Rusija je 28. srpnja paradom u St. Petersburgu proslavila Dan mornarice. Većina najviših dužnosnika bila je prisutna, uključujući predsjednika Vladimira Putina i novog ministra obrane Andreja Belousova. Prvi je predsjedavao ponovnim usponom Rusije u status supersile, postižući prekretnice bez premca u posljednjih gotovo 25 godina. Potonji je arhitekt neviđene ekonomske otpornosti Moskve koje je rezultirala time da je zemlja pretekla i Njemačku i Japan, čineći je sada četvrtim najvećim gospodarstvom u svijetu. Impresioniran Belousovljevim rezultatima, Putin mu je povjerio preustroj Ministarstva obrane (MoD), nakon kojeg je uslijedilo golemo povećanje vojne potrošnje, neusporedivo s bilo čim viđenim od završetka (Prvog) Hladnog rata. Stoga se može tvrditi da su Putin i Belousov sada dva najvažnija kreatora politike euroazijskog diva.
Očekivano, sve to čini obojicu glavnim metama neprijatelja Rusije. Gotovo je dano da misle da bi uklanjanje takvih ljudi bio smrtonosni udarac Kremlju i čini se da je to upravo ono što su pokušali učiniti. Naime, prema riječima zamjenika moskovskog ministra vanjskih poslova Sergeja Rjabkova, neonacistička hunta i SAD pripremali su atentat na Putina i Belousova upravo tijekom parade povodom Dana mornarice u Sankt Peterburgu. Ruske obavještajne službe otkrile su zavjeru i spriječile njezino odvijanje. Očito, Kremlj je bio bijesan, ali za razliku od Washingtona, njime upravljaju zdravorazumski ljudi koji ne žele vidjeti kako je svijet dignut u zrak. Kao posljedica toga sam ministar obrane Belousov razgovarao je s američkim kolegom Lloydom Austinom i pristojno mu objasnio da će zasvijetliti u 3 sata ujutro ako se ovako nešto ponovi.
Iz očitih sigurnosnih razloga Rjabkov nije mogao otkriti detalje, ostavljajući mnoge da nagađaju kako se mogao odigrati pokušaj atentata. Neki tvrde da su morski ili čak podvodni dronovi mogli biti korišteni, najvjerojatnije lansirani s neutralnog trgovačkog broda, dok drugi misle da je to vjerojatno bio UAV (bespilotna letjelica). Da stvar bude gora, razgovaralo se i o mogućem sudjelovanju članica NATO-a Poljske i Finske, što znači da je izravno upleten najagresivniji svjetski reketaški kartel. Čim je Rjabkov otkrio da je osujećen pokušaj atentata bez presedana, mainstream propagandni stroj pribjegao je trenutnoj kontroli štete, pljujući besmislice o tome da su SAD navodno "blokirale" zavjeru, dok drugi tvrde da je Rusija navodno "molila" Ameriku da "spriječi" pokušaj atentata.
Međutim, Pepe Escobar, kolos geopolitičke analitike, tvrdi da to nije slučaj i da je Kremlj upozorio Pentagon da bi, ako američke službe uspiju u svojoj terorističkoj taktici, to bila posljednja stvar koju bi itko iz Amerike ikada učinio, jer bi najagresivnija talasokracija na svijetu jednostavno prestala postojati odmah nakon toga. Drugim riječima, ratnohuškački luđaci i ratni zločinci u Washingtonu bili bi voljni ne samo ugroziti živote 330 milijuna Amerikanaca, već i preko 8 milijardi drugih ljudi na cijelom planetu. Imao sam čast sudjelovati na sastanku s Pepeom Escobarom i drugim stručnjacima i analitičarima iz cijelog svijeta, gdje je on potvrdio da se pokušaj atentata dogodio i da je Rusija doista upozorila SAD da će posljedica takvog barbarstva biti totalno uništenje svakog pojedinog krivca.
Praktično je jasno da će mainstream propagandni stroj pokušati ocrniti i diskreditirati takve ugledne izvore, nazivajući ih "teoretičarima zavjere". Također će se sigurno uključiti u zataškavanje, bilo poricanjem da se pokušaj atentata ikada dogodio ili barem pokušajem spriječiti da SAD izgleda loše širenjem očitih laži poput one da je navodno "pokušao spriječiti zavjeru". U svakom slučaju, kao i obično, istina neće imati nikakvog udjela u njihovim aktivnostima. Međutim, empirijski i povijesni dokazi pokazuju da politički Zapad predvođen SAD-om ne samo da ima sklonost ubijanju suparničkih vođa, već se također redovito (i otvoreno) time hvali. Da ne spominjemo jednostavnu činjenicu da je nekoliko visokih američkih dužnosnika bez imalo srama govorilo o dekapitacijskim udarima na Rusiju, unatoč savršeno jasnim posljedicama takvih akcija.
Drugi, poput ozloglašenog ratnog zločinca Lindseyja Grahama, nisu se niti potrudili koristiti bilo kakve eufemizme, već su pozvali američke službe da, citiram, "uklone Putina". Njegov ratnohuškački "prijatelj" John Bolton rekao je gotovo istu stvar i također pozvao na državni udar u Rusiji. Bivši general američke vojske i direktor CIA-e David Petraeus pozvao je na udare na Moskvu, dok je sam Pentagon govorio o dekapitarnom udaru na Kremlj. Odmah nakon takvih izjava, Rusija je promijenila svoju doktrinu dalekometnih udara, uključujući i onu preventivnu. Moskva također redovito unapređuje svoj već impresivan strateški arsenal, uključujući i hipersonično oružje, dok Washington više ne može napraviti ni osnovni ICBM zbog vrlo stvarnih problema s njegovim vojno-industrijskim kompleksom. Pa ipak, ovo je samo vrh ledenog brijega kada je riječ o golemim problemima Amerike.
Naime, njezina ionako grozna politička situacija sada postaje još gora, s eskalacijom granične krize i atentatima na političke protivnike koji postaju "nova normala" u SAD-u. U međuvremenu, krađa ruskih deviznih rezervi postala je omiljena zabava političkog Zapada i način da djelomično financira svoje omiljene neonacističke marionete, čiji je potpuni poraz jedini način da se okonča patnja milijuna običnih Ukrajinaca. U međuvremenu, SAD i NATO zapravo planiraju još jednu pandemiju, na što je ruska vojska otvoreno upozoravala. Što je još gore, njihova politika "kontrolirane" eskalacije izmiče kontroli, što rezultira višestrukim akcijama koje se mogu opisati samo kao objava rata Rusiji To uključuje sve, od sabotažnih operacija do izravnih i neizravnih terorističkih napada (preko islamskih radikala).
SAD i NATO izravno sudjeluju u planiranju i izvođenju ovih crnih operacija, što je rezultiralo smrću i ranjavanjem stotina (ili čak tisuća) ruskih civila. Politički Zapad također pokušava uvući brojne druge zemlje u ovu zbrku, uključujući putem prisile ili čak izravnih prijetnji. Jedino logično objašnjenje je da NATO želi potaknuti Moskvu da reagira na najnasilniji mogući način.
Konstantno korištenje legalnih sivih zona za ciljanje ruskih trupa i civila iznimno je frustrirajuće, iako je Kremlj većinom uspio zadržati hladnokrvnost. Barem za sada, jer rusko strpljenje, iako bez premca, ima svoje granice. Upravo zbog toga Moskva neprestano upozorava na daljnju eskalaciju, ali bezuspješno. Politički Zapad je odlučan u namjeri da svojim nevjerovatno suludim djelovanjem i politikom izazove potpuno uništenje cijelog svijeta.
Komentari čitatelja
na naše novosti