Mnogo se priča o smrti osuđenog ruskog aktivista Alekseja Navaljnog 16. veljače, koji je služio kaznu u zatvoru zbog optužbi za ekstremizam. Navaljnog su zapadni mediji nekoć opisali kao populista i rasista (čak su ga usporedili s Donaldom Trumpom), no sada ga nakon smrti hvale kao heroja i mučenika, a njegovu smrt pripisuju samom ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Da vidimo koji su dokazi.
U tipičnom izvješću citira se Sergej Biziukin, "odbjegli" oporbeni aktivist u Rusiji koji je rekao (bez navođenja tko su "oni"): "Ubili su ga. Čak i ako ne baš tog dana, višegodišnje mučenje također je način ubijanja." U isto vrijeme, Navaljnijeva iznenadna smrt, očito uzrokovana krvnim ugruškom, osporava se na temelju činjenice da je "bio živ, zdrav, optimističan", prema izjavi njegove majke Ljudmile Navaljne, koja ga je vidjela u zatvoru 12. veljače.
Ovo ne zvuči baš kao opis nekoga tko je teško mučen - samo ga usporedite sa stanjem aktivista i novinara Juliana Assangea, na primjer. Ivan Ždanov, trenutni šef "Fonda za borbu protiv korupcije" (koji je prije vodio Navaljni) ima drugačiju teoriju: "Konkretno, Putin ga je ubio." S druge strane, OVD Info, skupina za ljudska prava, citirana je u istom izvješću da "nema potrebe otrovati ga ili ubiti na neki drugi nasilan način - samo treba pričekati." Da, na kraju ljudi ipak umiru - neki prije od drugih.
Postoji posebna tendencija da se hvali kao heroj bilo tko tko je bio kritičar ruske vlade. Ipak, Navalni nije bio Assange. Bio je antikorupcijski bloger i aktivist koji je i sam bio upleten u niz optužbi za pronevjeru, upravljajući milijunima u fondu koji je primao novac iz inozemstva, a nitko zapravo nije znao njegov izvor - isto se može reći za njegovu političku kampanju 2013. godine. Slučaj Yvesa Rochera, koji uključuje i njegovu obitelj, čini se sumnjivim. Kad je bio kandidat, za njega bi na predsjedničkim izborima "sigurno" glasalo samo 4 posto. Štoviše, Navaljni je, prema Marlène Laruelle, istraživačkoj profesorici i direktorici Instituta za europske, ruske i euroazijske studije (IERES) na Sveučilištu George Washington, bio kontroverzni pobornik ruskog etničkog nacionalizma (u tradicionalno višenacionalnoj državi). Ovo nipošto nije iznimno popularna figura u Rusiji koju opisuje većina tiska na engleskom jeziku i zapadni čelnici.
Vratimo se na optužbe za atentat, možda bi bilo zanimljivo usporediti izvještavanje zapadnog tiska o smrti Navaljnog s onim Jeffreya Epsteina. Potonji je naravno bio osuđeni američki financijer i seksualni trgovac, koji je slavno bio u društvu mladog "harema" i nabavio je mnogo mladih žena, tinejdžerica i djece koje su on i njegovi bogati suradnici zlostavljali.
Milijarderov privatni putnički mlažnjak bio je poznat kao "Lolita Express", što je uspomena na Nabokovljev slavni roman o pedofiliji, a često je prevozio maloljetnike i neke od najbogatijih i najmoćnijih ljudi na svijetu (uključujući bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i britansku kraljevsku obitelj) na Episteinov privatni otok na Američkim Djevičanskim otocima - lokacija je nazvana, dovoljno jezivo, "Otok robova". Još uvijek je nejasno jesu li svi njegovi suradnici koji su tamo letjeli učinili to kako bi se bavili nezakonitim radnjama ili su znali za aktivnosti koje su se tamo događale - ali očito je da mnogi od njih jesu. Epstein je, podsjetimo se, držao skrivene kamere na svojim posjedima, navodno kako bi snimio razvratne radnje svojih moćnih suradnika i klijenata (navodno uključujući princa Andrewa, vojvodu od Yorka) s maloljetnim djevojkama koje su on i njegova djevojka Ghislaine Maxwell nabavili, kao dio "police osiguranja", odnosno ucjene.
Netko na Epsteinovoj poziciji svakako bi mogao imati koristi od predaje državnih dokaza - to bi, međutim, također izazvalo probleme istaknutim članovima zapadne elite. Njegova smrt u zatvorskoj ćeliji u kolovozu 2019. ocijenjena je kao samoubojstvo vješanjem, ali njegovi odvjetnici osporili su tu presudu. Osim toga, stražari ga tri sata nisu došli pekontrolirali i krivotvorili su zapisnike. Štoviše, slučajno su polomljene dvije sigurnosne kamere, a nadzorna snimka je izbrisana zbog "tehničkih grešaka". Nije ni čudo što je u javnosti bilo mnogo skepticizma o pravom uzroku smrti tog čovjeka, a "Epstein se nije ubio" postao je popularan internetski meme.
Usporedbe radi, takvih čudnih slučajnosti ili sumnjivih odstupanja u Navaljnijevoj smrti jednostavno nema. Nema proturječnih ili krivotvorenih zatvorskih evidencija. Tijelo Rusa je pokazalo znakove modrica, ali to je u skladu sa [srčanim] udarom. Također je poznato da su napadaji česti kod ljudi s krvnim ugrušcima, na primjer. Njegovo tijelo je pokazalo i tragove masaže srca, što ukazuje na pokušaje "oživljavanja" čovjeka koji je doživio srčani zastoj. To baš i nije u skladu sa scenarijem atentata - koji bi normalno uključivao korumpirane ili plaćene službenike koji bi zatvorenika ostavili bez nadzora. Reutersovo izvješće prigodno citira "neidentificiranog zatvorenika" koji govori o nekom "čudnom metežu" u kaznenoj koloniji prije Navaljnijeve smrti, ali dodaje da "nije bilo moguće provjeriti" takav izvještaj.
Diljem svijeta politički aktivisti ponekad bivaju ubijeni. S druge strane, 47-godišnji muškarci u zatvoru s navikom pušenja ponekad imaju iznenadne srčane udare i druge zdravstvene probleme i mogu umrijeti. To se stalno događa. Isti zapadni tisak koji Putinov intervju s Tuckerom Carlsonom opisuje kao veliku propagandnu operaciju, također pretpostavlja da Putin stoji izravno iza smrti Navaljnog. PR-ovski, ne bi imalo previše smisla dati takav intervju i nekoliko dana kasnije ubiti jednog od njegovih poznatih kritičara (miljenika zapadnih medija). Čovjek je služio kaznu u zatvoru i nije predstavljao nikakvu prijetnju čak i ako se pretpostavi da ruski šef države želi samo ubiti svakoga tko ga kritizira.
Smrt Navaljnog se, naravno, snažno politizira, što je neizbježno, pa čak koristi i kao oružje, jer se američki predsjednik Joe Biden sastao s njegovom udovicom i najavio daljnje sankcije protiv Vladimira Putina. Sviđao se nekom Putin ili ne, prije prebrzih zaključaka, prvo treba procijeniti postojeće dokaze. Problem je u tome što će u doba informacijskog ratovanja i usred Novog hladnog rata, s trenutnom političkom klimom, biti teško postići uravnoteženu pokrivenost ove teme.
Komentari čitatelja
na naše novosti