© Menahem Kahana/AFPDesničarski Izraelci prosvjeduju ispred kampa Sde Teiman u blizini Beershebe protiv pritvaranja vojnih rezervista osumnjičenih za zlostavljanje palestinskih zatočenika, 29. srpnja 2024.
Prošle sedmice, devet vojnika iz zatvorske jedinice, Force 100, uhapšeno je zbog grupnog silovanja palestinskog zatvorenika oštrim predmetom. S ozljedama je morao biti hospitaliziran.
Komentar: Objavljeni snimci kada izraelski vojnici seksualno muče zarobljenog Palestinca
The Jerusalem Post izvještava: 'Neimenovani talac je hospitaliziran s razderanim rektumom, slomljenim rebrima, puknutim crijevima i oštećenim plućima'
Poznato je da su najmanje 53 zatvorenika umrla u izraelskom pritvoru, za što se u većini slučajeva pretpostavlja ili mučenjem ili uskraćivanjem pristupa medicinskoj skrbi. Izrael nije proveo nikakve istrage niti su uhapšeni.
Zašto bi bilo iznenađenje da izraelska samoproglašena "najmoralnija vojska na svijetu" koristi mučenje i silovanje protiv Palestinaca? Bilo bi uistinu iznenađujuće da se to ne događa.
Uostalom, to je ista vojska koja je 10 mjeseci koristila izgladnjivanje kao ratno oružje protiv 2,3 miliona ljudi u Gazi, od kojih su polovica djeca.
To je ista ona vojska koja je od oktobra opustošila sve bolnice u Gazi, kao i uništila gotovo sve njezine škole i 70 posto njenih domova. To je ista vojska za koju se zna da je u tom razdoblju ubila najmanje 40.000 Palestinaca, s još 21.000 nestale djece.
To je ista vojska kojoj se trenutno sudi za genocid na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), najvišem sudu na svijetu.
Ako nema crvenih linija za Izrael kada se radi o brutaliziranju palestinskih civila zarobljenih u Gazi, zašto bi bilo crvenih linija za one koji su oteti s njegovih ulica i odvučeni u tamnice?
Seksualno nasilje
Dokumentirao sam neke od užasa koji su se odvijali u Sde Teimanu na ovim stranicama još u junu.
Prije nekoliko mjeseci izraelski su mediji počeli objavljivati svjedočanstva zviždača i liječnika koji su detaljno opisivali tamošnje nesnošljive uvjete.
Međunarodnom odboru Crvenog križa zabranjen je pristup kampu, ostavljajući ga potpuno bez nadzora.
Ujedinjeni narodi su 31. jula objavili izvještaj o uvjetima u kojima je oko 9400 zarobljenih Palestinaca držano od prošlog oktobra. Većina je odsječena od vanjskog svijeta, a razlog njihova oduzimanja i zatvaranja nikada nije naveden.
Izvještaj zaključuje da se u svim izraelskim pritvorskim centrima događaju "užasna zlodjela" mučenja i zlostavljanja, uključujući seksualno nasilje, daskanje u vodi i napade psima.
Autori bilježe "prisilnu golotinju i muškaraca i žena; premlaćivanja dok su bili goli, uključujući i po genitalijama; strujni udar genitalija i anusa; biti prisiljen na ponovljene ponižavajuće pretrese do gola; raširene seksualne uvrede i prijetnje silovanjem; i neprimjereno dodirivanje žena od strane vojnika i vojnikinja".
Postoje, prema istrazi, "konzistentni izvještaji" o izraelskim snagama sigurnosti koje "ubacuju predmete u anuse zatvorenika".
Prošlog mjeseca, Save the Children otkrio je da je mnogo stotina palestinske djece bilo zatvoreno u Izraelu, gdje su se suočavali s izgladnjivanjem i seksualnim zlostavljanjem.
A ovaj tjedan B'Tselem, glavna izraelska skupina za ljudska prava koja prati okupaciju, izradila je izvješće pod nazivom "Dobrodošli u pakao" - koje uključuje svjedočanstva desetaka Palestinaca koji su izašli iz, kako ih naziva, "neljudskih uvjeta". Većina nikada nije bila optužena za prekršaj.
Zaključeno je da su zlostavljanja u Sde Teimanu "samo vrh sante leda". Svi izraelski zatočenički centri formirali su "mrežu logora za mučenje Palestinaca" u kojima je "svaki zatvorenik namjerno osuđen na tešku, nemilosrdnu bol i patnju". Dodaje se da je to "organizirana, deklarirana politika izraelskih zatvorskih vlasti".
Tal Steiner, čelnik Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu, koji se dugo zalagao protiv sustavnog mučenja palestinskih zatočenika, prošlog je tjedna napisao da je Sde Teiman "bio mjesto gdje se događalo najužasnije mučenje koje smo ikada vidjeli".
Pandorina kutija
Ukratko, u Izraelu je javna tajna da su mučenje i seksualni napadi rutina u Sde Teimanu.
Zlostavljanje je toliko užasno da je prošlog mjeseca izraelski visoki sud naredio dužnosnicima da objasne zašto su djelovali izvan izraelskih zakona koji reguliraju interniranje " kriminogenih boraca".
Iznenađenje nije to što se nad palestinskim zarobljenicima vrši seksualno nasilje. Riječ je o tome da je izraelski najviši vrh ikad zamislio da će hapšenje izraelskih vojnika zbog silovanja Palestinaca stići do javnosti.
Umjesto toga, hapšenjima je vojska otvorila otrovnu pandorinu kutiju.
Hapšenja su izazvala masovnu reakciju vojnika, političara, izraelskih medija i velikog dijela izraelske javnosti.
Izgrednici, predvođeni članovima izraelskog parlamenta, provalili su u Sde Teiman. Još veća skupina, uključujući pripadnike Force 100, pokušala je upasti u vojnu bazu, Beit Lid, gdje su držani vojnici u pokušaju da ih oslobode.
Policija, pod kontrolom Itamara Ben Gvira, vođe doseljenika s otvorenim fašističkim sklonostima, odgodila je dolazak kako bi razbila proteste. Ben Gvir je pozvao da se palestinski zatvorenici pogube po kratkom postupku - ubiti "pucnjem u glavu" - kako bi se uštedjelo na troškovima njihovog držanja.
Niko nije uhapšen zbog onoga što je predstavljalo pobunu, kao ni zbog veće povrede sigurnosti.
Bezalel Smotrich, izraelski ministar financija, pomogao je potaknuti ogorčenje javnosti, osuđujući uhićenja i opisujući vojnike Force 100 kao "herojske ratnike".
Ostali istaknuti ministri u vladi su ga podržali.
Trojica vojnika već su oslobođena, a vjerovatno će uslijediti još njih.
Konsenzus u Izraelu je da je svako zlostavljanje, uključujući silovanje, dopušteno nad hiljadama Palestinaca koje je Izrael zarobio posljednjih mjeseci - uključujući žene, djecu i stotine medicinskog osoblja.
Taj konsenzus je isti onaj koji misli da je u redu bombardirati palestinske žene i djecu u Gazi, uništavati njihove domove i izgladnjivati ih.
Silovanje dopušteno
Takvi izopačeni stavovi nisu novost. Oni se oslanjaju na ideološka uvjerenja i pravne presedane koji su se razvili kroz desetljeća izraelske nezakonite okupacije. Izraelsko društvo potpuno je normaliziralo ideju da su Palestinci manje ljudi i da je dopušteno svako zlostavljanje.
Hamasov napad 7. oktobra jednostavno je očitije iznio na vidjelo dugogodišnju moralnu korupciju u srži izraelskog društva.
Na primjer, izraelska vojska je 2016. imenovala pukovnika Eyala Karima za svog glavnog rabina, čak i nakon što je Palestince proglasio "životinjama" i odobrio silovanje palestinskih žena u interesu jačanja morala vojnika.
Među borbenim jedinicama, primijetimo, sve više prevladavaju vjerski ekstremisti.
Godine 2015. izraelski vrhovni sud odbacio je tužbu libanskog zatvorenika za odštetu koju su njegovi advokati podnijeli nakon što je pušten na slobodu u razmjeni zatvorenika. Mustafa Dirani je silovan palicom prije 15 godina u tajnom zatvoru poznatom kao Facility 1391.
Unatoč tome što je Diranijeva tvrdnja potkrijepljena medicinskom procjenom iz vremena koju je napravio izraelski vojni liječnik, sud je presudio da bilo ko uključen u oružani sukob s Izraelom ne može podnijeti zahtjev protiv izraelske države.
U međuvremenu, organizacije za ljudska i zakonska prava redovito su izvještavale o slučajevima silovanja i seksualnog napada izraelskih vojnika i policije na Palestince, uključujući i djecu.
Jasna poruka poslana je izraelskim vojnicima tokom mnogih desetljeća da se, kao što se genocidno ubojstvo Palestinaca smatra opravdanim i "zakonitim", mučenje i silovanje Palestinaca koji su držani u zarobljeništvu također smatra opravdanim i "zakonitim".
Razumljivo, postojala je ogorčenost što se čini da su davno uspostavljena "pravila" - da je svaka grozota dopuštena - iznenada i proizvoljno promijenjena.
Na provaliji
Najveće pitanje je sljedeće: zašto je glavni pravni savjetnik izraelske vojske odobrio otvaranje istrage o vojnicima Force 100 - i zašto sada?
Odgovor je očit. Izraelski zapovjednici su u panici nakon niza neuspjeha u međunarodnoj pravnoj areni.
ICJ, koji se ponekad naziva i Svjetski sud, izveo je Izrael pred sud za počinjenje onoga što smatra "uvjerljivim" genocidom u Gazi.
© Screengrab/XIzraelske snage u Gazi okupile su i skinule palestinske muškarce prije nego što su ih odveli na nepoznatu lokaciju
Značajno je da to znači da Palestinci imaju zakonsko pravo na otpor svojoj okupaciji. Ili, drugim riječima, oni imaju nepromjenjivo pravo na samoobranu protiv svojih izraelskih okupatora, dok Izrael nema takvo pravo protiv Palestinaca koje ilegalno okupira.
Izrael nije u "oružanom sukobu" s palestinskim narodom. Brutalno ih okupira i ugnjetava.
Izrael mora odmah prekinuti okupaciju kako bi povratio pravo na samoobranu - nešto što očito nema namjeru učiniti.
U međuvremenu, glavni tužilac Međunarodnog kaznenog suda (ICC), sestrinskog suda ICJ-a, aktivno traži naloge za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog ministra obrane Yoava Gallanta za ratne zločine.
Različiti slučajevi jačaju jedan drugoga. Odluke Svjetskog suda sve više otežavaju ICC-u da odugovlači s izdavanjem i širenjem kruga uhidbenih naloga.
Oba suda su sada pod ogromnim, kompenzirajućim pritiscima.
S jedne strane, na ICJ i ICC se vrši ogroman vanjski pritisak od strane država poput SAD-a, Britanije i Njemačke koje su spremne doživjeti nastavak genocida u Gazi.
A s druge strane, i sami suci potpuno su svjesni što je na kocki ako ne postupe.
Što dulje odgađaju, to više diskreditiraju međunarodno pravo i vlastitu ulogu arbitara tog prava. To će dati još više prostora drugim državama da tvrde da je nedjelovanje sudova postavilo presedan za njihovo pravo da počine ratne zločine.
Međunarodno pravo, cijelo obrazloženje postojanja ICJ-a i ICC-a, stoji na provaliji. Izraelski genocid prijeti da će sve srušiti.
Odugovlačenje ICC-a
Izraelska vrhuška stoji usred te borbe.
Uvjereni su da će Washington u Vijeću sigurnosti UN-a blokirati svaki pokušaj da se protiv njih provedu presude ICJ-a - bilo buduće o genocidu u Gazi ili postojeće o njihovoj nezakonitoj okupaciji.
Ali nalozi za hapšenje ICC-a su druga stvar. Washington nema takav veto. Sve države koje su potpisale Rimski statut ICC-a - to jest, većina Zapada, bez SAD-a - bit će obvezne uhititi izraelske dužnosnike koji stupe na njihovo tlo i izručiti ih Haagu.
Izrael i SAD nadali su se upotrijebiti tehničke detalje kako bi odgodili izdavanje naloga za uhićenje što je duže moguće. Što je najvažnije, regrutirali su UK, koji je potpisao Rimski statut, da obavi njihov prljavi posao.
Činilo se da će nova vlada Ujedinjenog Kraljevstva pod vodstvom Keira Starmera nastaviti tamo gdje je njezin prethodnik stao zaoštravajući sud u dugotrajnim i opskurnim pravnim raspravama o daljnjoj primjenjivosti davno mrtvog, 30 godina starog sporazuma iz Osla.
Bivši advokat za ljudska prava, Starmer je u više navrata podržao izraelski "uvjerljivi" genocid, čak tvrdeći da bi se izgladnjivanje stanovništva Gaze, uključujući njezinu djecu, moglo opravdati kao "samoodbrana" - ideja potpuno strana međunarodnom pravu, koje ga tretira kao kolektivnu kaznu i ratni zločin.
Ali sada sa sigurnom parlamentarnom većinom, čini se da čak i Starmer ne želi da ga se smatra kako pomaže Netanyahuu da osobno izbjegne uhićenje za ratne zločine.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je krajem prošlog mjeseca da će odustati od britanskih pravnih prigovora pred ICC-om.
To je iznenada ostavilo i Netanyahua i izraelsko vojno zapovjedništvo krajnje izloženima - što je razlog zašto su se osjećali prisiljenima odobriti hapšenje vojnika Force 100.
Prema pravilu poznatom kao "komplementarnost", izraelski zvaničnici mogli bi izbjeći suđenja za ratne zločine u Haagu ako mogu pokazati da je Izrael sposoban i voljan sam procesuirati ratne zločine. To bi spriječilo potrebu da ICC uskoči i ispuni svoj mandat.
Izraelski vrh se nadao da će moći nahraniti izraelske sudove s nekoliko nižih vojnika i razvlačiti suđenja godinama. U međuvremenu bi Washington imao izliku koja mu je bila potrebna da natjera ICC da odustane od slučaja uhićenja na temelju toga da Izrael već obavlja posao procesuiranja ratnih zločina.
Međunarodna izolacija
Očigledni problem s ovom strategijom je u tome što ICC nije primarno zainteresiran da nekoliko gunđala bude procesuirano u Izraelu kao ratni zločinci, čak i pod pretpostavkom da se suđenja ikada održe.
U pitanju je vojna strategija koja je omogućila Izraelu da bombardira Gazu do kamenog doba. Riječ je o političkoj kulturi zbog koje se izgladnjivanje 2,3 miliona ljudi čini normalnim.
U pitanju je vjerski i nacionalistički žar dugo gajen u vojsci koji sada potiče vojnike da pogubljuju palestinsku djecu pucajući im u glavu i prsa, kako je posvjedočio američki liječnik koji je volontirao u Gazi.
U pitanju je vojna hijerarhija koja zatvara oči pred vojnicima koji siluju i seksualno zlostavljaju palestinske zarobljenike, uključujući i djecu.
Zločin ne prestaje sa šačicom vojnika u Force 100. Prestaje s izraelskom vladom i vojnim vođama. Oni su na vrhu zapovjednog lanca koji je odobrio ratne zločine u Gazi u posljednjih 10 mjeseci - a prije toga, desetljećima diljem okupiranih teritorija.
Zbog toga su promatrači potpuno podcijenili što je u pitanju s presudama ICC-a i ICJ-a.
Ove presude protiv Izraela izbacuju na svjetlo dana nužnost preispitivanja stanja stvari koje je Zapad tiho prihvaćao desetljećima. Treba li Izrael imati pravo djelovati kao režim apartheida koji se sustavno bavi etničkim čišćenjem i ubijanjem Palestinaca?
Potreban je izravan odgovor svake zapadne prijestolnice. Nemaju se više gdje sakriti. Zapadne se države nalaze pred oštrim izborom: ili otvoreno podržati izraelski apartheid i genocid, ili po prvi put povući podršku.
Izraelska krajnja desnica, koja sada dominira i politički i u borbenim redovima vojske, ne mari za sve to. Otporna je na pritiske. Spremni su nastaviti.
Kao što izraelski mediji upozoravaju već neko vrijeme, dijelovi vojske zapravo se sada pretvaraju u milicije koje slijede vlastita pravila.
Izraelski vojni zapovjednici, s druge strane, počinju shvaćati zamku koju su sami sebi postavili. Dugo su njegovali fašistički fanatizam među kopnenim trupama potrebnim za dehumanizaciju i bolje tlačenje Palestinaca koji žive pod izraelskom okupacijom. Ali ratni zločini koje njihove jedinice ponosno prenose uživo sada ih ostavljaju izloženima pravnim posljedicama.
Međunarodna izolacija Izraela znači mjesto za njih jednog dana na optuženičkoj klupi u Haagu.
Ratni stroj stjeran u ćošak
Presude ICC-a i ICJ-a ne iznose samo demone izraelskog društva na vidjelo, ili demone suučesničke zapadne političke i medijske klase.
Međunarodni pravni poredak postupno sabija izraelski ratni stroj u kut, prisiljavajući ga da se okrene sam sebi. Interesi izraelskog vojnog zapovjedništva sada su u osnovi suprotni interesima redova i političkog vodstva.
Rezultat će, kao što je vojni stručnjak Yagil Levy već dugo upozoravao, biti sve veći pad discipline, kao što su pokušaji hapšenja vojnika Force 100 jasno pokazali.
Izraelska vojna sila ne može se lako ili brzo okrenuti.
Priča se da vojno zapovjedništvo bijesno pokušava natjerati Netanyahua da pristane na dogovor o taocima kako bi došlo do prekida vatre - ne zato što mu je stalo do dobrobiti palestinskih civila, već zato što što dulje traje ovaj "uvjerljivi" genocid, to su veće šanse da će generali završiti u Haagu.
Izraelski fanatici ignoriraju molbe vrha. Oni žele ne samo nastaviti s eliminacijom palestinskog naroda, već i proširiti krug rata, bez obzira na posljedice.
To uključuje i nepromišljeni, zapaljivi potez prošle sedmice da se u Iranu ubije čelnik Hamasa Ismail Haniyeh, što je provokacija sa samo jednim ciljem: potkopati umjerene snage u Hamasu i Teheranu.
Ako, kao što se čini izvjesnim, izraelski zapovjednici ne žele ili nisu u stanju obuzdati ove ekscese, tada će Svjetski sud smatrati nemogućim ignorirati optužbe za genocid protiv Izraela i ICC će biti primoran izdati naloge za hapšenje više vojnog vodstva.
Stvorena je logika u kojoj se zlo hrani zlom u spirali smrti. Pitanje je koliko još pokolja i bijede Izrael može proširiti na putu prema dolje.
(TBT, MEE)
Komentari čitatelja
na naše novosti