Krim
Krim
Ionako potpuno poremećeni rusko-njemački odnosi - nekad uzor u uspješnom građenju veza europskih država s velikim i povijesno neshvaćenim susjedom koji izaziva strah Rusijom - posljednjih se dana ubrzano urušavaju i prijete ne samo potpunom krahu, već i uvlačenju Njemačke u opasnu eskalaciju pa čak i u novi rat s tom zemljom.

Međutim, ovoga puta, za razliku od dvaju svjetskih ratova prošloga stoljeća - nuklearnom velesilom. Ratu, za koje nemali broj stručne i one obične javnosti tvrdi da Njemačku guraju anglosaksonske (pravilniji je izraz angloameričke) sile, iako posve sigurno, dovoljno ima i onih unutar same Njemačke.

Stvar je tim gora, što Ruse, agresivna njemačka politika, kakvom službena Moskva upravo sada smatra politiku Berlina prema njoj, asocira na tragična vremena iz Drugog svjetskog rata u kojem je u tadašnjem SSSR-u poginulo oko 25 milijuna stanovnika, a zemlja je bila spaljena gotovo do predgrađa Moskve.

Upravo je iz tog razloga - tragičnih povijesnih okolnosti i njemačke uloge (krivnje) u Drugom svjetskom ratu - savezna vlada na čelu s kancelarom Olafom Scholzom na početku ukrajinskog rata i bila vrlo suzdržana. Ona je, naravno, poput svih svojih drugih zapadnih saveznika najoštrije osudila rusku invaziju i priključila se svim proturuskim sankcijama (ovo posljednje je išlo postupno, s obzirom na početni jak njemački oprez pa i otpor po pitanju sankcija na uvoz ruskih energenata ali je i on s vremenom slomljen, kao i tri od četiriju cijevi ruskog plinovoda Sjeverni tok) - ali je vodila umjerenu, opreznu pa i suzdržanu politiku po pitanju vojne pomoći Kijevu.

Berlin je, tako, pomoć Ukrajini počeo s kacigama, da bi postupno, najviše pod američkim i britanskim pritiskom - prešao na sve ubojitija sredstva. Od pješačkog i topničkog oružja i haubica, do oklopa - prije svega tenkova Leopard.

Međutim, usprkos sve većim pritiscima saveznika, čak i njemačkog oporbenog bloka CDU/CSU, vlada kancelara Scholza odbijala je Ukrajini isporučivati njemačke dalekometne krstareće rakete Taurus, iako su Englezi i Francuzi govorili kako su oni već isporučili svoje (ali ipak manje ubojite rakete kraćeg dometa (oko 300 km) Storm Shadow odnosno Scalp i da Njemačka to isto treba učiniti.

Zadnji je put Scholz to odbio prije desetak dana kada je isporuku dalekometnih raketa (nije ih službeno imenovala Taurus) od vlade deklaracijom zatražila oporbena parlamentarna grupa.

Bomba iz Pariza

U prošli je utorak, nedugo nakon toga, u svjetskoj javnosti poput bombe odjeknula vijest da je francuski predsjednik Emmanuel Macron kazao kako ne isključuje mogućnost slanja francuskih i NATO-ovih vojnih postrojbi u Ukrajinu, pri čemu je rekao kako je na pariškoj konferenciji, koju je osobno sazvao dan ranije, podsjetio neke "koji su sjedili u dvorani" da su najprije Ukrajini davali kacige, da bi na kraju morali priznati potrebu davanja suvremenijeg oružja Kijevu. Jasno je kako je pritom aludirao upravo na njemačkog kancelara Scolza koji je u dvorani sjedio tik do njega, s njegove desne strane.

Poniženi Scholz već je drugi dan oštro negirao bilo kakvu mogućnost da Njemačka pošalje snage Bundeswehra u ukrajinski rat dok je god on kancelar, a u tom su ga slijedile i sve ključne zemlje NATO saveza, uključujući i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo pa je Macron po toj inicijativi ostao izoliran.

Iako Macron po tom pitanju zapravo prati američkog ministra obrane Lloyda Austina koji je prošli tjedan izjavio kako misli da će NATO zaratiti s Rusijom jer je ruska pobjeda nedopustiva (međutim, u kontekst tih država nije smjestio Sjedinjene Države).


Prijetnje ili upozorenja iz Moskve?

Pojedini njemački mediji potonje Scholzove riječi okarakterizirali su kao njegov pokušaj hinjenja čvrstoće s ciljem oduzimanja glasova sve popularnijoj Alternativi za Njemačku - AfD, iako osobno nisam sklon takvim stavovima iako djelomično mogu biti ispravni. Više mislim da je Scholz svjestan ne samo negativne povijesne uloge Njemačke u WW2 i ruske osjetljivosti po tom pitanju, već i opasnosti da u povijesti bude zabilježen kao kancelar koji je Njemačku uveo u vojni sukob s nuklearnom državom u kojem ona ima šansu biti zbrisana s lica zemlje.

O tome posljednjih tjedana govore i bojni ruski analitičari ali i neslužbeno pojedini političari poput Dmitrija Medvedeva. Iako je poznat po svojim privatnim ekscentričnim i radikalnim stavovima, nekad umjereni političar liberalnih pogleda i bivši ruski predsjednik i premijer uopće nije beznačajna figura u političkom sustavu zemlje. Zamjenik je predsjedavajućeg ruskog Vijeća sigurnosti na čijem je čelu Vladimir Putin.


Zato je, prema mom mišljenju, pravilnije smatrati da Putin Medvedeva koristi da svojim ratobornim, ali prije svega upozoravajućim izjavama prema Zapadu odašilje istom službene poruke da neće biti dobro ako Zapad "ne prikoči" i ako prijeđe posljednje granice ruske strpljivosti. Drugim riječima, da Zapad ne poduzme one mjere nakon kojih Moskva više, sve i da hoće, neće moći ostati bez oštrog protu-odgovora tj. izdizanja ukrajinskog sukoba na puno veću razinu eskalacije nakon koje će Zapad morati razmisliti što dalje činiti.

Jer, posljednjih desetak dana gotovo svi visoki zapadni dužnosnici, kao i oni unutar NATO-a, pozivaju na isporuku dalekometnih raketa Kijevu za napade duboko u ruski teritorij.

Ako zapadni stratezi time misle Moskvu prestrašiti i primorati je na pregovore po načelu zamrzavanja postojećeg stanja na terenu mislim da ozbiljno griješe. Moskva će se ovom retorikom teško dati ustrašiti i zaustaviti rat, a bez prethodnog ostvarivanja svojih primarnih ciljeva (osiguranja svoje strateške sigurnosti u što se nikako ne uklapa Ukrajina u NATO savezu ili "samo" čvrsto vezana uz NATO kroz Vijeće NATO-Ukrajina).

Time će se - ako Moskva ne zaustavi rat - Zapad naći u situaciji što dalje učiniti? A kako ne bi ispali u očima svoje i svjetske javnosti neozbiljni ako se budu morali povući tj. ako do isporuka i korištenja ubojitih raketa po dubini ruskog teritorija od strane ukrajinske vojske ne dođe - ne mogu se isključiti i radikalni potezi zapadnih vođa koji onda svih vode u kaos. Zato je i politička retorika, a ne samo praktični potezi vrlo važna. Narod bi rekao "prvo ispeci pa onda reci". Ali malo tko od političara danas najprije "peče", o čemu svjedoči i slijedeće.

Velika afera potresa Njemačku ali i njemačko-ruske odnose

Njemačku je prije nekoliko dana potresla nova velika afera. Ruske obavještajne službe uspjele su presresti razgovor visokog njemačkog vojnog zapovjedništva te se u javnosti pojavila snimka kako njemački vojni vrh govori o planovima napada na Krimski most svojim raketama Taurus. Tu su informaciju prenijeli svi utjecajni njemački mediji nakon što je o njima najprije progovorio ruski državni vrh koji je kazao kako ovaj slučaj potvrđuje neposrednu umiješanost Njemačke u rat protiv Rusije.

S druge strane njemački državni vrh je u čudu i najavljuje istragu kako je moguće da su Rusi presreli komunikaciju njihovog vojnog vrha, pri čemu se zanemaruje sam sukus problema: nije toliko stvar u ruskom presretanju komunikacija (to rade sve strane službe s većim ili manjim uspjehom), već u sadržaju same snimke koji je upalio alarm u Moskvi, a užario atmosferu u njemačkim političkim krugovima.


Koliko stvar postaje ozbiljna svjedoči i vijest da je danas, nakon početnih nagađanja, i službeno objavljeno kako je rusko Ministarstvo vanjskih poslova u svoje prostorije pozvalo njemačkog veleposlanika u toj zemlji Alexandera Lambsdorffa. Naravno, u svezi razgovora njemačkih časnika o napadu na Krimski most (info: TASS).

"Okretanje pile naopako"

Njemački dužnosnici potvrdili su da Kremlj provodi informacijsku operaciju čiji je cilj odvratiti zapadne države, poglavito Njemačku, od slanja dodatne vojne pomoći Ukrajini - piše američki Institut za istraživanje rata - ISW.

Njemački ministar obrane Boris Pistorius izjavio je 3. ožujka da je procurjela snimka njemačkih vojnih časnika koji raspravljaju o teoretskoj opskrbi Ukrajine projektilima Taurus dio "informacijskog rata" koji ruski predsjednik Vladimir Putin vodi protiv Zapada - prenosi američki institut. Pistorius je izjavio da Kremlj provodi "hibridni napad usmjeren na dezinformacije, podjele, [i] potkopavanje [zapadne] odlučnosti [i] jedinstva."

"Vijesti iz Kremlja (TASS) i iskusna ruska propagandistica i glavna urednica RT -a Margarita Simonjan pojačale su audiosnimku 1. ožujka, u kojoj njemačko vojno osoblje raspravlja o tome koliko će obuke i priprema njemačka vojska morati osigurati ako Njemačka odluči isporučiti Ukrajini Taurus projektile, i ako Ukrajina odluči izvesti komplicirani dalekometni precizni napad protiv ruskih ciljeva kao što je most u Kerčkom tjesnacu." - piše ISW.

"Dužnosnici Kremlja i ruski vojni blogeri iskoristili su audio snimku kako bi optužili Njemačku za planiranje napada na most u Kerčkom tjesnacu i optužili NATO za eskalirajuće akcije" - piše dalje ISW I dodaje kako je zamjenik predsjedavajućeg Ruskog vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev optužio Njemačku da se "priprema za rat s Rusijom" i ustvrdio da je svaki pokušaj da se snimka predstavi kao nevina "igra raketa i tenkova" "lažan".

Međutim, ne misle baš svi tako u Njemačkoj

Njemački medij Deutschland Kurier 3. ožujka objavljuje tekst čiji je autor komentator njemačkog Bilda Einar Koch, koji je za DK napisao članak u kojem govori o presretnutoj poruci kao "tajnom planu protiv Njemačke" - ali u potpuno drugom kontekstu od Borisa Pistoriusa odnosno američkog ISW-a.

On tvrdi kako njezino "presretanje od strane ruskih specijalista još jednom pokazuje: riječ kancelara Scholza (SPD) ne vrijedi ništa - Berlin očito želi prijeći sljedeću "crvenu crtu" i otvoriti vrata Trećem svjetskom ratu".

Autor se pita: "Gdje su masovne demonstracije protiv neodgovorno eskalirajuće ratnohuškačke semafor vlade? Gdje je negodovanje javnih medija?" Podsjeća
"koliko je često njemačka savezna vlada već prekršila vlastita ugovorna jamstva i duh ustava prelazeći različite "crvene crte" u sukobu u Ukrajini. "No sasvim je očito da semafor želi prijeći sljedeću "crvenu crtu" i time riskira Treći svjetski rat - svjetski rat koji bi onda, opet, počeo u Berlinu. Ne postoji drugi način da se protumači neodgovorno brbljanje ludih generala njemačkog zrakoplovstva koje je sada procurilo o korištenju krstarećih projektila "Taurus" za uništavanje ruskih opskrbnih komunikacija kao što je Krimski most." - navodi Koch.

"... u konačnici se svodi na čisto semantičke trikove za obmanjivanje njemačke javnosti" - kaže dalje. "Ono što je jasno vidljivo je da njemački generali, uključujući i inspektora Ratnog zrakoplovstva, koje su presreli ruski specijalci, proaktivno poslušno razgovaraju o načinima na koje bi se krstareće rakete "Taurus" mogle koristiti BEZ slanja njemačkih vojnika izravno u zonu borbenih djelovanja. Za to bi bila potrebna rezolucija njemačkog Bundestaga, što bi bilo jednako njemačkoj objavi rata Rusiji."

"Obećanje Olafa Scholza (SPD) da će jamčiti "kao kancelar" da Njemačka neće raspirivati ​​sukob u Ukrajini krstarećim projektilima "Taurus" svedeno je na puki podsmijeh neodgovornim brbljanjem generala. Sasvim je moguće da se kancelar, poznat po tome što pati od zaboravljivosti, sutra više neće moći sjećati svojih riječi." - navodi njemački komentator.

"Ono što uistinu zastrašuje u ovom monstruoznom događaju je nešto drugo: gdje su spontane masovne demonstracije njemačkim ulicama i trgovima protiv ratnohuškanja njemačkih generala u ime semafora? Gdje je ogorčenje javnih medija - i to ne zbog činjenice da su se Rusi "usudili" bez poštovanja slušati njemačke generale, koji su mislili da su sigurni, nego zbog onoga o čemu su ova četiri šefa komisija ovdje raspravljala...?

"To je ... ništa više ni manje nego zapravo "tajni plan protiv Njemačke"!" - zaključuje autor u mediju Deutschland Kurier.
Opasani scenariji i rušenje njemačkih mostova

Za kraj bih samo podsjetio na jučer objavljene riječi spomenutog Dmitrija Medvedeva. Kako ga god mi doživljavali - kao klauna ili kao političara sa zadatkom, ovoga je puta kazao nešto sa čim se teško ne složiti.

Rekao je kako čak i da kancelar Scholz ima iskrene namjere i da ne želi eskalaciju njemačkih odnosa s Rusijom, tko može jamčiti da mu zapovjednik njemačke vojske neće doći i reći mu kako je upravo presretnuta ruska raketa kojom se željelo napasti Berlin. I neka nakon toga Scholz pokuša s nastavkom svog opiranja eskalaciji, što je, naravno, nemoguće - kaže Medvedev, navodeći kako je upravo o tome bilo primjera u ranijoj njemačkoj povijesti.

A da su se Rusi "nabrusili" zbog navedenih riječi njemačkih generala, svjedoči i upravo prispjela vijest iz Moskve. Tamošnji mediji prenose sinoćnje riječi voditelja televizije Rossiya 1 Dmitrja Kiseljeva (osoba je pod zapadnim sankcijama) u emisiji Vijesti nedjelje, kada je imenovao četiri mosta u Njemačkoj koje bi Rusija mogla istovremeno uništiti kao odgovor na napad na Krimski most.

" U ovoj prilično skučenoj zemlji nema tako dugih mostova kao što je krimski. Ali ipak, ima se i što pogledati kroz raketni nišan. ... Nije im žao našeg Krimskog mosta." - rekao je Kiseljev. Potom je nabrojao ruske ciljeve u Njemačkoj: mostovi Fermansund i Rügen u sjevernoj Njemačkoj koji povezuju kopneni dio zemlje s otocima Fehmarn i Rügen, željeznički most Hohenzollern u Kölnu i most Magdeburg koji spaja dva kanala preko Elbe 150 km od Berlina.

Zaključio bih tekst pitanjem za svih, a najviše za političare koji donose ključne odluke: kako smo i zašto do ovoga došli i nije li ipak moglo drugačije?