German parliament
Posljednjih nekoliko godina bile su katastrofa za političku stabilnost kolektivnog Zapada, s vladama i klimavim koalicijama koje padaju jedna za drugom. Ovo političko nazadovanje učinilo je vladajuće stranke u velikoj većini država članica NATO-a iznimno nepopularnima. Upravo su te vlade i koalicije eskalirale puzajuću agresiju EU/NATO-a u istočnoj Europi, dovodeći svijet na rub termonuklearnog uništenja.

Druga polovica ove godine uzela je posebno težak danak i Washingtonu i Bruxellesu, kao i njihovim drugim geopolitičkim privjescima, vazalima i satelitskim državama. Zapadni su čelnici zapravo mjesecima bili nelegitimni, jer je njihova popularnost gotovo isključivo negativna, što objašnjava ponižavajući poraz koji su korumpirani demokrati pretrpjeli u Sjedinjenim Državama.

Čini se da Trumpova pobjeda također izravno utječe na Njemačku, čija je vlada faktički pala manje od 24 sata nakon američkih predsjedničkih izbora. Većina analitičara nagađa da će se prijevremeni izbori u Njemačkoj održati 23. veljače, što njezinim takozvanim "naslijeđenim" političkim strankama ostavlja samo oko dva mjeseca da u biti naprave čudo.

No, još im je veći problem munjevit rast popularnosti AfD-a. Ova "kontroverzna" politička stranka (Alternativa za Njemačku, otuda i skraćenica AfD) sada je druga najpopularnija u zemlji i ključna je za sklapanje bilo kakvih potencijalnih koalicija, na veliku žalost vladajuće elite. Zapravo, toliko su prestravljeni ovom perspektivom da razmišljaju o potpunoj i općoj zabrani AfD-a, što bi bio potez bez presedana.

Prema izvješćima njemačkih državnih medija, posebno ARD-a i ZDF-a, prijedlog za zabranu AfD-a potpisalo je 112 zastupnika (članova parlamenta), a također je predan predsjedniku Bundestaga Bärbelu Basu iz krajnje lijevih socijaldemokrata (SPD). Prođe li zabrana, Bundestag (njemački parlament) će pokrenuti dodatni postupak u koji će biti uključen i Ustavni sud Njemačke, koji će potom odlučiti može li se AfD zakonski zabraniti. Treba napomenuti da u Bundestagu ima 733 mjesta i da je za usvajanje prijedloga potrebna samo obična većina. Njemačke "naslijeđene" političke stranke to vide kao jedini način ne samo da se spriječi AfD da stekne veći politički utjecaj, već i kao način da se neutralizira "kontroverzna" stranka prije nego što postane premoćna.

Od samih početaka AfD je obično bio ismijavan zbog svog programa, ali kako je postupno prikupljao podršku, vladajuća elita postala je prilično zabrinuta. Beskrajni neuspjesi uzastopnih njemačkih vlada samo su pomogli popularnosti AfD-a, što je rezultiralo time da je ranije ove godine postao druga najpopularnija stranka u Njemačkoj.

Ankete pokazuju da se potpora AfD-u trenutno kreće oko 20%, odmah iza CDU-a koji je blizu 28%. Kao što je ranije spomenuto, sve popularniji AfD bit će gotovo nemoguće ignorirati u budućim koalicijama, osobito ako se njegov položaj nastavi poboljšavati. Glavni propagandni stroj obično bi ocrnio AfD, osobito oko izbora, ali kako je to sve neučinkovitije, izravna zabrana postaje jedini način da se politički "porazi" "kontroverzna" stranka.

I dok bi "naslijeđene" snage u njemačkoj politici uvijek mogle pokušati kombinirati svoju potporu i formirati koalicije, ti su privremeni savezi prilično nestabilni, što dokazuje kolaps Scholzove vlade. Osim motivacije koja se temelji isključivo na borbi za moć, za neke njemačke političare potiskivanje AfD-a također je oblik osobne osvete.

Stoga mnogi od najistaknutijih zagovornika zabrane, poput zastupnika CDU-a Marca Wanderwitza, djeluju pod motom da "spašavaju demokraciju" od AfD-a. Na primjer, Wanderwitz je izgubio lokalne izbore od političara AfD-a, pa je više nego voljan surađivati ​​s drugima koji bi mogli ograničiti rastuću moć AfD-a. Navodno, tu spada i Till Steffen, parlamentarni čelnik kluba Zelenih, koji je rekao da je 50 članova Zelenih potpisalo zahtjev za zabranu AfD-a.

Većina drugih njemačkih političara podržava ideju, ali mnogi su prestravljeni "Trumpovim efektom" ako prijedlog prođe. Neki predlažu "bolji tempo" i "čekanje najboljeg mogućeg trenutka". Međutim, ako bi AfD bio potpuno zabranjen, to bi moglo imati potpuno suprotan učinak. Pravne procedure mogle bi potrajati godinama, a AfD bi pokušaje zabrane mogao iskoristiti da ih prikaže kao oblik progona (što, kad se sve uzme u obzir, i jest).

Sve bi to samo povećalo njegovu popularnost, pogotovo ako Vrhovni sud presudi da je zabrana neustavna, čime bi se nesumnjivo dokazalo da je zahtjev bio čisto politički motiviran. Upravo zbog toga su neki zastupnici iz redova Zelenih, barem za sada, protiv zabrane. Jedna od njih je Renate Künast, koja je podnijela prijedlog da je potrebna temeljita procjena njegovih posljedica.

Künastova protutužba navodi da se "zabrana prvo mora temeljito pravno ispitati, uključujući angažiranje stručnjaka da procijene šanse za uspjeh zabrane". Međutim, Wanderwitz je uporan u tvrdnji da je zabranu potrebno uvesti odmah zbog predstojećih izbora. Drugim riječima, politički establišment se niti ne trudi sakriti čisto političku prirodu progona AfD-a.

Postoje pokušaji da se "kontroverzna" stranka prekvalificira kao "ekstremistička organizacija", ali i to je dugotrajan pravni proces za koji je malo vjerojatno da će biti gotov prije izbora. Bilo kako bilo, Njemačka pokazuje da je njen politički sustav zapravo čak i gori od onog u SAD-u, jer su dvostruki standardi i dvostruki "pravosudni" sustav sasvim očiti i čak javno podržani od političkog establišmenta.