© Getty ImagesMeđunarodni novinari i medijske organizacije nisu se dovoljno borili za pristup Gazi, piše Myriam Francois
Stanica je bila jasno označena kao medijsko središte, a američka vojska je bila obaviještena o njenoj lokaciji.
Istog dana u drugom dijelu Bagdada pogođena je i TV stanica Abu Dhabi, a američki tenk je granatama zasuo hotel Palestina u kojem je bila većina stranih novinara. Ubijeni su novinari Taras Protsyuk iz Reutersa i Jose Couso iz španske mreže Telecinco.
Ukupno tri lokacije u kojima su smješteni novinari u Bagdadu su tog dana bile mete i pucale su na njih američke snage.
Ponavljajući nedavne izjave izraelske vojske u svjetlu masovnog ubistva palestinskih novinara u Gazi, da "Gaza nije sigurno mjesto, ne biste trebali biti tamo", na kraju tog krvavog dana u Iraku, tadašnji glasnogovornik Pentagona Victoria Clarke isto tako je upozorila da Bagdad "nije sigurno mjesto i da ne biste trebali biti tamo."
Napad na Gazu od 7. oktobraa 2023. ima evidenciju da je najsmrtonosniji za medijske profesionalce otkako je Odbor za zaštitu novinara (CPJ) počeo voditi evidenciju prije više od trideset godina, smrtonosniji čak i od Iraka koji je postavio vlastiti jezivi rekord.
U izvještaju Ureda za medije vlade u Gazi iz jula 2024. navodi se da je broj ubijenih palestinskih novinara 165. Usporedbe radi, cijele 2022. godine u svijetu je ubijeno 68 novinara i medijskih djelatnika.
Reporteri bez granica (RSF) rekli su da su medijski djelatnici namjerno ciljani, a zabrinutost su izrazili i CPJ, Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Sindikat palestinskih novinara (PJS). Da ne bude zabune - ovo je napad na novinarstvo. Ovo je rat protiv istine.
I nisu to samo novinari. Pjesnici, pisci, influenceri i medicinski stručnjaci bili su meta u pokušaju da kontroliraju narativ i izbrišu stvarnost trajnog palestinskog etničkog čišćenja koje traje desetljećima.
Saglasnost za proizvodnju
U The Question of Palestine (1979.), palestinski intelektualac Edward Said je napisao:
"Stvaranje Izraela nije bio samo geopolitički manevar, već proračunat napor da se osigura dominacija Zapada na Bliskom istoku, s Izraelom koji je služio kao strateška baza za američke interese."Nakon što se Izrael ponovno postavi kao američka predstraža na Bliskom istoku, oslobođeni smo šarade američke odgovornosti za Izrael i možemo tumačiti izraelske postupke u skladu s normama koje je Amerika prethodno postavila u regiji, ponajviše u Iraku, ali i u Siriji gdje je naoružavanje odmetničkih bandi, koje je trenutno u toku u Gazi, poslužilo kao nepromišljena i krajnje opasna strategija za destabiliziranje Assadovog režima.
Paralele s američkim napadima na novinare u Iraku su zapanjujuće. Tada, kao i danas, novinari su ciljani zbog pružanja informacija koje su u suprotnosti sa službenom propagandom SAD-a i njihovih satelita.
Kao i uvijek, čini se da zapadni novinari, koji često prvi - s pravom - propituju službene narative na globalnom jugu, u najboljem slučaju nisu sposobni dešifrirati spin vlastite vlade ili namjerno suučesvuju u njegovoj reprodukciji.
Bilo kako bilo, masovni neuspjeh u izvještavanju pošteno, tačno ili kontekstualno o najnovijem poglavlju etničkog čišćenja Palestinaca možda je posljednji čavao u lijes za povjerenje mlađe publike u mainstream medije (MSM), koje već dugo opada. Kome treba 'kontra glas' na višemjesečne videozapise ozlijeđene djece koja vrište ispod ruševina?
Kako se prelazi svaka crvena linija, od međunarodnog prava do ljudskih prava, zaštite zdravstvenih radnika i novinara, besplatna propusnica koja se nudi Izraelu istovremeno je narušila ne samo položaj SAD-a u svijetu, već i povjerenje u međunarodni sistem zakona i saradnje dizajniran da izbjegne reprodukciju nekih od najgorih poglavlja globalne povijesti.
Degradirali smo cijeli sistem međunarodnog zakona i reda za Izrael. Sigurno je pitanje koje svaki novinar mora postaviti zašto? Pa ipak.
Kao novinari, naš neuspjeh da se zauzmemo za svoje kolege i zaštitimo ih u trenucima njihove potrebe osigurao je da sama profesija postane opasnija za sve nas, posebno za one koji su u prvim situacijama izvještavanja. Što sada reći teroristima koji otimaju i muče novinare? To radi najveći američki saveznik - i "najmoralnija" vojska na svijetu.
Moj bivši kolega, dopisnik Al Jazeere English iz Gaze Youmna el Sayed progovorio je o kukavičluku tolikih zapadnih kolega da progovore o istini na terenu.
Kako ističe, međunarodni novinari i medijske organizacije nisu se dovoljno borile za pristup Gazi.
BBC je često nazivao tekući sukob 'složenim'. Ali kao što su neki od mojih hrabrijih kolega istakli, on nije ništa složeniji od bilo kojeg drugog sukoba.
Naš je posao kao novinara presijecati retoriku i dezinformacije; objasniti što se događa i što je dovelo do ovoga — to je doslovno mandat. Ni u jednom drugom sukobu nisam osobno svjedočila razinama namjernog zamagljivanja istine kao što sam to vidjela u izraelskom napadu na Gazu od strane kolega, od strane novinara čiji je doslovni posao presjeći spin.
Sramotna je optužba za duboku korupciju naših institucija odgovornosti i ključnog stupa svake funkcionalne demokracije da samo nekolicina u medijima primjećuje trajni neuspjeh u tačnom izvještavanju o Gazi.
Za rijetke kolege koji su se usudili suprotstaviti izraelskom spinu, uslijedile su brze i stroge kazne.
Belle Donati na Skyu nestala je s ekrana nakon intervjua s izraelskim propagandistom Dannyjem Danonom. Sangita Myska uklonjena je s emitiranja na LBC-u, Mehdi Hasan s MSNBC-a i u novinskim redakcijama diljem zapadnog svijeta, manje poznate osobe - manje vidljivi i ranjiviji novinari, prvenstveno obojeni, također su sklonjeni ili uklonjeni iz novinskih redakcija, koje su već bile pretežno bijele u svojoj šminki i izdanju.
I nisu samo zapadni mediji ti koji potiskuju novinare koji se usuđuju dovesti u pitanje izraelski narativ. Tokom posljednjih nekoliko sedmica u Ujedinjenom Kraljevstvu, istaknuti pro-palestinski novinari i aktivisti uhapšeni su pod lažnim optužbama za 'terorizam'.
Poruka je jasna: ako se zalažete za Palestinu, očekujte da ćete biti ušutkani.
Glavni mediji: 'Mehanizam' genocida u Gazi
Bolest neodgovornog, proizraelskog dodvoravanja širi se velikom brzinom. Saudijski mediji također sada ponavljaju izraelske stavove, budući da Emirati plaćaju utjecajne osobe da propagiraju apsurdnu ideju da je izraelska okupacija na neki način vjerski opravdana - normalizacija putem dezinformacija je u punom toku.
Imala sam veliku čast raditi za mrežu - Al Jazeera English - koja je obavila fantastičan posao u svom izvještavanju i nastavlja to činiti. Ali tako je često izolirana, i to pod golemim pritiskom, kako zbog nepotrebnog pritiska koji na nju vrše vanjske, uključujući regionalne sile, tako i zbog napada na novinare Al Jazeere, uključujući neke od najprepoznatljivijih i najstarijih dopisnika te mreže i njihove obitelji.
Palestinski novinari krvavo plaćaju da pokriju prijenos uživo o njihovom masovnom krvavom ubistvu - a cijena našeg neuspjeha, kao glavnih novinskih organizacija, da pozovemo vlast na odgovornost i pošteno izvještavamo, nije samo suučesništvo u spomenutom masovnom ubistvu, već i smrt jednog od ključnih stupova svake demokratske institucije, slobodnih medija.
Bivši zavničnik UN-a Craig Mokhiber ističe da su zapadne medijske kuće same sebe učinile dijelom mehanizma genocida u Palestini i da postoje povijesni presedani koji ih pozivaju na odgovornost.
Ističe da konvencija o genocidu ne samo da kriminalizira sam genocid, već i
"poticanje na genocid i suučesništvo u genocidu — zabrane koje se odnose ne samo na države nego i na privatne aktere."Na sudu u Nürnbergu nakon holokausta, sud je zaključio da je medijska kuća Der Sturmer Juliusa Streichera objavila članke koji su uključivali "poticanje na ubistvo i istrebljenje" čak i dok je on bio svjestan užasa koje je nad evropskim Židovima počinila nacistička Njemačka.
Pedeset godina kasnije, Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR) osudio je tri medijske ličnosti za njihovu ulogu u poticanju na genocid u Ruandi.
Sedamdeset šest godina nakon Nakbe, tko će se zauzeti za fotoreportera Momena Faiza kojemu su amputirane obje noge nakon bombardiranja Gaze 2008.? Ili za Sami Shehada, čija je desna noga nedavno amputirana i sada se bori u šatoru u Gazi bez odgovarajućeg medicinske njege? Ili za Farah Ammar, studenticu studija medija prije rata koja je izgubila nogu, oko i svaku nadu za budućnost? Ili za stotine drugih.
Mora postojati odgovornost za suučesništvo naših medija u dehumanizaciji Palestinaca i podržavanju izraelskog genocida — i čišćenje duboke korupcije unutar naših institucija koja je to dopustila. Istina je, dok se bliži prva godišnjica napada koji je u toku, više nema isprika, samo potrebna odgovornost onih koje smo nekada smatrali svojim kolegama.
(TBT, TAN)
Komentari čitatelja
na naše novosti