4headsofstate
© Unknown/KJN
Postoje tri geopolitičke žarišne točke koje bi mogle zapaliti sukob velikih sila između kolektivnog Zapada i nacija koje su privržene multipolarnom svijetu u nastajanju: Izrael/Iran, Rusija/Ukrajina i Kina/Tajvan.

Nova Trumpova administracija označila se kao mirotvorna tvorevina. Ali je li ova tvrdnja točna? Štoviše, s obzirom na realnost politike velikih sila, je li mir uopće moguće postići?

Na ukrajinskoj fronti, prošli tjedan obilježio je najznačajniju eskalaciju neprijateljstava od početka faze visokog intenziteta rata prije gotovo tri godine. Ovaj razvoj događaja otvara novo poglavlje neizvjesnosti i straha.

Eskalacija je potaknuta odlukom predsjednika Joea Bidena da poništi dugogodišnju politiku NATO-a koja je zabranjivala Ukrajini da lansira raketne napade dugog dometa na ruski teritorij zbog zabrinutosti oko nuklearne eskalacije. Ukratko, dogodilo se upravo to.

Prošlog četvrtka, 21. studenog, Moskva je lansirala balističku raketu srednjeg dometa koja može nositi nuklearno oružje na tvornicu streljiva u Ukrajini. Predsjednik Vladimir Putin također je najavio značajnu promjenu ruske nuklearne doktrine. Ažurirana politika sada dopušta Moskvi da započne nuklearni napad ako je napadne nenuklearna država (kao što je Ukrajina) koju podržava nuklearna sila poput Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva ili Francuske.

Zapadni think tankovi uvelike su umanjili ozbiljnost ove promjene u ruskom nuklearnom stavu. Međutim, Carnegiejev centar za ruske euroazijske studije izrazio je zabrinutost, navodeći:
"U cjelini gledano, ažurirana doktrina značajno snižava prag za rusko korištenje nuklearnog oružja. Problem je u tome što što taj prag postaje niži, to je teže bilo koga uvjeriti da takav prag zapravo postoji."
Iako bi ovo moglo biti ravnodušno mišljenje u svjetlu potencijalnog nuklearnog uništenja, analitičari ne očekuju nikakvu značajnu eskalaciju od strane Rusije - bilo gore ili dolje na ljestvici sukoba - sve dok novoizabrani predsjednik Donald Trump ne preuzme dužnost.

Okrećući se žarišnoj točki u zapadnoj Aziji, gdje se nastavlja genocid u Palestini, Trump je izjavio da želi da se rat završi do trenutka kada on preuzme dužnost, ali je pozvao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da "dovrši posao". U tom kontekstu, čini se da izraelska administracija radi na osiguranju privremenog prekida vatre s Hezbollahom u južnom Libanonu kao "dar" Trumpu. Ovaj bi potez mogao stvoriti političku fleksibilnost potrebnu za nastavak pripajanja Zapadne obale i Pojasa Gaze.

Sveobuhvatno pitanje ostaje je li Trump, s obzirom na ovaj razvoj događaja i njegov ratoborni stav prema Kini, uistinu antiratni kandidat kao što je vodio kampanju. To je izazovno utvrditi, posebno u svjetlu njegovog prethodnog predsjedničkog mandata, koji je uključivao epizode nasilja i sukoba s Iranom i Rusijom, kao i njegov odabir ratobornih članova kabineta čija se agresija razlikuje od regije do regije.

Još jedno goruće pitanje je imaju li Sjedinjene Države kapacitete zadržati ratoborni stav - i vojno i ekonomski - tijekom sljedeće četiri godine Trumpova predsjedništva.