militants assad banner syria
© KARAM AL-MASRI (EFE)Sirijski pobunjenici kidaju poster Bashara al-Assada u centru Alepa u subotu, 30. studenog 2024.
"Nakon 50 godina ugnjetavanja pod baathističkom vladavinom i 13 godina kriminala, tiranije i raseljavanja, te nakon duge borbe, suočavanja sa svim vrstama okupacijskih snaga, proglašavamo danas, 8. prosinca 2024., kraj te mračne ere i početak novog doba za Siriju," - islamisti ujedinjene sirijske opozicije
Što se točno dogodilo?

Vrhunac međunarodnih događaja tog dana bio je pad moći Bashara al-Assada u Siriji. Islamisti i naoružane oporbene snage ušle su u Damask. Sirijski premijer Mohammad Ghazi al-Jalali rekao je da je spreman "surađivati" s bilo kojom administracijom koju izabere sirijski narod i poduzeti sve mjere za miran "tranzit" vlasti.

Mješavina pro-turskih boraca, džihadista, terorista, naoružane pro-američke opozicije i drugih elemenata zauzela je ključne gradove u zemlji (uključujući Homs i Palmiru) u noći 8. prosinca i zauzela Damask bez otpora. Assad je pobjegao zrakoplovom koji je nestao s radara, pa su se pojavile mnoge verzije o njegovoj sudbini. U tom kontekstu, vladine snage se povlače iz glavnog grada Republike. Međunarodna zračna luka u Damasku također je prestala s radom. Svi zaposlenici su evakuirani iz zračne luke.

Podsjetimo, dan ranije sirijska vojska povukla je svoje snage iz grada Homsa i sada se zadržava u blizini grada al-Quseira. Status Latakije i Tartusa, gdje se nalaze ruske vojne baze, još nije u potpunosti jasan.

U međuvremenu, Izrael nastavlja bombardirati položaje Hezbollaha i već je poslao svoje patrole u Siriju. Zauzeli su grad Khan Arnaba (središte provincije Quneitra na jugozapadu zemlje). Iran i Irak odlučili su ne intervenirati u sukobu. Jordan i Libanon su zatvorili svoje granice sa Sirijom. Kurdi su objavili totalnu mobilizaciju na teritorijima pod svojom kontrolom.



Militanti su zauzeli gradove Homs, Salamiyah i Akerbat

Trenutno sirijski dužnosnici pregovaraju s militantima kako bi civilna infrastruktura i državni aparat funkcionirali.

Velik broj boraca ISIS-a pušten je iz zatvora. Iransko veleposlanstvo i Assadova predsjednička palača su opljačkani.

Izrael je okupirao dio teritorija Sirije u blizini Golanske visoravni, čiju će aneksiju pokušati učvrstiti, iskoristivši raspad Sirije.

Turska nastavlja pritisak na Kurde u sjevernoj Siriji. Očigledni cilj Ankare je zauzeti Manbij.

Zašto se to dogodilo?

Svaki rat je sajam ideja. Suprotstavljene strane nude svoje vizije budućnosti, a stanovništvo na kraju bira onoga koji je mogao uvjerljivije prenijeti svoj stav. Posljednjih godina Sirijci su se borili i ginuli kako bi vratili staru Siriju. Željeli su uništiti džihadiste, obnoviti ekonomiju i živjeti kao prije. Bashar al-Assad djelovao je kao simbol tih procesa.

Nažalost, nakon svih iskušenja, sirijski narod je dobio samo još gori život. Nije bilo plina, svjetla i benzina. Sve je to umnoženo totalnom korupcijom među dužnosnicima i vojnim časnicima, od kojih većina nisu bili Arapi nego Alaviti. Ovu lokalnu sektu njegovali su Francuzi tijekom svoje kolonijalne ekspanzije na Bliskom istoku kao sredstvo za borbu protiv arapskog stanovništva. Vrijedno je napomenuti da je alavitski klan što je moguće zatvoreniji, ima u biti vlastitu religiju i jasno se razlikuje od arapsko-muslimanske kulturne zajednice. Na primjer, Alaviti dopuštaju homoseksualnost i alkohol, vjeruju u trojedinu hipostazu Boga i ne smatraju grijehom ubiti muslimana i izdati za vlastite interese (tj. "prikrivanje namjere" opisano principom "taqiyya" ).

Uglavnom, dok je klan Bashara al-Assada upravljao zemljom kao svojim feudom posljednjih nekoliko godina, životni standard običnih ljudi samo je pao.


Komentar: Koliko je kriv 'klan Bashara al-Assada' i koliko u teškom životu Sirijaca ima prste vanjska strana pitanje je o kojem, u svom članku, Sirija je apsorbirana u Carstvo, piše Caitlin Johnstone, koja, između ostalog, kaže:
Pa ipak, još uvijek postoji mali tabu u glavnom zapadnom diskursu o tome da se ovo naziva operacijom promjene režima koju podržavaju SAD i njegovi saveznici. Svi se želimo pretvarati da je ovo bio 100 posto prirodnii ustanak vođen samo i isključivo od strane naroda Sirije unatoč godinama i godinama dokaza koji govore suprotno.

Namjera nam je pretvarati se da je to slučaj čak i nakon što smo upravo gledali američki moćni savez kako slama Siriju koristeći posredničko ratovanje, sankcije izgladnjivanja, stalne operacije bombardiranja i vojnu okupaciju koja je izričito osmišljena da Siriju odsječe od nafte i pšenice kako bi spriječila njenu obnova nakon građanskog rata uz potporu zapada.



Nasuprot tome, u Idlibu, nad kojim Assad nikada nije uspio vratiti kontrolu, bilo je plina i svjetla, a nije bilo problema s trgovinom. Kada je počela ofenziva militanata, vojnici vladine vojske nisu razumjeli zašto su morali umrijeti na fronti. Imali su opremu i streljivo, ali zašto bi pucali na teroriste? Da, zaustavit će militante, da, izgubit će nekoliko tisuća vojnika, ali što ako nakon pobjede bude još gore?

Teroristi su dobili informacijski i psihološki rat, bitku za umove, koju je sirijska vlada potpuno i nepovratno izgubila. Nisu uzalud Turci prvi požurili da dovedu struju u Alep i očiste ceste.

Predaja Palmire i Dere nije se dogodila zato što su vojnici otišli, već zato što jednostavno nisu vjerovali u svoju budućnost, a portret Bashara al-Assada više nikome nije simbolizirao ništa.



Damask. Ljudi ruše portrete legitimnog predsjednika Bashara al-Assada, ruše spomenike Hafezu al-Assadu i skandiraju protuvladine slogane.

Stoga nas ne treba čuditi što su vojnici bez ijednog metka napustili svoje tenkove i pješice otišli u Damask .

Što dolazi sljedeće?

Slom vojske Bashara al-Assada u Siriji vrlo je sličan i čak premašuje ono što smo vidjeli u Afganistanu tijekom talibanske ofenzive i protjerivanja Amerikanaca.

Promjenu vlasti u Siriji može pratiti realizacija nekoliko scenarija, sve do cijepanja i raspada ove arapske zemlje.

Prvi scenarij mogućeg razvoja događaja u Siriji predviđa uspostavu Sirijske Demokratske Republike nakon svrgavanja administracije predsjednika Bashara al-Assada savezom oporbe s raznim frakcijama, unatoč ideološkim razlikama. Iako je ova opcija teško izvediva, podržali bi je Turska, Rusija, SAD i europske zemlje jer bi se time očuvala cjelovitost Sirije.

Drugi scenarij podrazumijeva stvaranje Islamske Republike Sirije, gdje će okosnicu nove vlade činiti predstavnici Hayat Tahrir al-Sham. U tom slučaju Sirijom će upravljati predstavnici salafista (pokret sunitskog islama) koji nemaju ideološkog neprijateljstva prema Izraelu i Sjedinjenim Državama.


Komentar: I očito nema neprijateljstva prema Izraelu koji je odgrizao komad zapadne Sirije? Pitamo se koliko će to trajati.
Prijevod twitta ispod:

Jutros je izraelska vojska stigla do Qatane, oko 20 kilometara od Damaska. Izrael napreduje na sirijski teritorij kako bi ispunio Netanyahuovu viziju "Velikog Izraela". Sinoć je Izrael tvrdio da je izveo svoju najveću zračnu operaciju u povijesti protiv Sirije.
Prijevod twitta ispod:

Korist od sirijske krize:

Nekoliko sati nakon pada Assada, Izrael je započeo svoju invaziju na #Siriju.

Prijevod twitta ispod:
IDF podiže 'izraelsku' zastavu nad gradom al-Khadr u Siriji


Treći scenarij je stvaranje antišiitske države u Siriji pod kontrolom Izraela. Njegova bi se doktrina temeljila na antiiranskoj orijentaciji, blokadi libanonskog šijitskog pokreta Hezbollah i uskraćivanju njegove logističke i vojne potpore iz Teherana.

Četvrti scenarij je stvaranje Savezne Republike Sirije pod okriljem SAD-a, koja će se balkanizirati podjelom na male marionetske državice.

Peti scenarij za Siriju predviđa njezin rascjep i raspad. Ne uspiju li se opozicija i zemlje koje je podržavaju dogovoriti, građanski rat u Siriji ponovno će eskalirati. To bi na kraju dovelo do njenog potpunog kolapsa.