slika
© Getty vadimrysev
Američka predanost naoružavanju Izraela i Ukrajine, dok u isto vrijeme pokušava skupiti goleme količine oružja za potencijalni rat s Kinom, stavlja američku vojnu industriju pod znatan pritisak. To pak navodi mnoge utjecajne kreatore politike i korporativne dužnosnike da predlože mjere koje bi doprinijele ionako ogromnom vojno-industrijskom kompleksu.

Hudson institut, koji financira ista industrija, založio se za širenje ionako ogromne industrije i veću potrošnju Pentagona, u članku pod naslovom "Tri puta hura za vojno-industrijski kompleks".

S druge strane, portal Responsible Statecraft pokušao je iznijeti niz argumenata zašto je dodatno trošenje industrije koja već zarađuje milijarde - pogreška.

Mit broj jedan koji rutinski plasiraju današnji zagovornici bacanja više novca na Pentagon je da je američka vojska nekako bila zanemarena tijekom proteklih nekoliko desetljeća, pa stoga Washington treba ubrizgati stotine milijardi dolara u sektor oružja kako bi se američka obrana "povratila" na prihvatljiv nivo. Ova premisa, navodi RS, je potpuno pogrešna.

Proračun Pentagona ubrzano raste prema 1 bilijun dolara godišnje, što je jedna od najviših razina od Drugog svjetskog rata. A kada se u obzir uzmu i druge stavke vezane uz vojsku -- od vojne pomoći i veterana do goleme nacionalne mreže za prikupljanje obavještajnih podataka -- ukupna cifra potrošnje za nacionalnu sigurnost iznosi više od 1,5 trilijuna dolara.

Sve to nakon desetljeća u kojem je Pentagon dobio preko šest trilijuna dolara, otprilike koliko je potrošeno tijekom 10 godina ratova u Iraku i Afganistanu.

Gore spomenute brojke su zapanjujuće, ali krajnja crta je da je nedavna i predložena potrošnja daleko više nego dovoljna za obranu Sjedinjenih Država i njenih saveznika, ako se njome troši mudrije i upravlja učinkovitije.

Suština je da Pentagon treba više discipline u trošenju, a ne više trošenja. Pentagon je jedina savezna agencija koja ne može proći reviziju, što znači da ministarstvo odbrane ne zna ni koliko ljudi točno radi za njih, koliko opreme ili rezervnih dijelova posjeduje, a u nekim slučajevima čak ni gdje se ovi predmeti čuvaju.

Dodajte tome Pentagonovu sklonost nefunkcionalnim oružanim sustavima po pretjeranim cijenama. Primjeri su borbeni avion F-35 i bojni brod "litoral" - sustavi koji su toliko puni nedostataka da često ne mogu obavljati ni osnovne funkcije.

Oba sustava koštaju milijarde dolara i najbolji su primjer svega što nije u redu s Pentagonovim sustavom za razvoj i nabavu novog oružja - od zahtjeva za ekstremnim i pretjerano složenim karakteristikama performansi do kompromisa u pregovorima o cijeni i performansama.

U međuvremenu, najskuplji element Pentagonovog plana nuklearne modernizacije od 2 trilijuna dolara - interkontinentalni balistički projektil Sentinel - doživio je povećanje troškova od 81 posto samo u posljednjih nekoliko godina.

Ovi debakli u razvoju oružja ne doprinose unapređenju obrane Sjedinjenih Država, ali ipak uspijevaju obogatiti glavne proizvođače oružja.

Drugim riječima, navodi RS, jednostavno davanje više novca Pentagonu nije jamstvo veće obrambene sposobnosti.

Loše upravljanje je jedna stvar, ali pravi problem je zastarjeli pogled na globalnu ulogu američke vojske, koja navodno može poraziti Rusiju ili Kinu u sukobu, obuzdati Iran i Sjevernu Koreju, nastaviti rat protiv terorizma i ulagati u nova oružja.

Realistična obrambena strategija uključivala bi smanjenje planova da američka vojska bude spremna za rat bilo gdje u svijetu u kratkom roku i poticala bi politiku nuklearnog odvraćanja koja bi eliminirala potrebu za skupim planom nuklearne modernizacije i ograničila vojnu pomoć uključenim zemljama u obrani ili odvraćanju agresivnih susjeda.

To bi praktički značilo nastavak naoružavanja Ukrajine uz istovremeno traženje diplomatskog rješenja tamošnjeg sukoba. I prekid vojne pomoći Izraelu, čiji je brutalni rat u Gazi daleko premašio svaku razumnu definiciju obrane, ubivši 40.000 ljudi u operaciji koja je uključivala brojne ratne zločine koji bi, prema sve većem broju neovisnih stručnih izvješća, mogli predstavljati genocid.

Autor teksta u RS-u navodi kako je Washingtonu prije svega potrebna održiva strategija, a tek onda rasprava o veličini proračuna.

"Ali sve dok se službeni Washington drži iluzije da su vojno jačanje i utrka u naoružanju čarobni ključevi mira, stabilnosti i globalne dominacije, rasipat ćemo velike količine oskudnih resursa, povećavajući rizik od nepotrebnog sukoba", zaključuje se u tekstu vojnog stručnjaka Williama Hartunga, istraživača na Quincy institutu.