© Guliver (AP Photo/J. Scott Applewhite)
To je postalo jasno nakon nedavnih riječi ruskog čelnika Vladimira Putina, kada je kazao da će Rusija smatrati odgovornima i Sjedinjene Države ukoliko se dozvole udari zapadnim dalekometnim raketama po matičnom ruskom teritoriju i da će u tom slučaju Rusija smatrati NATO (i SAD) neposrednim sudionicima u ratu protiv Rusije.
Putin je kazao kako je svima jasno da ukrajinski vojnici nisu u stanju koristiti suvremeno zapadno raketno oružanje, jednako kao ni samostalno ciljati ruske mete jer za to nemaju ni znanja ni tehničkih mogućnosti. Rekao je da za Ukrajince to mogu činiti jedino vojni specijalisti NATO članica, uz neposrednu američku obavještajnu tj. satelitsku potporu u stvarnom vremenu koju druge članice NATO saveza kada je teritorij Rusije u pitanju nemaju (poput preciznih snimaka konfiguracije terena za navođenje projektila po niskoj putanji kretanja).
Putin je u svojoj izjavi dao do znanja kako je za Moskvu Washington (a ne Kijev, London, Bruxelles, Berlin ili Pariz) onaj na kojemu je sada odluka hoće li se NATO savez neposredno uključiti u rat protiv Rusije na strani Ukrajine. Ako dozvoli navedene udare po ruskom teritoriju Rusija će NATO smatrati direktnim sudionikom rata i prema tome postupati sukladno procjenama ugroze i prevenirajući moguće štetne posljedice - kazao je Putin.
Raste nervoza na Zapadu
Koliko se god političari ključnih zapadnih zemalja, kao i jučer glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg trudili umanjiti težinu Putinovog upozorenja uz tvrdnju kako NATO ne želi rat s Rusijom (valjda bi to trebalo dovoljno za smanjenje straha od eskalacije) i da je Putin onaj koji eskalira stanje tj. da je loptica odgovornosti na njegovoj strani, jasno je kako je na zapadu zavladala nervoza.
Naime, iako je Moskva više puta objavljivala o svojim tzv. crvenim crtama preko kojih Ukrajina i NATO (ovaj potonji u smislu vrste oružja koje joj isporučuje) ne smiju prelaziti a da potom u praksi nikada ništa nije poduzimala izvan uobičajenih aktivnosti na samom bojnom polju, navedena Putinova izjava je prva kojom je on javno upozorio što će konkretno uslijediti odnosno što će Rusija poduzeti u slučaju donošenja odluke o udarima na ruski teritorij i gradove.
Svima bi trebalo biti jasno, a onima kojima mora sigurno i jest, da su navedene Putinove riječi prije svega po njega obvezujuće tj. da ih nije u mogućnosti ignorirati kao da nisu bile izrečene. Međutim, ima i iznimaka.
Jedni su oprezni, a drugi bi u rat
I dok je Washington vidljivo oprezan i ne žuri s donošenjem konačne odluke, prebacujući pitanje davanja dozvole Kijevu za udare zapadnim raketama po Rusiji na skoro redovito godišnje zasjedanje Opće skupštine UN-a gdje američki predstavnici o tome namjeravaju razgovarati s kolegama iz drugih zemalja, iz Europe se ponovo čuju puno ratoborniji stavovi pojedinih visokih političkih dužnosnika članica NATO-a.
Redom govore da se Ukrajini treba dati dozvola za udare zapadnim oružjem jer je to njeno pravo kao zemlje izložene agresiji i td. Time pokazuju da su potpuno izvan mogućnosti strateškog razmišljanja i poznavanja problematike, ali i bez odgovornosti za ono što govore, jer ovako vruća pitanja koja se tiču "života i smrti" u doslovnom smislu riječi po čitavu Europu pa i svijet ne mogu se smještati u kategorije međunarodnog i drugog prava.
Pojedini od njih idu tako daleko, poput jučer litavskog ministra vanjskih poslova Gabrieliusa Landsbergisa koji je de facto pozvao zapad na mobilizaciju s obzirom da ima višestruko više vojnika od Rusije i rekao kako je sada vrijeme da se svi uključimo u ukrajinski sukob i nanesemo konačan željeni poraz Rusiji.
Isto tako, kao po sistemu spojenih posuda, ključnim zapadnim medijima ovih se dana provlače teze o problemima s ruskom mobilizacijom, da je ruska javnost postala svjesna opasnosti prelijevanja rata i na ruski teritorij (to je već počelo prodorom ukrajinske vojske u pograničnu kursku oblast) i da će rat i po njih postati bolan što ona ne želi. Upravo zbog toga u navedenim se tezama navodi potreba za davanje dozvole Kijevu za udare po Rusiji zapadnim raketama jer će nakon toga ruski građani izvršiti snažan pritisak na Putina da sjedne za pregovarački stol i zaustavi rat.
Međutim, usuđujem se reći s punom odgovornošću kako je ova teza potpuno promašena i pogrešna, a time i krajnje opasna - i da je stanje upravo dijametralno suprotno. Velika većina Rusa već dugo jedva čeka Putinove odlučne vojne poteze (uključujući i one prema Zapadu) s obzirom da su nezadovoljni i dinamikom i intenzitetom kojima on i ruska vojska vode ovaj rat i koje smatraju ponižavajućim za zemlju. Dakle, upravo suprotno: Putinovo odustajanje od najavljene reakcije u slučaju donošenja navedene odluke o udarima po ruskom teritoriju za njega bi bilo smrtonosno u političkom smislu, a vrlo vjerojatno bi baš u tom slučaju moglo doći i do na Zapadu toliko priželjkivane destabilizacije Rusije.
Suluda igra na vrhuncu
U suludoj igri koju je zaigrao Zapad označavajući ukrajinski rat kao po sebe egzistencijalan (što je Rusija još prije učinila) jer bi Putin nakon pobjede u Ukrajini navodno krenuo svojim ratnim strojem dalje prema zapadu tj. članicama Europske unije i NATO saveza, zabrinjavajuće je to što se sada i samom Zapadu krajnje neugodno pa čak i nemoguće povući a da to ne izazove ozbiljne posljedice po njegov globalni ugled (a ne sigurnost, o kojoj se toliko govori, s obzirom da je i više nego dovoljno moćan i odlučan da se za istu adekvatno pobrine).
Kako se izvući iz svega ovoga recepta nema još nitko, pa ni američki kandidati za predsjedničke izbore Kamala Harris i Donald Trump (oboje danas najavljuju svoje sastanke s Volodimirom Zelenskim, a Trump i dalje mlati po svojoj mantri da će odmah zaustaviti rat bez navođenja bilo kakvih konkretnih poteza koji bi do toga doveli).
Ali zato se možda za sve ovo na svoj način pobrine aktualni predsjednik Joe Biden. Naime, kako piše francuski Le Monde, Zelenski Bidenu namjerava uskoro prezentirati "ukrajinski plan pobjede", a zauzvrat bi Biden do kraja svog mandata mogao Ukrajini uručiti poziv za članstvo u NATO savezu. Naravno, poziv je jedno, a kada će, i hoće li to toga ikad doći nešto sasvim drugo.
Kako svi znaju da je ulazak Ukrajine u NATO po Rusiju posve neprihvatljiv i da je, između ostalog, i zbog tih najava pokrenula svoju invaziju u veljači 2022. g., vjerojatno se među saveznicima sada razmišlja bi li jedan takav zvučan potez poput uručivanja poziva mogao biti adekvatan supstitut za odustajanje Zapada od davanja dozvole Kijevu za nanošenje udara po Rusiji njihovim raketama. Jer ipak je za pretpostaviti kako takva odluka neće biti donijeta osim (ali i tada samo eventualno) ako bi kojim čudom i Globalni jug bio za to tijekom konzultacija koje u New Yorku s njihovim predstavnicima namjeravaju obaviti oni američki tijekom redovitog zasjedanja UN-a. Naravno, ne može se isključiti niti druga opcija - da SAD i NATO krenu na sve ili ništa, iako je ona manje realna.
Sve ovo skupa samo je odlaganje pronalaska nužnog načina kako zaključiti ukrajinski rat a da iz njega nitko ne iziđe poražen. Međutim, stvari su otišle predaleko pa je sve izglednije kako se ovdje radi o nerješivoj jednadžbi ili kvadriranju kruga što pak implicira na neizbježnost velikog sukoba. Jer bez snažnijeg vojnog angažiranja Zapada Ukrajina ovaj rat može izgubiti. A s njom onda i Zapad. To pak opet ukazuje na neizbježnost rata Rusije i NATO saveza, bez obzira koliko tko od njih (ili oboje) govorio da ga ne želi.
Komentari čitatelja
na naše novosti