© APDim se diže nakon izraelskih zračnih napada na sela u okrugu Nabatiyeh, viđeno iz južnog grada Marjayouna, Libanon, ponedjeljak, 23. rujna 2024.
"Pritisak na Hezbollah pokazuje da je Izrael prestao pokušavati uništiti HAMAS i vratiti zatočenike. Premijer Benjamin Netanyahu pokazao je promjenu u svojoj percepciji trenutnih događaja u Gazi na svojim nedavnim sigurnosnim konzultacijama", istaknuo je izraelski Haaretz, misleći na ove dužnosnike.
Ali izraelski list u članku kojeg je napisao Yaniv Kubovich i koji je objavljen ove srijede otkriva je da je izraelska vojska vrlo zabrinuta zbog dolaska oko 40 000 militanata na sirijsku Golansku visoravan iz tri arapske zemlje. Tamo u se rasporedili dobrovoljci iz Sirije, Irake i Jemena. Iran očito ima drugu zadaću i drugo područje djelovanja, vjerojatno u samom Libanonu.
U izvješću, pozivajući se na sigurnosne vlasti Izraela, ističe se da će ove snage čekati na sirijskom Golanu na poziv glavnog tajnika Hezbollaha, Sayeda Hasana Nasrallaha, da pomognu libanonskom otporu u ratu protiv Izraela.
Visoki izraelski vojni dužnosnik primijetio je, pod uvjetom da ostane anoniman, da iako te snage možda i nisu elitne ili posebne borbene snage, ipak se zna što sila od 2000 do 3000 naoružanih ljudi može učiniti kada iznenadi i napadne grad. A ovdje govorimo o 40 000 boraca, a može ih pristizati još, koliko god da je potrebno. No to je ipak sirijski teritorij, a treba voditi računa i o odlukama Assada, koji je često morao održavati ravnotežu između želja i potreba raznih saveznika, jer se one ruske i iranske nisu uvijek podudarale. Odnosno, nisu se podudarale na taktičkoj razini i oko vremenskih okvira, ali dugoročno i strateški jesu. Ali to je znalo stvarati probleme Assadu i kako sve to objasniti narodu i različitim frakcijama u parlamentu i institucijama.
Ali sve je te probleme sada otklonio sam Izrael.
"Ako se ukaže potreba, također ćemo djelovati u Siriji, kako bismo jasno dali do znanja Assadu da više ne prihvaćamo njegovu prisutnost tamo", rekao je spomenuti izraelski dužnosnik za Haaretz, novine koje glase za sekularni i umjereni medij. A ako Haaretz piše tako, možete misliti tekstove onih ratobornih i fanatično ratnohuščkaških medija u Izraelu.
Na kraju se dodaje, pozivajući se na procjene sigurnosnih organizacija, da Hezbollah ima sposobnosti koje prijete izraelskom režimu.
"Hezbollah još uvijek ima kapacitet ispaliti 100 000 projektila na Izrael i ne bi trebao podcijeniti njegovu raketnu moć", upozorio je Haaretz.
Bez odluke Washingtona neće biti rata
Iako ovo što promatramo već jeste rat, onaj pravi u kojem bi se angažirale spomenute dobrovoljačke snage i sirijska i libanonska vojska neće početi bez Amerike.
Sam Izrael, koliko god se to preuveličavalo, nema kapacitete za rat protiv novih vojski arapskih i muslimanskih zemalja, koje su prošle vatreno krštenje kroz ratove proteklih 20 godina, bilo protiv američkih agresora ili Al-Qaide i tzv. "Islamske države".
Izrael ima oko 9 do 10 milijuna stanovnika, ali samo 6 milijuna Židova, a ostalo su Arapi, Druzi i Palestinci, te kršćani, a oni se neće boriti za židovsku državu. Onda, od tih 6 milijuna njih 25% su ultraortodoksni Židovi koji ne žele uzeti oružje u ruke. Nešto kao Jehovini svjedoci, pa nam ostane mobilizacijski potencijal od 4 milijuna stanovnika, a to je nedovoljno za rat protiv novih armija i milicija Bliskog istoka. Uzmite samo Hasd al-Shaabi šiitsku "miliciju", koja je 2014. nastala na apel ajatolaha Alija al-Sistanija ujedinjenjem raznih šiitskih milicija u Iraku, koja broji do 1,2 milijuna boraca.
O Hezbollahu ne treba puno ogovoriti, jer je sve već rečeno, a to što za sada koristi stare projektile i tek tu i tamo pokoji moderni, kao današnji napad na Tel Aviv s balističkim projektilom zemlja-zemlja, bolje je promatrati kao stvar dogovora kada početi rat protiv Izraela, a ne kao znak slabosti da se u tom ratu neće moći nositi s cionističkim režimom.
No, kao i svaki rat i ovaj traži sredstva, i to mnogo novca. A to je već pitanje koje mora riješiti Washington. Izraelu je ekonomija stala, luke su blokirane, izvoz je pao, a burze su u crvenom.
Samo SAD mogu financirati taj rat i boriti se na strani Izraela, jer onih 4 milijuna Izraelaca, koji su spremni boriti se, o kojima sam govorio, već su iskrvarili i Gazi i nisu napravili ništa. Osim genocida, naravno. Ali to nije vojna pobjeda.
I sada bi se Washington, pored Zelenskog i Ukrajine, morao upustiti u avanturu u kojoj ne bi mogao naplatiti ništa. Sve bi plaćali američki porezni obveznici, a nikakav Black Rock ne bi mogao od Izraela uzeti ništa zauzvrat. Vrlo mučna situacija za Demokratsku stranku, ali i za Trumpa pred izbore.
Izraelski stručnjak procjenjuje da bi ulazak u rat s Hezbollahom režim u Tel Avivu koštao 1,5 milijardi dolara dnevno.
Izrael će, prema Dan Rogelu, biti prisiljen ispaliti više od 1400 antibalističkih projektila svaki dan kako bi presreo i uništio balističke projektile koje bi Hezbollah ispalio na izraelske mete.
Lansiranje tolikih projektila zapravo bi koštalo Izraelce 1,5 milijardi dolara dnevno, prema riječima stručnjaka, koje je danas u petak citirao libanonski kanal Al-Manar .
Rogel, inženjer u izraelskoj tvrtki Rafael, koja razvija i proizvodi napredne pomorske, kopnene i svemirske obrambene sustave, istaknuo je da se iznos financijskih troškova ne može ni procijeniti ako sukob potraje više od 30 dana.
Unatoč tome, režim u Tel Avivu " nije spreman " suočiti se s raketnim napadom sa sjevernih granica koji bi, prema Rogelu, bio "najopasniji".
Iako je za neke granična ograda s Gazom, kojom Izrael odvaja opkoljenu obalnu enklavu od ostatka okupiranih palestinskih teritorija, "najnestabilnija", sjeverne granice s Libanonom ostaju "najopasnije" za Izraelce, inzistirao je Rogel.
Suočeni s istinom o nedostatku spremnosti Izraela za ratovanje, nekoliko je izraelskih vojnika, sa svoje strane, priznalo da Hezbollah danas ima veće vojne sposobnosti u usporedbi s prošlošću.
Izrael je vodio tri rata protiv Libanona, 1982., 2000. i 2006., te je izvršio atentate na libanonskom teritoriju. Od svog osnivanja 1985., Hezbollah je podržavao Libanonsku vojsku u obrani zemlje od strane agresije, uključujući posljednja dva rata, rat iz 2006. poznat je kao 33-dnevni rat.
Izraelske novine Haaretz upozorile su pak u siječnju 2018. da će Hezbolah, ako Izrael započne novi rat protiv Libanona, svaki dan baciti 3000 do 4000 projektila na izraelski režim, a samo protuzračna i proturaketna obrana bi progutala 1,5 milijardi dolara dnevno. A gdje su ostali troškovi?
Sada su u Washingtonu na mukama. Njima je jasno da ih Netanyahu uvlači u rat, jer se izraelska vojska ne može nositi s toliko armija i milicija odjednom.
S druge strane, Izrael i Netanyahu znaju da Washington, tko god bio na vlasti, mora ispuniti njihove zahtjeve, a ako pobijedi Trump sve će im dati, po cijenu propasti ostatka ostataka američke srednje klase, a Ukrajinu će potpuno zanemariti.
U drugom slučaju, ako pobijede demokrati, i oni će vjerno služiti Izraelu, iako će se truditi da do rata ipak ne dođe.
Što će od svega biti, ne usuđujem se prognozirati, a bilo tko tko prognozira budućnost na Bliskom istoku, ne uzimajte ga za ozbiljno. Ako se igdje ne može proreći budućnost, to je Bliski istok. Možemo samo prenijeti informacije i konstatirati činjenice, pa bi se zaustavio ovdje i pričekao sljedećih nekoliko dana ili tjedana za razumjeti što bi se moglo dogoditi.
Komentar: