će posrednički rat u zemlji 404 [Ukrajina; op.prev.] nastaviti se i dalje - na bezbroj razina. "Mirovni" pregovori apsolutno ne dolaze u obzir - pogotovo ne prije izbora u studenom u SAD-u.

Iščenko razumije kako je "ovo civilizacijska katastrofa" - možda ne "prva od pada Rimskog Carstva": nakon svega, nekoliko civilizacija se srušilo diljem Euroazije od 4. stoljeća. Ono što je potpuno jasno jest da kolektivni Zapad kakvog poznajemo ubrzano koketira s kartom u jednom smjeru za smetlište povijesti.

I to nas dovodi do Shelleyjevog genija sadržanog u jednom od najdojmljivijih soneta u povijesti književnosti, Ozymandias, objavljenom 1818.:

Reče mi putnik neki iz drevne zemlje jedne:
"U pustinji još leže ogromne, i bez tijela,
dvije noge od kamena...a tko potražit' htjedne,
vidjeće tu i glavu; bore njenog čela
i usne iskrivljene od zapovijedi ledne
znak su da vajar vidje sve strasti toga cara
- i srce mu okrutno i šaku koja se ruga -
pa ih ureza tako u kamen s mnogo dara.
A na postolju samom ovakav natpis ima:
"Ozymandias ja sam, kralj kraljeva.
Gledajte djela moja moćni i očajavajte pred njima!"
To ostalo je samo, nijemo na suncu bljeska,
od te kolosalne olupine, bezgranične i gole
usamljeni i ravni pijesak prostire se daleko.."

Dok stalno tražimo svjetlo u tami ludila - zajedno s genocidom koji traje 24 sata dnevno - možemo vizualizirati pijedestal koji stoji usred goleme pustinje, koju je naslikao Shelley s nekoliko uzvišenih aliteracija, "bezgranično i golo" i "usamljeno i ravno."

Ovdje se radi o golemom praznom prostoru koji zrcali političku crnu prazninu: jedina stvar koja je važna je slijepa opsjednutost totalnom moći, "podsmijeh hladnog zapovijedanja" koji nameće vječnost maglovitog "međunarodnog poretka temeljenog na pravilima".

O da, ovo je sonet grmljavine teških metala koji nadživljava Carstva - uključujući i "kolosalnu olupinu" koja nestaje pred našim očima.