Drown Euro
© Ben Walsh/Getty Images/KJNUtapanje eura
Tragedija Europe nije nešto tajanstveno ili zlosretno. To je izravan rezultat elitističkih vladara koji su marljivo provodili politike koje štete europskim građanima.

Čovjek bi pomislio da bi europski političari, nakon što su pretrpjeli dva svjetska rata u razmaku od samo nekoliko desetljeća, mogli biti oprezniji u započinjanju još jednog. Nevjerojatno, međutim, zemlje Europe su uvučene u još jedan požar.

Čini se da se nije mnogo promijenilo tijekom stoljeća. Rat je još uvijek rezultat imperijalističkih intriga i nepolaganja računa pred masama građana od strane arogantnih političara potpomognutih nemilosrdnim medijskim propagandnim lažima.

Europski elitistički vladari su izdajnička klika koja uništava Europu zbog svoje prezirne servilnosti zapadnom imperijalizmu predvođenom SAD-om.

Grubo rečeno, Europa se zlostavlja kao ropska igračka za Washington i europske elite. Zadrhtite od pomisli na Ursulu von der Leyen i Kaju Kallas u ruhu dominarice ili Keira Starmera, Emmanuela Macrona i Olafa Scholza kao gimpove. Ali ponekad, istina može biti čudnija od fikcije.

Ruski predsjednik Vladimir Putin ovoga je tjedna zakucao kada je oštro kritikovao europske političke glave koje "plešu na melodiju Amerikanaca". U obraćanju na summitu Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti u Kazahstanu, Putin je rekao da je kriza oko Ukrajine pokazala da europski takozvani čelnici nemaju neovisnost ni autonomiju. Oni nisu entiteti što se tiče služenja demokratskim interesima svojih nacija.

Umjesto da se zalažu za diplomatsko rješenje najgoreg sukoba na europskom kontinentu od Drugog svjetskog rata, europske političke elite ropski se slažu s Washingtonovim zločinačkim zastupničkim ratom protiv Rusije, koja je u opasnosti da preraste u nuklearni Armagedon.

Ovaj tjedan lakrdijaški bivši britanski premijer Boris Johnson otvoreno je priznao da je sukob u Ukrajini posredni rat protiv Rusije. Ali to nije natjeralo Johnsona da razmisli ili da se posrami. Pozvao je Europljane da pošalju više oružja Ukrajini. Niti je njegova gruba iskrenost izazvala negodovanje ili osudu. Johnson, imbecil, zapravo je potvrđivao ono na što je Rusija upozoravala da je bit sukoba u Ukrajini - rat koji vode SAD koristeći ukrajinsko topovsko meso.

Zatim smo imali šefa britanske obavještajne agencije MI6, "Sir" Richarda Moorea, koji je publici u Parizu govorio da ruski Putin uzrokuje "zapanjujuće bezobzirnu sabotažu" diljem Europe. Britanski špijun je tvrdio da Rusija prijeti kontinentu nuklearnim oružjem kako bi oslabila podršku NATO-a Ukrajini. Izostavio je očiglednu činjenicu da su SAD, Britanija i Francuska dramatično eskalirale sukob opskrbivši neonacistički režim u Ukrajini projektilima dugog dometa za napad na Rusiju.

U međuvremenu, vlade u Njemačkoj i nordijskim zemljama izdaju strašna javna upozorenja ljudima da se "spreme za rat" izgradnjom skloništa od bombi u svojim domovima i stvaranjem zaliha nepokvarljive hrane.

Teško da biste mogli izmisliti ovo ludilo osim u distopijskim romanima Georgea Orwella. Kontinent vode za nos u katastrofu političari i mediji pod kontrolom korporacija koji su izgubili razum. Oni su odavno izgubili bilo kakvo samopoštovanje ili neovisnost i jednostavno se ponašaju kao najjadniji surogati imperijalizma predvođenog SAD-om.

Čak i bez krajnje ratne katastrofe, Europa je dovedena do propasti od strane elitističkih političara koji su neupitno slijedili američku agendu pokušaja da strateški poraze Rusiju kroz posrednički rat.

Središnje mjesto u ovom američkom strateškom cilju je poništavanje desetljeća obostrano korisne trgovine energijom između Europe i Rusije. Sankcije koje je Trump nametnuo plinovodu Sjeverni tok tijekom svoje prve administracije, nakon čega je uslijedilo dizanje cijevi u zrak od strane Bidenove administracije u rujnu 2022., svjedočanstvo su te šire slike. Nijedna od europskih vlada ili njihovih medija nije valjano istražila taj golemi zločin državno sponzoriranog terorizma.

Posrednički rat i sankcije na rusku energiju s kojima su se europski čelnici rado složili uzrokovali su kolaps europskih gospodarstava. Kritički komentatori govore o deindustrijalizaciji Europe.

Čak je i Financial Times, u nedavnom opsežnom izvješću o njemačkom "slomljenom gospodarstvu", zvučao užasnuto zbog "najizraženijeg pada u njemačkoj poslijeratnoj povijesti". Izvješće istražuje automobilski, kemijski i inženjerski sektor koji je ključan za njemačko gospodarstvo i navodi "visoke troškove energije" kao štetan faktor.

Međutim, zapadni mediji, čak i u navodnim "dubinskim izvješćima" poput Financial Timesa, paze da ne navedu očiti uzrok europskog gospodarskog kolapsa : posrednički rat pod vodstvom SAD-a u Ukrajini i posljedičnu štetu u odnosima Europe s Rusijom.

Medijska izvješća osuđuju "masakr radnih mjesta" u njemačkim industrijskim divovima poput Volkswagena i Thyssenkruppa bez objašnjenja uzroka kao da je nesreća na neki način slučajna nesreća.

Kao da to nije dovoljno loše, nova Trumpova administracija postavlja visoke carine na izvoz iz Europe, kao i Kine, Kanade i Meksika. To će biti završni udarac za europska gospodarstva koji će izvesti njihov američki saveznik.

Europa je u ovoj užasnoj nevolji - suočava se s ekonomskom propašću usred potencijalnog vojnog požara - a sve zato što su je zaveli ljudi poput: Ursule von der Leyen, Josepa Borrella, Francuza Macrona, Njemca Scholza (i Angele Merkel prije njega) i bivšeg premijera Nizezemske Mark Ruttea, koji je sada glavni šef NATO-a koji poziva na više europskog oružja Ukrajini. Mogu se navesti mnogi drugi iz nordijskih zemalja, Poljske i baltičkih država. Prilično prikladno, europska elitistička politička klasa ima dugu i podlu povijest rusofobije, koja seže do suradnje s nacističkom Njemačkom u njezinoj genocidnoj agresiji na Sovjetski Savez.

Tragedija Europe nije nešto tajanstveno ili zlosretno. To je izravan rezultat elitističkih vladara koji su marljivo provodili politike koje štete europskim građanima. Ovi šarlatanski vođe besramni su u svojoj rusofobiji i surogatu za zapadni imperijalizam predvođen SAD-om - čak do te mjere da ubijaju vlastiti narod putem ekonomskog razaranja ili još gore - svjetskog rata.

Sukob u Ukrajini rješiv je pregovorima i dijalogom koji priznaje povijesne uzroke. S točke gledišta Rusije to se odnosi na NATO-ov izdajnički ekspanzionizam od kraja Hladnog rata.

Ali to je duboka dilema s kojom se Europa suočava. Nitko od političara (osim par časnih izuzetaka) nije sposoban samostalno misliti ili djelovati jer su ideološki robovi.

Racionalna diplomacija i poštivanje demokracije i mira su izvan ovih političkih degenerika. Njihovo suučesništvo u bankrotiranom sustavu zapadnog imperijalizma čini ih nesposobnima učiniti pravu stvar za čovječanstvo. Zato se podla povijest ratova ponavlja. Oni i njihov korumpirani, ratnohuškački sustav moraju biti pometeni u stranu.