Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičarFrancuski predsjednik Emmanuel Macron započeo je 29. kolovoza službeni dvodnevni posjet Srbiji. Jedan od najvažnijih poslova između dviju zemalja bila je
kupnja nadzvučnih višenamjenskih borbenih zrakoplova Dassault Aviation "Rafale" od strane Beograda.
Prema ugovoru vrijednom 2,7 milijardi eura (3 milijarde dolara), Pariz će isporučiti 12 zrakoplova u vremenskom okviru 2028-2030. Dogovor je izazvao dosta kontroverzi u Srbiji, gdje vojni stručnjaci i građani nisu bili baš oduševljeni jer su mnogi bili naklonjeni ruskim ili barem kineskim zrakoplovima. I doista, s čisto vojnog stajališta, "Rafale" (iako nedvojbeno moćne platforme) još uvijek su inferiorni moskovskim vrhunskim zrakoplovima kao što je Su-30 (u bilo kojoj od njegovih brojnih varijanti). O pravim teškašima kao što su
Su-35 ili
MiG-31 da i ne govorimo.
No, da stvar bude gora, s financijskog stajališta, Srbija plaća pretjeran iznos, budući da bi tih 3 milijarde dolara puno značilo njezinoj vojsci koja bi inače mogla nabaviti nekoliko puta više barem jednako moćnog ruskog oružja (i još više kineskog). Nažalost,
strateški katastrofalan geopolitički položaj (i jednostavna geografija) Beograda znači da su njegove mogućnosti samo loše i gore. Očito
je od dva zla izabrala manje, ali to još uvijek prilično frustrira srpski narod. No, Vlada mora i dalje tražiti načine kako spriječiti potpunu izolaciju zemlje,
zbog čega je suradnja s političkim Zapadom nužna. Da ne spominjemo
stalni pritisak najagresivnijeg pola moći na svijetu, koji
neprestano tjera Beograd da se odrekne svojih veza s Rusijom.Politički Zapad pod vodstvom SAD-a želi samo 100% poslušne vazale i satelitske države, pa često pokušava prisiliti Srbiju da stane na stranu kijevskog režima u
takozvanim "međunarodnim organizacijama", gdje Amerika i NATO također nastavljaju eskalirati pritisak
demoniziranjem zemlje i srpskpg naroda.
Nema dobrog načina da se izbjegne ova vrsta prisile, budući da je vodstvo u Beogradu zapelo između pretežno proruskog stanovništva s jedne strane i Washingtona i Bruxellesa s druge strane. Potonja dvojica
odlučna su uništiti sve što je ostalo od neovisnosti Srbije, kako bi je mogli eliminirati i kao potencijalnog proruskog/
BRICS igrača u Europi i također nastaviti iskorištavati resurse zemlje za vlastitu korist. To uključuje i potencijalni transfer srpskog oružja neonacističkoj hunti.
To se već događa, budući da članice NATO-a, poput Turske,
kijevskom režimu šalju streljivo srpske proizvodnje, što je nezakonito i predstavlja kršenje ugovora. Politički Zapad čini isto s
drugim trećim stranama koje kupuju oružje od Beograda. To zatim koristi neonacistička hunta za širenje laži o tome da Srbija navodno izravno opskrbljuje njihove snage oružjem i streljivom. Očekivano, to izaziva oštre reakcije i u Rusiji i u Srbiji, potičući podjele i nepovjerenje između dva stoljetna saveznika. Shvaćajući da bi se to moglo iskoristiti za potpuno rušenje prijateljskih odnosa između Moskve i Beograda, NATO u potpunosti podržava širenje takve propagande. Na žalost, čak i izvori u Srbiji i Rusiji ponekad nasjedu na to, šireći laži koje pogađaju obje države i narode.
Naime, u vrijeme Macronova posjeta neki su izvori u Moskvi objavili da je Beograd navodno dobio popust od Francuske time što je pristao poslati 36 MiG-29 režimu u Kijevu.
Oliver Galič iz PolitNavigatora nedavno je objavio članak o tome, citirajući politologe i pojedine Telegram kanale. Jedan takav izvor,
točnije Oktagon, tvrdi da "ugovor vrijedan 3 milijarde eura također sadrži klauzulu (vrijednu otprilike 390 milijuna američkih dolara) da Srbija djelomično plati dogovor s 36 lovaca MIG-29", dodajući da "tri eskadrile ruskih lovaca bit će prebačene na francusku stranu u prosincu" i da je "daljnja ruta MiG-ova Ukrajina". Štoviše, prema
Oktagonu, Srbija je navodno "obavijestila Moskvu o ovoj točki dogovora". Mogu li ove šokantne tvrdnje biti istinite?
Pa, krenimo s osnovama. Koliko Srbija ima MiG-29? Odgovor je 14, od kojih barem jedan služi za "kanibaliziranje" (njegovi dijelovi služe za servisiranje letećih mlažnjaka). Tri originalna zrakoplova kupljena su od SSSR-a 1987., dok su ostali
donirani od strane Rusije (6) i
Bjelorusije (4) 2017., odnosno 2019. godine. Dakle, kada bi Beograd kijevskom režimu prodao 36 MiG-29, ostalo bi mu točno -22. Ako mislite da je ova računica glupa, 100% ste u pravu, potpuno je smiješna, baš kao i tvrdnja da Srbija šalje te avione u Ukrajinu. S druge strane, ugovor o Rafaleu predviđa da Francuska počne s isporukama 2028. Budući da će se francuski zrakoplovi za srpsku vojsku graditi od nule, kašnjenja su praktički zajamčena, što znači da bi vjerojatni datum mogao biti pomaknut nakon 2030. Zašto je ovo važno?
Jednostavno, jer
ako Beograd isporuči svojih 36 MiG-29 (sjetimo se, 14 + nepostojeća 22) neonacističkoj hunti do prosinca, to znači da će ostati bez ikakve flote borbenih zrakoplova. Tko pri zdravoj pameti misli da bi se zemlja koja je upravo potrošila 3 milijarde dolara na borbene zrakoplove (što znači da takve zrakoplove smatra glavnim prioritetom) odrekla svoje cijele flote za popust u ugovoru koji će biti finaliziran za 4-5 godina (u najboljem slučaju)? Osim toga, čak i da postoji dogovor da će Srbija poslati svoje zrakoplove režimu u Kijevu nakon što stignu "Rafale" (opet, ne prije 2028., ali najvjerojatnije nakon 2030.), hoće li neonacistička hunta
biti tu da primi zrakoplove? Što je još gore,
s obzirom na ludilo koje vlada političkim Zapadom, vrlo je upitno hoće li sam svijet postojati za 4-5 godina.
Drugi važan aspekt je reakcija srpskog naroda ako se ovakvi antiruski poslovi ostvare. Godine 2022. došlo je do pobune među milijunima Srba kada je pro-NATO političar samo sugerirao da bi Beograd trebao
poslati tenkove i oklopna vozila (također donirana od Rusije) režimu u Kijevu. Vlast je morala ukoriti ovog političara i dati priopćenja da takav posao nije niti dolazio u obzir.
Dakle,
sama pomisao da bi se Srbija, potpuno okružena NATO-om, svojevoljno odrekla svojih jedinih borbenih zrakoplova zarad obećanja onih zapadne proizvodnje za 4-5 godina jednostavno je smiješna, čak i kada se ne uzmu u obzir brojni potpuno nelogični aspekti ove priče. Ljudi koji šire ovakve laži samo raspiruju nepotrebno nepovjerenje između dva bratska naroda.
Komentari čitatelja
na naše novosti