Time je Kishida složene i dugo pažljivo građene odnose s Rusijom koje su pokušali u stanje perspektivne gospodarske suradnje dovesti bivši japanski premijer, prije tri godine u atentatu ubijeni Shinzo Abe, i ruski predsjednik Vladimir Putin usprkos neriješenom sporu oko Južnokurilskih otoka (zbog čega Japan i Ruska Federacija kao nasljednica SSSR-a još uvijek nemaju potpisan mirovni sporazum nakon završetka Drugog svjetskog rata zbog čega su formalno-pravno još u ratu) sveo na nulu.
Slično je učinio i s Kinom, miješajući se na strani SAD-a u tajvansko pitanje kao nikad do sada, sudjelujući čak u po Kinu provokativnim pomorskim vježbama s američkim saveznikom u zoni Tajvana. Sve to neovisno i o tome što Japan s Kinom ostvaruje veliku trgovinsku suradnju na obostrani interes, ali i tome što ta suradnja traje usprkos krajnje opterećujućoj prošlosti iz doba japanske okupacije Kine koja je počela još 30-ih godina prošloga stoljeća i završila tek 1945. nakon japanske kapitulacije.
Dakle, bez straha od pogreške možemo konstatirati kako je vlada Fumia Kishide u svega tri godine uspjela japanske odnose s Rusijom i Kinom, glavnim kontinentalnim velesilama, vrlo brzo - gotovo gravitacijskom brzinom sunovratiti gotovo na samo dno.
Ono s Rusijom definitivno je već dosegnuto, jer su dvije zemlje, osim što su u krajnje napetim političkim odnosima, u sklopu zapadnih proturuskih sankcija, odnosno ruskih protusankcija, prekinule i gotovo svaku, spomena vrijednu gospodarsku i investicijsku suradnju, kao i onu u sferi ribarstva gdje je ranije japanskim ribarima bio dozvoljen izlov u vodama spornih otoka u sastavu Ruske Federacije.
Poglavito je bila značajna suradnja u sferi energetike i japanskim zajedničkim investicijama s ruskim energetskim tvrtkama u projektima LNG Sahalin 1 i Sahalin 2 odakle Japanu stiže 8 posto ukupnog uvezenog ukapljenog plina i što mu je geografski najbliže i cjenovno najisplativije. Osim toga, Moskva je zbog nove japanske politike pod premijerom Kishidom zamrznula i već ranije potpisane sporazume iz vremena prijateljevanja Putina i pok. Abea, a koji su se odnosili na mogućnost japanskih građana porijeklom s Južnih Kurila da na spornim otocima otvaraju svoje tvrtke i dolaze bez viza u posjet i sl.
Umjesto toga, Rusija je, kao protuodgovor na namjeru Tokija da na svom teritoriju proširi američke baze odnosno vojnu prisutnost SAD-a, na spornim južnokurilskim otocima razmjestila svoje protuzračne sustave S-300 i obalne protubrodske sustave Bastion što je izazvalo burnu reakciju Tokija i službene prosvjede japanske vlade.
Novi incident
Sigurno ne slučajno, kineske i ruske pomorske i zračne snage, uključujući i strateško zrakoplovstvo, posljednje dvije godine pokrenule su zajednička patroliranja u sjevernom Tihom oceanu, prije svega u Ohotskom i Japanskom moru. Njihovi strateški zrakoplovi i brodovi čak su prelazili i na istočnu stranu Japana (naravno, pritom se podrazumijeva, ne u japanske teritorijalne vode i zračni prostor jer bi to značilo ozbiljne incidente), što do tada nikada nisu činili - slično kako sada dolaze i u međunarodne vode ispred Aljaske.
Međutim, ako je vjerovati službenom Tokiju, čini se da je do incidenta ipak upravo i došlo. Naime, medijskoj konferenciji u Tokiju u utorak izjavio glavni tajnik japanske vlade Yoshimasa Hayashi, situacija s ruskim vojnim zrakoplovom kod japanskog otoka Hokkaido predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Japana.
"Smatramo da ovo nije samo ozbiljno kršenje suvereniteta naše zemlje, već i prijetnja našoj sigurnosti. Ovo je potpuno neprihvatljivo." - rekao je japanski dužnosnik čije je riječi prenijela ruska agencija TASS. Prema priopćenju japanskog ministarstva obrane, ruski zrakoplov Il-38 tri je puta ušao u japanski zračni prostor u području Hokkaida. Lovci F-35 japanskog ratnog zrakoplovstva poletjeli su da ga presretnu.
Rusko ministarstvo obrane navelo je pak da se svi letovi ruskog vojnog zrakoplovstva provode u strogom skladu s međunarodnim pravilima korištenja zračnog prostora.
Netko ovdje opako ne govori istinu, rekli bismo s pravom, što je samo znak da će rusko-japanski odnosi i dalje degradirati i kretati se u opasnom smjeru. Protivnici premijera Kishide rekli bi da se on opasno "igra s vatrom" s dva golema susjeda i tri nuklearne sile ako Kini i Rusiji pridodamo još (a što moramo) i obližnju Sjevernu Koreju.
Kishida mora odstupiti
Premijer Kishida još je sredinom kolovoza najavio kako se neće ponovno kandidirati za čelnika vladajuće Liberalno-demokratske stranke (LDP) na stranačkim izborima u rujnu, što znači da će Japan dobiti novog premijera. Međutim, sve lošiji odnosi Tokija s Moskvom i Pekingom nipošto nisu glavni uzrok njegove odluke, već vrlo loše ekonomsko stanje u Japanu u koje ga je dovela Kishidina vlada i iz kojeg nije znala pronaći izlaz .
Njegov je rejting naglo pao usred velikog korupcijskog skandala unutar LDP-a oko neprijavljenih političkih sredstava prikupljenih prodajom ulaznica za stranačke događaje. Više od 80 zastupnika LDP-a, koji uglavnom pripadaju velikoj stranačkoj frakciji koju je prethodno vodio ubijeni bivši premijer Shinzo Abe, uhvaćeno je u skandalu, a 10 osoba - zastupnika i njihovih pomoćnika - optuženo je u siječnju.
"Kishidina administracija u osnovi je slijedila istu ekonomsku strategiju kao administracije Abea i prethodnog premijera Kana, a to je bilo stvaranje dobrog kruga počevši od povećanja plaća, što je dovelo do oporavka rasta i inflacije", rekao je Shigeto Nagai, azijski čelnik Oxford Economicsa. rekao je za katarsku Al Jazeeru.
Za one koji to ne znaju, Japan je 80-ih godina prošlog stoljeća bacio ozbiljni izazov ekonomskoj hegemoniji Sjedinjenih Država, nakon čega je u ranim 90-im došlo do naglog i snažnog pada japanskog gospodarstva uslijed kolapsa velikog burzovnog tržišta i balona u sektoru nekretnina.
Japanski bruto domaći proizvod (BDP) danas je ispod svog vrhunca iz sredine 1990-ih. Plaće njegovih radnika jedva da su porasle od vrhunca mjehura iz toga doba, porasle su za manje od 1200 dolara od 1991. do 2022. godine.
S obzirom da je japanski parlament Kishidi upravo ovih dana izglasao nepovjerenje, za njim, kao za premijerom će očito malo tko žaliti, kako u zemlji tako i u njenom susjedstvu. Osim, naravno, SAD-a, čiji je najvjerniji sluga zapravo i bio. Ironijom sudbine, odlazi skoro u isto vrijeme kao i njegov prijatelj, američki predsjednik Joe Biden.
Komentari čitatelja
na naše novosti