© Justin Tallis/AFP/Sarah Meyssonnier/Reuters/Getty Images/KJNPoljski predsjednik Andrzej Duda • Ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski
Od kraja 2013., kada je ukrajinska kriza prvi put izbila, britanska vlada inzistira na tome da trebamo podržati ukrajinski narod u donošenju 'europskog izbora'. Ostavimo li po strani ironiju da je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo napustiti EU 2016., mnogi Britanci bi to još uvijek mogli smatrati dobrim izborom. Pro-Europljanin sam, vjerojatno zato što sam odrastao u Njemačkoj na vrhuncu hladnog rata, sin britanskog vojnika iz radničke klase. Po mom mišljenju, Britanija je stekla značajnu ekonomsku, društvenu i kulturnu korist, kao suverena nacija, unutar šire miroljubive europske zajednice od pet stotina milijuna ljudi.
Ono što mi nikad nije bilo jasno je zašto bi Ukrajina, 'birajući' Europu, trebala prekinuti svoje veze s Rusijom. Kada je Britanija pristupila Europskoj ekonomskoj zajednici 1971. godine, od naše zemlje nije traženo da prekine naše odnose sa SAD-om. Mogli bismo biti prijatelji s Europljanima i Amerikancima.
Ne mislim da bi većina ljudi u Ukrajini, bilo da im je ukrajinski ili ruski maternji jezik, odabralada im pogine pola milijuna muškaraca i žena ili ranjavanje u ratu s Rusijom. Ili dvadeset posto njihove zemlje, ili sedamdeset posto njihove proizvodnje električne energije i veći dio njihovog grijanja tijekom jako hladnih zima. Ili da ukrajinsko gospodarstvo bude manje nego što je bilo 2008. i malo je vjerojatno da će se vratiti na prijeratne razine do nakon 2030.
U srcu ovog takozvanog europskog izbora je jednostavna, neizbježna stvarnost:
Ukrajina je presiromašna da bi se pridružila Europi pod jednakim uvjetima. Ipak, zapadni čelnici nastavljaju vršiti pritisak na Ukrajinu da izabere Europu, a ne Rusiju ili, zapravo, uravnotežen odnos s obje strane (čak i bolje).
Barem u teoriji, postoje dobri ekonomski razlozi zašto bi se Ukrajina mogla pridružiti EU jer je znatno siromašnija od europskih država članica. Kada bi Ukrajina mogla parirati europskom gospodarskom razvoju, to bi nedvojbeno bila dobra stvar, pomislili biste.
Problem je u tome što je projekt EU izgrađen na tome da bogate zemlje subvencioniraju siromašnije zemlje (a zapravo subvencioniraju i neke od bogatijih zemalja).
Kada se samo siromašne zemlje pridruže EU-u, sustav mora stvoriti više novca da ih subvencionira, što znači da bogate zemlje plaćaju još više da klub održe na okupu. To je jedan od razloga, kao i zemljopis, zašto ne možete pronaći bogate zemlje koje čekaju u redu za pridruživanje EU. Da jesu, učinak ravnoteže olakšao bi pristupanje siromašnim zemljama poput Ukrajine.
Članstvo Ukrajine u EU-u sve bi bacilo u zrak i neizbježno natjeralo neke zemlje koje trenutno imaju koristi od financiranja EU-a da počnu plaćati. Veličina i plodnost Ukrajine njezino je ekonomsko prokletstvo, kada je riječ o Europi. S velikim, dobro obrazovanim, prijeratnim stanovništvom od četrdeset i jednog milijuna ljudi, Ukrajina bi postala četvrta najveća zemlja u Europi. Imala bi daleko najveću površinu poljoprivrednog zemljišta, koje je ujedno i najplodnije u Europi, te bi to činilo više od dvadeset posto poljoprivrednog zemljišta EU.
Financial Times je 2023. procijenio da bi EU koštalo 196 milijardi eura da uvede Ukrajinu u EU, pod istim uvjetima kao i druge zemlje članice. To je zato što je Ukrajina mnogo siromašnija od ostatka EU-a, s prihodom od samo 13% prosjeka EU-a. Veličina je bitna kada se radi o financiranju iz EU-a; što si siromašniji, to više dobivaš. Što se čini pravednim.
Nažalost, taj bi novac morao doći iz džepova bogatijih zemalja EU, zapravo svake zemlje EU. Češka, Estonija, Litva, Malta, Slovenija i Cipar gubile bi svake godine oko 11,2 milijarde eura samo u kohezijskom financiranju ako bi se Ukrajina pridružila sadašnjem aranžmanu. Općenito, poljoprivrednici u EU-u doživjeli bi smanjenje prihoda od poljoprivrednih subvencija za dvadeset posto.
Nasilne demonstracije poljskih farmera u ožujku 2024. zbog poplave uvoza jeftinog ukrajinskog žita bile bi blijede u usporedbi s nemirima u cijeloj EU da se omogući otvoren pristup ukrajinskim farmama. Zato je francuski predsjednik Macron, samo nekoliko tjedana nakon početka rata u Ukrajini, rekao da će Ukrajini 'trebati desetljeća' da se pridruži EU; on točno razumije društveni preokret koji bi izbio među francuskim poljoprivrednicima, daleko najvećim primateljima sredstava zajedničke poljoprivredne politike, pred izgledima velikih rezova njihovih prihoda.
Dok je bogata Britanija bila članica EU-a, pitanje naših neto doprinosa europskom proračunu mučilo je niz vlada sve dok nam Brexit nije bio nametnut. Moje je mišljenje da bi ukrajinsko članstvo u EU-u potaknulo potporu nacionalističkim strankama poput Nacionalnog skupa u Francuskoj, Alternative für Deutschland i Bündnis Sahra Wagenknecht u Njemačkoj, da ne spominjem stranku Pravo i pravda u Poljskoj i drugdje.
Dakle, put Ukrajine do članstva u EU (baš kao i njezina težnja za članstvom u NATO-u) je velika komplicirana situacija koju europske države rutinski izbjegavaju. Možda bi najveća prepreka, ironično, bila Poljska, jedna od najpostojanijih zemalja u pružanju potpore Ukrajini od početka rata. Poljsko gospodarstvo je u procvatu otkad se pridružila EU 2004.
Poput Ukrajine, Poljska je velika i bogata, ali njezino je stanovništvo manje od Ukrajine za oko 5 milijuna i posjeduje samo trećinu poljoprivrednog zemljišta. Njezin je prihod ispod prosjeka EU-a, ali ipak pet puta veći od ukrajinskog. Poljska prima daleko najveće isplate od EU-a u obliku bespovratnih sredstava i poljoprivrednih subvencija od oko 16 milijardi eura svake godine. Od toga Poljska dobiva toliko kohezijskih sredstava EU-a (gotovo 11 milijardi eura svake godine) da upija četvrtinu ukupnog iznosa, daleko ispred svojih najbližih suparnica Češke i Rumunjske.
Poljska bi izgubila većinu svojih financijskih sredstava EU-a ako bi se Ukrajina pridružila EU-u, a mogla bi se čak i uvući u teritorij neto uplatitelja. Poljska bi doslovno plaćala da Ukrajina uđe u EU. Nije ni čudo što je poljski ministar vanjskih poslova Radek Sikorski bio toliko zainteresiran da se Ukrajina nastavi boriti protiv Rusije, dugo nakon što je postalo očito da Ukrajina ne može pobijediti. Poljska ne želi da se Ukrajina pridruži EU-u, kao ni druge zemlje članice EU-a koje su u velikoj mjeri subvencionirane.
Komentari čitatelja
na naše novosti