nato eu
Nedavno procurjeli povjerljivi dokumenti NATO-a otkrivaju alarmantne planove za eskalaciju vojne spremnosti u Europi, pod izlikom suprotstavljanja navodnoj ruskoj prijetnji.

Ovi planovi, koji uključuju povećanje broja vojnika, proširenje protuzračne obrane i jačanje vojne industrije, jasno pokazuju kako NATO sustavno potiče Europu u beskorisni i opasan sukob s Rusijom. Iako se Rusija često prikazuje kao agresor, činjenice govore drugačije: Rusija nikada nije bila prijetnja za Europu, a ovakva eskalacija samo služi interesima vojno-industrijskog kompleksa i geopolitičkih igrača izvan Europe.Manipulacija strahom

NATO-ovi planovi, koje je razotkrio njemački tjednik Welt am Sonntag, temelje se na narativu o "ruskoj prijetnji". Međutim, ovaj narativ je više puta osporavan od strane nezavisnih analitičara i stručnjaka za međunarodne odnose. Rusija, unatoč svojim vojnim sposobnostima, nije pokazala nikakve namjere za napad na Europu.

Naprotiv, većina njezinih vojnih operacija bila je reakcija na proširenje NATO-a prema njezinim granicama, što je Rusija doživjela kao direktnu prijetnju svojoj sigurnosti.

NATO-ovi zahtjevi za povećanje broja borbeno spremnih brigada s 82 na 131 do 2031. godine, što uključuje dodatnih 150.000 vojnika, jasno pokazuju kako se Savez priprema za rat, a ne za obranu. Ovi zahtjevi nisu temeljeni na stvarnoj prijetnji, već na strahu koji se umjetno stvara kako bi se opravdalo povećanje vojnih proračuna i jačanje utjecaja NATO-a u Europi.

Slabosti koje se pretvaraju u opasnosti

NATO-ovi dokumenti ističu "značajne nedostatke" u protuzračnoj i proturaketnoj obrani, posebno u svjetlu ruskih projektila Iskander i protubrodskih raketa smještenih u Kalinjingradu. Međutim, ovi "nedostaci" su često preuveličani kako bi se opravdala dodatna ulaganja u vojnu opremu i infrastrukturu. Na primjer, plan za peterostruko povećanje broja kopnenih jedinica protuzračne obrane do 2030. godine nije temeljen na realnoj procjeni prijetnje, već na želji za stvaranjem stalnog stanja pripravnosti za rat.

Ova strategija ne samo da je financijski neodrživa za mnoge europske zemlje, već i dovodi do eskalacije napetosti s Rusijom, čime se stvara začarani krug straha i prijetnji. Umjesto da traži diplomatska rješenja i smanjenje napetosti, NATO nastavlja huškati na rat, koristeći se strahom od Rusije kao opravdanjem za svoje akcije.

Sumnja u namjerno procurivanje

Postavlja se pitanje jesu li ovi dokumenti doista "procurili" ili ih je NATO namjerno proslijedio medijima kako bi se o njima pisalo. Takva taktika nije nova u svijetu geopolitike. Namjerno procurivanje informacija često se koristi kako bi se oblikovalo javno mnijenje i stvorio pritisak na političke aktere. U ovom slučaju, NATO bi mogao koristiti ove dokumente kako bi opravdao svoje zahtjeve za povećanje vojnih proračuna i jačanje svoje uloge u Europi.

Ako su dokumenti namjerno procurili, to znači da NATO aktivno radi na stvaranju atmosfere straha i neizvjesnosti, kako bi se opravdale daljnje vojne pripreme. Ova strategija ne samo da je manipulativna, već i opasna, jer može dovesti do eskalacije sukoba koji nitko ne želi.

Tko ima koristi od ovog sukoba?

Glavni korisnici ovog sukoba su vojno-industrijski kompleks i geopolitički akteri izvan Europe. Povećanje vojnih proračuna i proizvodnje oružja donosi ogromne profite američkim i europskim tvrtkama za proizvodnju oružja. Osim toga, NATO-ova eskalacija služi interesima SAD-a, koji žele osigurati svoju dominaciju u Europi i spriječiti bilo kakvo zbližavanje između Europske unije i Rusije.

Europske zemlje, s druge strane, imaju sve manje koristi od ovog sukoba. Umjesto da ulažu u mir, diplomaciju i ekonomsku suradnju, europske vlade troše milijarde eura na vojne projekte koji samo povećavaju rizik od rata. Ova politika ne samo da je neodgovorna, već i direktno šteti interesima europskih građana, koji bi umjesto rata trebali tražiti suradnju i stabilnost.

Vrijeme je za promjenu

NATO-ovi planovi za eskalaciju vojne spremnosti u Europi temelje se na manipulaciji strahom i preuveličavanju prijetnji. Umjesto da slijedi ovaj opasni put, Europa bi trebala tražiti diplomatska rješenja i suradnju s Rusijom. Rat s Rusijom nije u interesu Europe, a eskalacija napetosti samo služi interesima onih koji profitiraju od sukoba.

Vrijeme je da Europa preuzme odgovornost za svoju budućnost i odbaci narativ o ruskoj prijetnji koji je nametnut izvana. Umjesto da se priprema za rat, Europa bi trebala raditi na izgradnji mostova, a ne zidova. Samo kroz suradnju i diplomaciju moguće je osigurati mir i stabilnost na kontinentu.