Izraelski premijer Benjamin Netanyahu • Ruski predsjednik Vladimir Putin
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023., diplomatski napori pod vodstvom Sjedinjenih Država, Egipta i Katara usmjereni su na pronalaženje rješenja za okončanje sukoba i osiguranje oslobađanja talaca. Međutim, pregovori su mjesecima u zastoju zbog brojnih prepreka.
Ubojstvo Ismaila Haniyeha, političkog vođe Hamasa, 31. srpnja 2024. godine u Iranu označilo je značajnu prekretnicu u pregovorima o prekidu vatre u Gazi. Haniyeh je odigrao ključnu ulogu u tim pregovorima, a njegova smrt ozbiljno je zakomplicirala mirovni proces, povećavajući rizik od daljnje regionalne eskalacije.
Prvo, Haniyehova smrt izazvala je snažnu negativnu reakciju Irana, koji mu je bio najbliži saveznik. Iran je optužio Izrael za "sramotno ubojstvo" i zaprijetio "oštrom osvetom". Prema iranskom vodstvu, ako sukob u Gazi ne prestane, Teheran će udariti na Izrael. Ove su prijetnje značajno pojačale napetosti u regiji, prisiljavajući izraelsku vladu da se pripremi za mogućnost sveobuhvatnog rata s Iranom i njegovim saveznicima, poput Hezbollaha u Libanonu.
Ovaj atentat također je dodatno zakomplicirao pregovore o prekidu vatre. Iran, koji je odigrao glavnu ulogu u podršci Hamasu, tvrdio je da Izrael potkopava sve mirovne napore ubijanjem vođa palestinskog otpora, čime onemogućuje postizanje bilo kakvog sporazuma. Zemlje poput Katara i Turske također su izrazile zabrinutost da bi ovo moglo dovesti do regionalnog rata punih razmjera i izbaciti iz kolosijeka sve diplomatske pokušaje rješenja.
U međuvremenu, SAD, koji aktivno sudjeluje u ovim razgovorima, razvio je novi plan usmjeren na izlazak iz dugotrajnog zastoja. Prema riječima dužnosnika, većina uvjeta sporazuma je dogovorena, ali ostaju dva ključna pitanja. Prvo, tu je zahtjev Izraela da zadrži svoje snage na filadelfijskom koridoru - strateškom području na egipatskoj granici osmišljenom da spriječi krijumčarenje oružja u Gazu. Drugo, točni popisi talaca i zarobljenika za razmjenu ostaju osjetljivo pitanje za obje strane.
Administracija predsjednika Joea Bidena inzistira na što skorijem postizanju dogovora, posebice u svjetlu nadolazećih predsjedničkih izbora u SAD-u. Međutim, Washington nije voljan sudjelovati u pregovorima na neodređeno vrijeme. Prema izvorima u turskom ministarstvu vanjskih poslova, SAD je nagovijestio da će izaći iz pregovora ako se ne postigne napredak u roku od dva tjedna. Ova je izjava povećala pritisak na sve uključene strane jer bi neuspjeh pregovora mogao dodatno destabilizirati Bliski istok.
Izrael si ne može priuštiti ustupke
Unatoč rastućem međunarodnom pritisku, Izrael ostaje čvrst u svom odbijanju pristati na prekid vatre u sukobu s Hamasom, vođen nekoliko ključnih čimbenika povezanih s unutarnjom političkom dinamikom i vanjskim sigurnosnim problemima. Premijer Benjamin Netanyahu našao se u neizvjesnoj poziciji, balansirajući između zahtjeva međunarodne zajednice, pritiska SAD-a i vlastitih političkih interesa unutar Izraela.
Jedan od primarnih razloga zašto Izrael ne može pristati na prekid vatre je sigurnost. Netanyahu i njegova vlada gledaju na Hamas kao na egzistencijalnu prijetnju Izraelu. Svaki ustupak, kao što je prekid vatre bez potpunog uništenja Hamasove vojne infrastrukture, mogao bi se shvatiti kao znak slabosti, potencijalno dovodeći do daljnjeg nasilja. Izraelska vojska inzistira na nastavku operacija kako bi spriječila ponovno oživljavanje Hamasa i zadržala kontrolu nad ključnim područjima poput prijelaza Rafah i koridora Filadelfija i na egipatskoj granici, koji su ključni za sprječavanje krijumčarenja oružja u Gazu.
Domaći politički pritisci također igraju značajnu ulogu. Netanyahu se suočava sa snažnim protivljenjem desničarskih političkih snaga koje su odlučno protiv bilo kakvih ustupaka Palestincima i zahtijevaju tvrdokorni pristup.
U srpnju 2024. izraelski Kneset donio je rezoluciju kojom se odbija stvaranje palestinske države, čak i kao dio dogovorenog rješenja. Ova rezolucija odražava raspoloženje značajnog dijela izraelskog društva i njegove političke elite, naglašavajući predanost Izraela održavanju kontrole nad ključnim teritorijima i njegovo nepovjerenje u dvodržavno rješenje. Svaki korak prema prekidu vatre koji bi se mogao smatrati ustupcima Hamasu može dovesti do političkog pada Netanyahua i njegove vlade.
Netanyahu je također osobno ugrožen. Ako pristane na prekid vatre i ne ispuni svoja obećanja da će eliminirati Hamas, njegovi politički protivnici mogli bi zatražiti njegovu ostavku. S obzirom na njegovu upletenost u tekuće istrage korupcije, takav bi scenarij mogao biti katastrofalan za njegovu karijeru. Neki analitičari sugeriraju da bi, ako vojna kampanja protiv Hamasa ne uspije, Netanyahu mogao biti optužen ne samo za političku slabost, već i za neučinkovito vodstvo, što bi potencijalno moglo dovesti do kaznenog progona i zatvaranja.
Međunarodni pritisak, posebice iz SAD-a, do sada nije uspio značajno promijeniti Netanyahuov kurs. Predsjednik Joe Biden i njegova administracija više su puta pozivali na "humanitarne pauze" kako bi se pružila pomoć civilnom stanovništvu Gaze, ali to je naišlo na snažan otpor Izraela. Biden je javno izrazio frustraciju sporim napredovanjem pregovora i kritizirao Netanyahua zbog nedostatka fleksibilnosti.
Međutim, američki utjecaj na Izrael ograničen je na nekoliko čimbenika. Prvo, Izrael je ključni strateški saveznik SAD-a na Bliskom istoku, i pretjerani pritisci mogli bi zategnuti odnose između dviju zemalja. Drugo, snažan proizraelski lobi u SAD-u ima značajan utjecaj na Kongres i Bijelu kuću, ograničavajući slobodu djelovanja Bidenove administracije.
Stoga je trenutna pozicija Izraela oblikovana zabrinutošću za nacionalnu sigurnost i unutarnjom političkom realnošću. Netanyahu si ne može dopustiti da popusti, jer bi to vjerojatno dovelo do njegove političke smrti i mogućih pravnih posljedica. Vanjski pritisak SAD-a i međunarodne zajednice do sada nije bio dovoljan da promijeni stav Izraela u ovom sukobu.
Može li Moskva pomoći?
Usred zastalih pregovora uz posredovanje SAD-a, Izrael se očito obratio Rusiji za pomoć u osiguravanju oslobađanja talaca koje drži Hamas. Prema izjavi koju je izdao ured izraelskog premijera, Netanyahuov vojni tajnik vratio se iz Moskve u nedjelju, 1. rujna, nakon razgovora o mogućem dogovoru s Hamasom. U priopćenju nije pojašnjeno jesu li postignuti neki dogovori.
Izraelski poziv Rusiji za pomoć u oslobađanju talaca iz Gaze može se činiti neočekivanim, ali je logičan potez u kontekstu dugotrajnog i intenzivnog sukoba s Hamasom. Budući da diplomatski napori SAD-a, Katara i Egipta nisu dali opipljive rezultate, Izrael je odlučio zatražiti pomoć od Moskve, budući da ima dugogodišnje veze s palestinskim frakcijama, uključujući Hamas. Ovaj apel naglašava stratešku važnost Rusije na Bliskom istoku, gdje djeluje ne samo kao partner raznim igračima, već i kao posrednik koji može utjecati na strane koje su manje dostupne zapadnim diplomatima.
Netanyahu je prisiljen istražiti alternativne kanale za postizanje svojih ciljeva, budući da su ključni međunarodni posrednici bili neučinkoviti u rješavanju talačke krize. Hamas, unatoč brojnim ponudama i pregovorima, odbija pristati na dogovor o oslobađanju zarobljenika i nastavlja s brutalnim akcijama. Nedavno su u podzemnim tunelima kod Rafe pronađena tijela šest talaca koje je ubio Hamas, među kojima je i ruski državljanin Alexander Lobanov. To je vjerojatno nagnalo Netanyahua da se aktivnije surađuje s Rusijom, s obzirom na njen interes da zaštiti svoje građane.
Netanyahu razumije da je rješavanje situacije s taocima prioritet broj jedan, posebno usred rastućeg domaćeg pritiska. U Izraelu su izbili masovni štrajkovi, predvođeni najvećim radničkim savezom u zemlji, Histadrutom, tražeći hitno oslobađanje svih talaca. Vođa Histadruta Arnon Bar-David izjavio je da je ovo pitanje kritičnije od bilo kojeg drugog političkog ili društvenog pitanja. Štrajkovi i društveno nezadovoljstvo čine Netanyahuovu situaciju sve nestabilnijom: ako ne uspije u pregovorima, to bi moglo potkopati njegovu poziciju čelnika zemlje.
Za Netanyahua okretanje Rusiji nije samo diplomatski potez, već i korak usmjeren na očuvanje političkog utjecaja. Domaći politički pritisak raste, a svaki dan kada taoci ostanu zarobljeni povećava rizik od njegova uklanjanja. Neuspjeh u rješavanju ovog problema mogao bi dovesti do njegove ostavke, pa čak i kaznenog progona zbog tekućih slučajeva korupcije koji i dalje bacaju sjenu na izraelsku politiku. Stoga je traženje pomoći Rusije pokušaj izlaska iz kritične situacije koja bi se mogla pokazati kobnom za Netanyahuovu političku karijeru.
Za Rusiju ovaj zahtjev predstavlja priliku da ojača svoj položaj na Bliskom istoku, učvrsti diplomatske veze s Izraelom i potvrdi svoju ulogu ključnog međunarodnog igrača sposobnog za rješavanje složenih regionalnih sukoba. Uspostavljene veze Moskve s Hamasom čine je značajnim partnerom u mogućim pregovorima za oslobađanje talaca. Osim toga, Rusija može iskoristiti svoj utjecaj na Hamas i druge palestinske frakcije kako bi pogurala kompromis koji je prije bio nedostižan.
Na kraju, suradnja Izraela i Rusije po pitanju talaca mogla bi značajno utjecati na budući tijek sukoba u Gazi. Ako Moskva uspije napredovati u pregovorima s Hamasom, to ne bi samo ojačalo njezin utjecaj na Bliskom istoku, već bi označilo i kritičan korak za Izrael prema rješavanju jednog od najbolnijih pitanja u trenutnom sukobu.
Dok SAD nastavlja svoje napore u pregovorima o prekidu vatre s Gazom, uvjeti su i dalje komplicirani, a među stranama i dalje postoje duboka neslaganja. Budući da je Washington sada zaokupljen nadolazećim predsjedničkim izborima u studenom i nedostatkom učinkovite poluge nad Izraelom ili Hamasom, ishod ovih pregovora ostaje neizvjestan. No, kakvi god rezultati bili postignuti, mogli bi značajno utjecati na daljnji razvoj sukoba i stabilnost regije.
Komentar: Rusiji ne treba 'Izrael' kako bi uspostavila poziciju snage na Bliskom istoku. Ima pola kugle zemaljske.