Priznajem, iznenađen sam koliko se brzo Assadov režim srušio. To nije bio rezultat, prvenstveno, vojnog pritiska terorističkih boraca Hay'at Tahrir al-Sham (HTS). Nešto drugo se spremalo. Dogovor je sklopljen i Assad je natjeran da napusti svoju vladu i krene prema Rusiji.
Siguran sam da pucaju čepovi šampanjca u sjedištu CIA-e, u McLeanu u Virginiji, i u sjedištu MI-6, u Londonu. Mislim da je ova operacija nadmašila i njihova očekivanja. No, ako su događaji koji su uslijedili u Iraku 2003. i u Libiji 2011. neka vodilja, proslave bi trebale biti umjerene strepnjom. Zašto? Zato što je Hay'at Tahrir al-Sham sada glavni. Umjesto da donese mir i pomirenje, HTS će nametnuti strogi šerijatski zakon i kaznit će krivce za herezu — što znači da će veliki segmenti sirijskog društva vjerojatno biti očišćeni. Sam HTS će postati meta terorizma. Najvjerojatnija sudbina za Siriju — barem u sljedećem desetljeću — je kaos i pokolj.
Tko ili što je HTS? Prema Aneksu statističkih informacija Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, Izvješća o terorizmu za 2018.:
*Hay'at Tahrir al-Sham (HTS) nastao je u siječnju 2017. kao udruživanje koje uključuje Jabhat Fateh al-Sham (bivši Front al-Nusra), Front Ansar al-Din, Jaysh al-Sunna, Liwa al-Haqq i Pokret Nour al-Din al-Zenki. U 2017. Front al-Nusra imao je 104 incidenta, Liwa al-Haqq je imao 3 incidenta, a HTS je imao 21 incident koji im se izravno pripisuje. Ova tablica predstavlja spojene incidente i žrtve HTS-a i njegovih članica.Sljedeće godine, 2019., HTS je učvrstio svoju reputaciju jedne od "10 najvećih poznatih zločinačkih skupina" u svijetu, te ostao u "10 najboljih" do 2022. (posljednje godine kada je izvješće objavljeno).
Iako je izveo manji broj napada u 2019. u odnosu na 2018., ubio je puno više ljudi.
Međutim, od svog pojavljivanja 2017., HTS je igrao drugu violinu ISIS-u, koji je odgovoran za veliku većinu terorističkih napada u Siriji.
HTS nije prijatelj Irana. I dalje je fundamentalistički sunitski salafistički pokret. Što se tiče ideološkog ekstremizma, to je rođak doseljeničkih skupina u Izraelu, koje predstavljaju cionisti poput Bezalela Smotricha — oni ni s kim ne sklapaju kompromise. Za razliku od Assada, koji je kršćanske crkve držao otvorenima i štitio šijitske i alavitske zajednice, HTS će vjerojatno progoniti, ako ne i izravno ubiti, te skupine. To znači da će se poplave izbjeglica vratiti u Libanon, na sjever u Tursku, na zapad u Europu i na istok u Irak.
Dok je Zapad zauzet slavljenjem Assadova pada kao udarca na Rusiju — a da budem jasan, ovo nije ishod koji je Moskva pozdravila ili željela — Donald Trump i njegovi savjetnici ne razumiju što se dogodilo. Trump je objavio sljedeće na Truth Social:
Assad je otišao. Pobjegao je iz svoje zemlje. Njegovu zaštitnicu, Rusiju, Rusiju, Rusiju, na čelu s Vladimirom Putinom, više nije zanimalo da ga štititi. Nije bilo razloga da Rusija uopće bude tamo. Izgubili su svaki interes za Siriju zbog Ukrajine, gdje blizu 600.000 ruskih vojnika leži ranjeno ili mrtvo, u ratu koji nikada nije trebao započeti, a mogao bi trajati zauvijek.Umjesto da prizna da je međunarodnoj terorističkoj organizaciji dopušteno preuzeti kontrolu nad vladom Sirije, Trump se prepušta fantaziji da je "Rusija trenutno u oslabljenom stanju". Siguran sam da je to dobro prošlo kod ljudi u Kremlju. Kladim se da se tresu dok moćni kolos Donald Trump korača svjetskom pozornicom.
Rusija i Iran su trenutno u oslabljenom stanju, jedan zbog Ukrajine i lošeg gospodarstva, drugi zbog Izraela i njegovih borbenih uspjeha. Isto tako, Zelenski i Ukrajina bi htjeli sklopiti dogovor i zaustaviti ludilo. Uludo su izgubili 400.000 vojnika i mnogo više civila. Trebalo bi odmah doći do prekida vatre i započeti pregovore.
Trumpova ignorantna izjava o ruskom gospodarstvu i njegovom napretku u odnosu na rat u Ukrajini jamči da Putin neće biti raspoložen za pregovore s Trumpom ili s bilo kojim od njegovih momaka koji mu donose vodu.
Kaos koji će vjerojatno progutati Siriju u naredna dva mjeseca prouzročit će više štete i opasnosti za Tursku i Izrael nego za Rusiju i Iran. Da, pad Assada bio je diplomatski udarac i za Moskvu i za Teheran, ali upravljanje nadolazećim sigurnosnim rizicima koje predstavlja vlada koju vodi HTS? Ti nitkovi sada su problem Turske, Libanona, Jordana, Iraka i Izraela. Rusija i Iran mogu sjediti i promatrati ili, putem obavještajnih sredstava, pomoći uzburkati stvari.
Komentari čitatelja
na naše novosti