Suočen s navedenim, činilo se da Volodimir Zelenski pomalo počinje mijenjati dosadašnju nepokolebljivu retoriku o odbijanju ikakve diplomacije. "Ako drugi mirovni summit bude imao plan za okončanje rata i budemo (na njemu) imali više zemalja, mi ćemo ga organizirati i ruski predstavnici moraju biti prisutni", procijedio je kroz zube početkom srpnja.
Zatim se dogodila invazija Kurska. Probijajući se kilometrima slabo branjenih i rijetko naseljenih ruskih graničnih područja, ukrajinske su snage penetrirale desetak kilometara u ruski teritorij. Preuzeli su kontrolu nad 28 naselja - barem prema Moskvi (mnogo više po Kijevu) - i prisilili više od 121.000 stanovnika na evakuaciju. Navodno je među glavnim motivima za operaciju bilo otimanje zemlje s kojom bi se Ukrajinci mogli cjenkati u eventualnim mirovnim pregovorima i nadati se da će Moskva povući snage s prve crte. Ipak, ni jedno ni drugo do sada nije uspjelo.
Nema više pregovora
Upravo suprotno: ruske postrojbe osvajaju teren na istoku najbržom dinamikom od početka "specijalne vojne operacije", a napad na Kursk je odagnao Putinu sve ideje o mirovnim pregovorima, koje je zagovarao... Pa, godinama.
"O kakvim pregovorima možemo razgovarati s ljudima koji neselektivno napadaju civilno stanovništvo, civilnu infrastrukturu ili pokušavaju stvoriti prijetnje nuklearnim postrojenjima? O čemu uopće možemo razgovarati s njima?" zapitao se Putin.U stvari, upad u Kursk je razorio upravo djelomične pregovore o prekidu vatre koji su se tajno vodili u Kataru, a koji bi okončali napade na infrastrukturu obiju zemalja. U novom scenariju, kojeg je svojom "ofenzivom" predstavio režim iz Kijeva, je Moskva obećala uzvratiti "značajnim odgovorom". Ovo obećanje će Kremlj bez sumnje i provesti, budući da je svaki prethodni, toliko slavljeni ukrajinski napad na ruski teritorij bio popraćen žestokim protunapadom.
Međutim, pravo pitanje - kao i uvijek u ovom sukobu - jest: Tko je odobrio ove nove stranice tekućeg scenarija? "Ukrajinski čelnik predložio je okupaciju ruskih sela kako bi stekao utjecaj na Moskvu, bombardiranje naftovoda koji prenosi rusku naftu u Mađarsku, članicu NATO-a i privatno lobirao za projektilima dugog dometa koji bi pogodili ciljeve unutar Rusije", prenio je Washington Times procurjele dokumente Pentagona u svibnju prošle godine.
Također, "Zelenski je predložio Ukrajini da 'provede udare u Rusiji', pritom premještajući ukrajinske kopnene trupe na neprijateljski teritorij da 'zauzmu neodređene ruske pogranične gradove'. Cilj bi bio "dati Kijevu prednost u pregovorima s Moskvom".
Oružje Zapada napada Rusiju
Ukratko, Bijela kuća je bila dobro upoznata s ovim planovima. A nakon nešto više od godinu dana je odlučila vojno, logistički i ljudstvom pomoći Kijevu. "Uzorci malog oružja koje su proizvele Sjedinjene Države i Švedska zaplijenjeni su na mjestu likvidacije ukrajinske diverzantske skupine u blizini sela Kremjanoe u regiji Kursk", citirala je RIA izjavu ruskog sigurnosnog dužnosnika. Također, akciji su se priključile i američke privatne vojne firme poput Forward Observation Groupa, koja je objavila na Instagramu fotografiju svojih pripadnika koji su sudjelovali u napadu na Rusiju.
Što se tiče teškog naoružanja, nekoliko britanskih vojnih izvora je izričito izvijestilo da je invazija na Kursk prvi put u povijesti da su londonski tenkovi "korišteni u borbi na ruskom teritoriju". Štoviše, The Times je čak otkrio da je su takve vijesti bile namjerna strategija propagande i lobiranja, koju je predvodio britanski premijer Keir Starmer.
Naime, prije nego što su se britanski Challengeri 2 probili u Kursk, Starmer i ministar obrane John Healey navodno su "bili u razgovorima o tome koliko daleko treba ići da se potvrdi rastuća britanska upletenost u prodor prema Kursku." Naposljetku su odlučili "biti otvoreniji u pogledu uloge Britanije u nastojanju da uvjere ključne saveznike da učine više kako bi pomogli - i uvjerili javnost da britansku sigurnost i gospodarski prosperitet utječu događaji na poljima Ukrajine."
"Viši izvor iz Whitehalla" dodao je:
"Neće se bježati od ideje da se britansko oružje koristi u Rusiji kao dio obrane Ukrajine. Ne želimo nikakvu neizvjesnost ili nervozu zbog britanske potpore u ovom kritičnom trenutku, a polovičan ili nesiguran odgovor mogao bi to ukazivati."
Drugim riječima, London je preuzeo vodstvo u označavanju sebe kao formalno zaraćene strane u proxy ratu, u nadi da će druge zapadne zemlje - posebice SAD - slijediti njegov primjer. Štoviše, The Times snažno nagovještava da je Kursk u svakom slučaju britanska invazija, bilježeći:
"Britanska oprema, uključujući bespilotne letjelice, koja nije viđena u svijetu, odigrala je središnju ulogu u novoj ukrajinskoj ofenzivi, a britansko osoblje pomno je savjetovalo ukrajinsku vojsku... u razmjerima s kojima nijedna druga zemlja nije usporediva."Healey i ministar vanjskih poslova David Lammy su čak "uspostavili zajedničku jedinicu za Ukrajinu", podijeljenu između svojih resora. Dvojac je ujedno "održao zajednički brifing s dužnosnicima za međustranačku skupinu od 60 zastupnika o Ukrajini", dok je "Starmer također zatražio od Vijeća za nacionalnu sigurnost da izradi planove za pružanje Ukrajini šireg spektra podrške." Osim vojne pomoći, istražuje se i "industrijska, gospodarska i diplomatska potpora".
Komentar: Britanska elita rado troši desetke milijardi na beskrajne ratove bilo u Ukrajini ili Izraelu, a sve na štetu britanskih poreznih obveznika.
Times dodaje da će u nadolazećim tjednima "Healey prisustvovati novom sastanku Ukrajinske obrambene koordinacijske skupine"; međunarodnog saveza 57 zemalja koji nadzire zapadnjačko oružje koje preplavljuje Ukrajinu. Tamo će "Britanija vršiti pritisak na europske saveznike da pošalju više opreme i daju Kijevu više prostora da je koristi u Rusiji". Britansko ministarstvo obrane također je navodno "razgovaralo prošli tjedan s Lloydom Austinom, američkim ministrom obrane, i udvaralo se Borisu Pistoriusu, njegovom njemačkom pandanu".
Nacisti marširaju
U Kursk su, osim Anglosaksonaca, prodrli i mnogi drugi zapadnjaci. Tako smo, recimo, na društvenim mrežama mogli - opet! - vidjeti beživotna tijela njemačkih vojnika na ruskom tlu, kao i talijanske novinare koji intervjuiraju - fašista. Naime, nakon što su novinarka RAI-a Stefania Battistini i njen snimatelj ugodno porazgovarali s ukrajinskim nacionalistom koji je nosio šiltericu sa zabranjenim znakovljem, talijanski kanal je svojim zaposlenicima, po hitnom postupku, naredio da se vrate u domovinu.
Francuski news kanal LCI je također, u svojoj reportaži uživo, prikazao jednog od ukrajinskih napadača na Kursk kako ponosno nosi nacističku SS kacigu. Prisutnima u studiju je očito bilo neugodno zbog toga pa je jedan stručnjak predložio da bi sljedeći put proces provjere trebao "odbaciti" takve slike, a drugi komentirao: "To je upravo način na koji se uništava komunikacijska strategija." Dakle, nije ih uznemirila činjenica da su ti ukrajinski okupatori očito stvarni nacisti, već ih je naljutilo što je javnost to imala prilike vidjeti.
Zaista, Kursk trenutno vrvi od nacista - baš kao da su tu na ekskurziji! Može ih se vidjeti kako nose prstenje sa svastikom, podižu desnice pozirajući s nacističkim znakovljem ili, jednostavno, ponosno poziraju s oznakama 14. Waffen SS divizije na prsima.
Neki čak znaju par riječi njemačkog. Tako su, susrevši na cesti starijeg čovjeka, dečki s nacističkim kacigama počeli su ga zadirkivati: "Ruski Ivane! Kako život? ... Du bist Russisches Schwein! Ja, ja... Pij vodku! Schnapps... Schnapps gut..."
Ubijanje civila, rušenje, krađa...
Iako je "Ivan" nestao na par dana, kasnije je pronađen. On je pak, za razliku od desetaka drugih, imao sreće. Naime, snimke otkrivaju trupla civila, rasuta po ulicama Kurska, dok se na jednom videu može vidjeti i ozlijeđeni ruski vojnik, koji pokuđeno diže ruke u znak predaje. Ukrajinci mu se nisu smilovali, već su poslali na njega dron koji mu je eksplodirao pod nogama. Također, Ukrajinci su iz kuća izvlačili lokalno stanovništvo i agresivno trpali ljude u kamione.
No, okupatori se nisu zaustavili samo na maltretiranju živih, već su srušili i Lenjinov kip u ruskoj Sudži. Što je, u stvari, malo čudno s obzirom na to da - s iznimkom kratkotrajne kozačke Zaporoške Republike iz sredine 17. stoljeća i još kratkotrajnije Ukrajinske Narodne Republike - je Ukrajina stoljećima bila plijen moćnijih sila sve do Lenjina koji je 1922. formirao Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku (iz koje će 1991. nastati samostalna i nezavisna Ukrajina). Dodatno, osvajači su opljačkali crkve, čije svete ikone sada prodaju na internetu po cijeni od 90 do 200 dolara po komadu. A snimali su se i kako pustoše lokalne trgovine.
U svakom slučaju, američki dužnosnici su se od početka čvrsto distancirali od upada u Kursk, niječući bilo kakvu upletenost u njegovo planiranje ili izvršenje, ili čak da ih je Kijev unaprijed upozorio. Štoviše, Bidenova administracija navodno nije samo iznimno nezadovoljna "što je držana u neznanju", nego je i "skeptična prema vojnoj logici" koja stoji iza "protuinvazije"; pogotovo jer je značajna prisutnost zapadnog oružja i vozila na ruskom tlu dovela Washington "u krajnje neugodan položaj".
U drugu ruku, kako je jednom izvijestio BBC, britanski dužnosnici su zabrinuti zbog "urođenog opreza" Bijele kuće te su "učvrstili odlučnost SAD-a na svim razinama" putem "pritiska".
Komentar: Odlučnost Washingtonovog samozvanog "mlađeg partnera" da eskalira posrednički sukob u sveopći vrući rat između Rusije i Zapada samo se pojačala pod Starmerovom novom laburističkom vladom. Ipak, Imperij na sve načine odbija zagrizti mamac, dok nastoji obuzdati ratoborne fantazije Londona. Ovo bi mogao biti ohrabrujući znak da se posrednički rat konačno bliži kraju. Ali moramo ostati na oprezu. Britanska obavještajna služba vjerojatno neće dopustiti SAD-u da se povuče bez borbe.
Zaboravljen strah od nuklearnog rata
Doduše, možda ne bi bilo zgorega da američki i europski čelnici razmisle o tome kako bi njihova vlastita društva reagirala na čak daleko manje ozbiljne provokacije suparnika. Zamislite samo da su Rusija ili Kina naoružale, opskrbile i financirale stranu silu koja se probila kroz američku granicu, zauzela Teksas i prisilila na evakuaciju stotine tisuća ljudi.
Mnogi će istaknuti da je protunapad uslijed sukoba "poštena igra", ali se ne može zanemariti da, u ovom slučaju, Sjedinjene Države i NATO ne samo da stvaraju hipermilitariziranog, nepovratno neprijateljskog i potencijalno osvetoljubivog protivnika u Rusiji, već su napadom na Kursk poduzeli izniman eskalacijski korak, kakav bi se tijekom Hladnog rata smatrao nezamislivo nepromišljenim.
Komentar: Oni koji smatraju da je invazija na Kursk "poštena igra" zaista imaju površan pogled jer nemaju saznanja zašto je zapravo Rusija bila prisiljena pokrenuti svoju Specijalnu vojnu operaciju na Ukrajinu.
U tih nekoliko desetljeća je doktrina da se moraju izbjegavati izravna neprijateljstva između SAD-a i SSSR-a bila toliko eksplicitna da je Dwight Eisenhower čak odbio poslati vojnu pomoć Mađarskoj dok su Sovjeti gušili njen reformistički ustanak, iz straha da ne uvuče Sjedinjene Države u sukob koji bi mogao postati nuklearni. Sada, očito, taj strah više ne postoji. Blago nama.
Komentar: