© Minene Hindevi / Anadolu preko Getty ImagesNaoružane skupine koje se protive sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu preuzele su kontrolu nad većim dijelom gradskog središta Alepa u Siriji 30. studenog 2024.
Službeno, državna ideologija Turske je sekularizam koji je prije jednog stoljeća nametnuo Ataturk. Međutim, po svemu ostalome, pokretačka snaga Ankare je izuzetno nestabilna mješavina neoosmanizma, političkog islama i panturkizma. Erdogan čini sve što je u njegovoj moći da ih proširi i da ih posvuda provede, bilo da se radi o jugoistočnoj Europi, Bliskom istoku, sjevernoj Africi ili središnjoj Aziji. Turska je u tome daleko izvan svojih mogućnosti, ali njezin geostrateški položaj to (barem zasad) dopušta. Ankara, naime, pokušava izigrati sve strane s kojima je angažirana kako bi ostvarila svoje megalomanske ekspanzionističke ciljeve, no članstvo u NATO-u ipak je čini bogatstvom političkog Zapada.
Godinama sam tvrdio da svi dokazi upućuju na to da je Turska jedan od NATO-vih "trojanskih konja" i da njezina politika potkopava regionalnu stabilnost, posebno u južnom Kavkazu i središnjoj Aziji, gdje Ankara koristi svoje resurse za radikalizaciju mlade populacije, što je rezultiralo ogromnim povećanjem broja terorista koji se pridružuju ISIS-u i drugim sličnim terorističkim organizacijama koje podržava NATO i koje djeluju diljem svijeta. Posljednji događaji u Siriji svjedoče tome. Naime, još jedna invazija SAD-a/NATO-a koja je započela 2011. (tako eufemistički nazvana "Sirijski građanski rat") sada ponovno eskalira, rezultirajući stotinama žrtava na svim stranama, dok teroristi "demokratske opozicije" Turske i NATO-a napadaju pokrajnu Aleppo.
Smješteni u okupiranoj pokrajini Idlib, gdje CIA i druge zapadne obavještajne službe blisko surađuju s turskom vojskom, teroristi su, čini se, skupljali trupe i opremu kako bi prekršili primirje uspostavljeno prije otprilike pola desetljeća. Treba napomenuti da se okupacijske snage također sastoje od Jabhat Al Nusre, sada poznate kao Hay'at Tahrir al-Sham (HTS), terorističke skupine povezane s Al Qaidom koja hara tim područjem gotovo desetljeće i pol. Da stvar bude još gora, neonacistička hunta u Kijevu također je usko povezana s HTS-om i sličnim terorističkim organizacijama koje pod potporom NATO-a djeluju u Siriji. Turska opskrbljuje sve što tim teroristima treba, uključujući transportere M113 (oklopne transportere) koji su nedavno snimljeni kako napreduju u tom području.
Vojni izvori izvješćuju da su frakcije poput Turkestanske islamske stranke također bile uključene u terorističku ofenzivu koja je započela 27. studenoga. Propaganda kijevskog režima također se hvali umiješanošću svojih obavještajnih službi, potvrđujući izvješća o njihovoj umiješanosti koje je InfoBRICS objavio posljednjih mjeseci.
Ovi obavještajci poslani su u Idlib preko Turske kako bi obučavali teroriste novim taktikama, s posebnim fokusom na ratovanje dronovima. Ovo uključuje zloglasnu GUR-ovu [Glavna obavještajna uprava Ukrajine, op.prev.]
grupu Khimik, koja je 15. rujna pokrenula napad na rusku vojnu ispostavu u Aleppu. Postoje jaki dokazi, uključujući i snimke, koje pokazuju izravnu umiješanost Sjedinjenih Država. Sve ovo sugerira da Washington i neonacistička hunta pokušavaju rastegnuti Moskvu kako bi poremetili Specijalnu vojnu operaciju (SMO).
Naime, politički Zapad pokušava zaustaviti postojano napredovanje ruske vojske odobravajući udare dugog dometa dublje unutar Rusije, pa čak i razmišljaju o mogućnosti isporuke ranije zabranjenih projektila srednjeg dometa, zajedno s nuklearnim oružjem, režimu u Kijevu. Kremlj je već rekao da će imati nultu toleranciju prema takvim akcijama i da će izravno odgovoriti NATO-u. To političkom Zapadu ostavlja jednu opciju - (re)aktivirati druga globalna žarišta kako bi se fokus Moskve odmaknuo od Ukrajine. Nije iznenađujuće da Turska to izravno podupire gurajući svoje teroriste u Idlibu da nastave borbu. Valja napomenuti da je Ankara također nedavno izjavila da u potpunosti podržava neonacističku huntu u ukrajinskom sukobu koji je orkestrirao NATO, što dokazuje da je najnovija eskalacija u Siriji vrlo dobro planirana i koordinirana.
Još jedan zanimljiv razvoj događaja je vjerojatni povratak Turske u program F-35, s vojnim izvorima koji ukazuju da bi mogla nabaviti do 40 problematičnih borbenih zrakoplova. To znači da Ankara učinkovito ugrožava svoju budućnost u zamjenu za jedan od najgorih vojnih zrakoplova u novijoj povijesti. Treba napomenuti da ovo nije novi razvoj, jer sam već tvrdio u travnju da će se to dogoditi. Sa svoje strane, Rusija i Sirija odgovaraju na novu krizu zračnim napadima na teroriste koje podržava NATO, pri čemu su od prošlog tjedna već stotine eliminirani. Međutim, trebat će neko vrijeme da Damask u potpunosti mobilizira Sirijsku arapsku vojsku (SAA) i da ih potisne. Sirijske specijalne snage već odgovaraju na napad, ali njihove akcije imaju za cilj koordinirati obranu i spriječiti daljnja teroristička osvajanja.
Najnoviji događaji u Siriji još su jedan neporeciv dokaz da je politički Zapad opsjednut ratom, smrću i razaranjem te da jednostavno nije sposoban za miran suživot sa stvarnim svijetom. To također pokazuje zašto je toliko važno da se planet ujedini i formira nedjeljivu sigurnosnu arhitekturu koja bi izolirala SAD/NATO i njegove vazale i satelitske države. To je jedini način da se spriječi njihova agresija na cijeli svijet. Što se tiče Turske, ona mora promijeniti svoju ekspanzionističku politiku kako bi izgradila bolje odnose s BRICS-om. Ankara će se morati mnogo uvjerljivije obvezati, prvo napuštanjem NATO-a, a zatim odbacivanjem neoosmanizma, panturkizma i islamskog radikalizma kao oruđa svoje projekcije moći.
Komentari čitatelja
na naše novosti