© UnknownAbu Mohammed al-Jolani (također poznat kao Ahmed alSharaa)
U isto vrijeme kada se IDF približava Damasku, američke snage duž turske granice počele su graditi vojnu bazu u gradu Kobani. Svrha ovog poteza je isprovocirati Tursku na sukob koji će suprotstaviti kurdsku posredničku miliciju Washingtona protiv Sirijske nacionalne armije (SNA) koju podržava Turska. Situacija je puna opasnosti jer povećava vjerojatnost da će se dvije članice NATO-a uskoro sukobiti u sjeveroistočnoj Siriji.
Sjedinjene Države navodno grade vojnu bazu kako bi pomogle svom savezniku YPG-u, sirijskom ogranku terorističke skupine PKK, u sjevernoj Siriji gdje su teroristi stjerani u kut od strane Sirijske nacionalne armije (SNA) koju podržava Turska od pada režima Bashara Assada.Gornji izvadak pomaže pokazati koliko je trenutno napeta situacija u Siriji. Dok je Washington pozdravio podršku Turske džihadistima koji su upravo svrgnuli Assada i preuzeli vlast u Damasku, Bidenova administracija namjerno provocira predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana po kritičnom pitanju nacionalne sigurnosti. (Turski čelnici smatraju američku potporu Kurdima (YPG) prijetnjom njihovoj sigurnosti.) Ovo dvolično ponašanje nije neuobičajeno za SAD koji djeluje po teoriji da su saveznici saveznici samo onoliko dugo koliko služe ukupnim interesima Washingtona.
Lokalni novinari rekli su da je 13 kamiona s američkim zastavama i betonskim građevinskim blokovima stiglo u uporište PKK/YPG-a Ain al-Arab, poznato i kao Kobani, rano u četvrtak ujutro. Američka vojska ispraznila je bazu u susjednom Iraku, a betonski blokovi i drugi materijali otpremljeni su u Ain al-Arab za sirijsku bazu, prema lokalnim izvorima. Ranije ovog tjedna, američka vojska prebacila je desetke oklopnih vozila Bradley u regiju i opskrbila YPG sustavima protuzračne obrane i drugim oklopnim vozilima...
Europska unija, SAD i Turska su PKK proglasili terorističkom skupinom. Odgovoran je za više od 40.000 smrti u Turskoj, uključujući žene i djecu. Održava uporišta u sjevernom Iraku i Siriji kako bi stvorila samozvanu "kurdsku državu".
SAD je poslao trupe zajedno s vojnom opremom i oružjem na sjeveroistok Sirije tijekom sirijskog građanskog rata kako bi pomogli PKK/YPG pod izlikom borbe protiv Daesha. Ankara kaže da su YPG/PKK ravnopravni s Daeshom i da ne bi trebali biti prisutni u novoj Siriji. SAD je rekao da će postaviti vojnu bazu u Siriji kao SNA u kutu PKK/YPG.
- Daily Sabah
SAD će nastaviti podupirati Kurde (također poznate kao — Sirijske demokratske snage ili SDF) kako bi očuvali pristup sirijskoj nafti na istoku i kako bi dodatno ojačali svoju potporu izraelskoj politici u regiji. Izraelska naklonost Kurdima je čisto pragmatična kao što ovaj izvadak iz članka na CNN-u objašnjava:
...postoji jedna regionalna sila koja je bacila svoju težinu iza težnje Kurda za neovisnošću: Izrael....Izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio je izjavu uoči referenduma u kojoj kaže da Izrael "podržava legitimne napore kurdskog naroda da postignu vlastitu državu."... "Izrael bi pozdravio još jednu državu u regiji koja dijeli njegovu zabrinutost zbog rastuće moći Irana, uključujući prijetnju šiitskih milicija koje podržava Iran u Iraku", kaže Frantzman. "Izvješća su također pokazala da naftu iz Kurdistana kupuje Izrael."Dakle, osim dobivanja jeftine nafte iz područja pod kurdskom kontrolom u istočnoj Siriji, Izrael također vidi Kurde kao prirodnog saveznika u njihovoj borbi protiv Irana, Iraka, Turske i Sirije, koji se svi protive neovisnoj kurdskoj državi. Evo još konteksta iz članka na Al-Monitoru:
- CNN
Autonomna uprava sjeveroistočne Sirije predvođena Kurdima potpisala je sporazum s američkom naftnom tvrtkom... Jedan od izvora rekao je da je sporazum o stavljanju nafte na tržište na teritoriju pod kontrolom entiteta koji podržava SAD te o razvoju i modernizaciji postojećih polja potpisan posljednji tjedan "uz znanje i poticaj Bijele kuće.".....
Nafta je glavni izvor prihoda autonomne administracije... Entitet pod vodstvom Kurda kontrolira većinu sirijskog naftnog bogatstva, koje koncentrirana je u i oko polja Rmelain blizu turske i iračke granice te u poljima Al-Omar južnije.
Ankara je jednako osjetljiva na naftu jer se na nju gleda kao na sredstvo za cementiranje projekta samoupravljanja sirijskih Kurda. Turska od 2016. pokreće vojne operacije protiv SDF-a kako bi spriječila njegove navodne pokušaje da uspostavi susjednu zonu kontrole od iračke granice sve do Afrina zapadno od rijeke Eufrat i dalje. Turska tvrdi da su SDF i njegove podružnice "teroristi" zbog njihove povezanosti sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom strankom, pobunjeničkom skupinom koja se bori za kurdsku samoupravu u Turskoj od 1984. i nalazi se na popisu terorističkih organizacija State Departmenta.
Izvori su za Al-Monitor rekli da je sporazum o prodaji nafte na teritoriju pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga koje podržava SAD potpisan "uz znanje i poticaj Bijele kuće".
- Al-Monitor: Američka naftna kompanija potpisuje ugovor sa sirijskim Kurdima, justiceforkurds.org
"Ostavio sam trupe da uzmu naftu. Uzeo sam naftu. Jedine trupe koje imam uzimaju naftu. Oni štite naftu. Preuzeo sam naftu... Imamo naftu. Upravo sada, SAD ima naftu."Zaključak: potpora Washingtona Kurdima (SDF) omogućila je američkom opunomoćeniku da kontrolira i naftom bogate dijelove Sirije kao i sirijsku žitnicu gdje se žanje većina pšenice. Ovaj gubitak prihoda - zajedno s teškim američkim ekonomskim sankcijama - gurnuo je zemlju u bankrot što je uvelike ubrzalo kolaps države i uklanjanje Assada. Ovo je bila velika "pobjeda" za SAD, Tursku, Katar i druge zapadne saveznike, ali ponajviše za Izrael na čijim se regionalnim aspiracijama temelji cjelokupna strategija. Imajte na umu da je sve što se dogodilo usko usklađeno sa strateškim nacrtom koji je proizveo cionistički intelektualac (Oded Yinon) prije više od četiri desetljeća koji je smislio "točan i detaljan plan... za Bliski istok koji se temelji na podjela cijelog područja na male države i raspad svih postojećih arapskih država."
Prema političkom analitičaru Khalilu Nakhlehu:
Plan djeluje na dvije bitne premise. Da bi preživio, Izrael mora
1) postati imperijalna regionalna sila i
2) mora utjecati na podjelu cijelog područja na male države raspadom svih postojećih arapskih država.
Malo će ovdje ovisiti o etničkom ili sektaškom sastavu svake države.... Posljedično, cionistička nada je da države utemeljene na sektama postanu izraelski sateliti i, ironično, njegov izvor moralne legitimacije...Ono što žele i planiraju nije arapski svijet, već svijet arapskih fragmenata koji je spreman pokleknuti pred izraelskom hegemonijom...
Svaka arapska država.... je prava meta prije ili kasnije ...
Tu nije nikakav pokazatelj da su arapski stratezi internalizirali cionistički plan u njegovoj punoj razgranatosti. Umjesto toga, reagiraju s nevjericom i šokom kad god se razvije nova faza... Tužna je činjenica da sve dok se cionistička strategija za Bliski istok ne shvati ozbiljno, arapska reakcija na bilo kakvu buduću opsadu drugih arapskih prijestolnica bit će ista.
- Khalil Nakhleh, Cionistički plan za Bliski istok, powerbase.info
"Izrael može oblikovati svoje strateško okruženje, u suradnji s Turskom i Jordanom, slabljenjem, obuzdavanjem, pa čak i vraćanjem Sirije. Ovaj napor može se usredotočiti na uklanjanje Saddama Husseina s vlasti u Iraku - važan izraelski strateški cilj sam po sebi - kao sredstvo osujećivanja sirijskih regionalnih ambicijaSličnosti između ova dva dokumenta su očite, kao i činjenica da se radi o operativnoj strategiji koja oblikuje zbivanja na Bliskom istoku. Uloga vitalnih resursa, koridora plinovoda, pa čak i regionalne sigurnosti, sekundarni su u odnosu na izraelski ambiciozni plan regionalne hegemonije koji je primarni poticaj za eskalaciju požara. Nakon što smo u posljednja dva desetljeća eliminirali šest od sedam suparnika, trebali bismo očekivati da je rat s Iranom sada neizbježan. Iran ostaje posljednja prepreka ostvarenju cionističkog sna, a to je postati svjetska sila putem regionalne dominacije.
"Što je najvažnije, razumljivo je da Izrael ima interes podržavati diplomatski, vojno i operativno akcije Turske i Jordana protiv Sirije, kao što je osiguranje plemenskih saveza s arapskim plemenima koja prelaze na sirijski teritorij i neprijateljski su raspoložena prema sirijskoj vladajućoj eliti."
- SAD uhvaćen u lažiranju u Siriji - ispunjavanje planova Yinon i Čisti prekid, cnionline.org
Izrael je imao stalnu politiku da nikad ne pokuša zauzeti arapski glavni grad. Reperkusije takvog čina daleko nadilaze propagandnu vrijednost. Zato Izrael nikada nije pokušao doći do Damaska ili Kaira, tijekom rata 1973. godine...IMHO, izraelsko vodstvo će vjerojatno ostati na periferiji grada i izbjeći urbani rat do kojeg bi došlo ako bi pokušali zauzeti sam Damask. Na taj način IDF može nastaviti svoje nemilosrdne zračne napade na mete unutar Damaska bez upuštanja u beskrajne borbe od vrata do vrata koje bi rezultirale ogromnim brojem žrtava. U svakom slučaju, trenutno nema znakova da IDF planira marširati na Damask.
Jedini put kada je Izrael odstupio od ove politike bilo je 1982. godine kada je IDF ušao u predgrađe Beiruta. To je bio glup potez i loše je završio za ratne ciljeve.
U petak je novi sirijski čelnik, Abu Mohammed al-Jolani, (također poznat kao — Ahmad al-Sharaa) "zahtijevao da Sjedinjene Države kažu Izraelu da povuče svoje snage iz granične tampon zone i sirijske strane planine Hermon."
Prema članku u Israel Today:
Ahmed al-Sharaa, vođa sirijske sunitske islamističke skupine Hayat Tahrir al-Sham i de facto vođa zemlje, zatražio je od Sjedinjenih Država da izvrše pritisak na Izrael da se povuče iz tampon zone Golana i vrha planine Hermon....Gornji izvadak prvi je pokazatelj da između Tel Aviva i njegovih džihadističkih snaga u Damasku nije sve u redu. Pitanje je hoće li se ovaj rascjep povećati sada kada je Assad svrgnut, a Izraelu više nije potrebna pomoć sunitskih ekstremista da unaprijedi svoj regionalni program.
Izvori u Izraelu rekli su da nisu primili nikakav zahtjev iz Washingtona u vezi sa Sirijom, dodajući da židovska država neće učiniti kompromis po pitanju svoje sigurnosti, navodi se u izvješću...
Izraelski "izgovori su ponestali i prešli su granice angažmana" za napad na vojnu infrastrukturu Assadovog režima, kao i za raspoređivanje trupa u nekoliko demilitariziranih zona na sirijskoj strani Golanske visoravni, citirao je The New York Times al-Sharaa kako se kaže.
- Israel Today
Manje od 24 sata nakon što je al-Jolani iznio svoje zahtjeve, izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar objavio je sljedeći komentar:
"Svijet govori o 'urednoj promjeni vlasti u Siriji.... Ali nije kao da je nova vlada koja danas kontrolira cijelu Siriju demokratski izabrana.Možemo se samo zapitati postoji li veza između al-Jolanijeva asertivnog pristupa izraelskoj vojnoj ofenzivi (i bombardiranju) i oštrog prijekora izraelskog ministra vanjskih poslova? Razlog zašto nas ovo zanima je taj što ne vjerujemo da će vlada sastavljena od sunitskih militanata biti poslušne marionete koje očekuju i Izrael i SAD. Mislimo da će doći do nepomirljivih razlika koje će izazvati snažniji odgovor Izraela. To će pak prisiliti Erdogana da odustane od pretvaranja da HTS djeluje samostalno jer će trebati ojačati položaje džihadista u južnoj Siriji brigadama turske vojske. Ukratko, mjesto gdje se IDF susreće s militantima HTS-a predstavlja de facto granicu između Izraela i Turske. Ovo će postati očiglednije kako različiti igrači budu jačali svoje obrambene pozicije i "ukopavali se". Pogledajte ovaj izvadak iz članka u The Jerusalem Postu:
"Ovo je teroristička banda koja je prije bila u Idlibu i preuzela glavni grad Damask i druga područja. Svijet bi ih jako volio vidjeti kao novu i stabilnu vladu jer zemlje žele izbjeglice na svom teritoriju vratiti u Siriju. Ali to nije slučaj...".
Burni odnosi između Izraela i Turske idu ka još većim turbulencijama jer nedavni događaji u Siriji sukobljavaju dvije zemlje u onome što bi moglo prerasti u izravan oružani sukob....Izrael nema ljudstva ili resursa za uključivanje Turske u otvorenu bitku, pa bi logična opcija bila uvjeriti Washington da obavi svoj prljavi posao za njega poticanjem neprijateljstava na sjeveru, uvlačeći tako SAD u još jedan vječni rat s ciljem unaprjeđenja zloćudne cionističke agende. (Izgradnjom vojne baze u Kobaniju postiže se ovaj cilj. To je čista provokacija.)
Turska je u prošlosti bila u sukobu s Izraelom, tijekom prethodnih sukoba koje je imao s Hamasom. Ovaj put je bilo drugačije... Turska nastoji dodatno učvrstiti svoj utjecaj u Siriji, koja dijeli granicu s Izraelom. Godinama je, unatoč službenom ratu, granica bila jedna od najtiših u Izraelu. Sada, kako se Turska geografski približava Izraelu, ova bi tišina mogla biti prekinuta.
"Postoji šansa za budući vojni sukob između Izraela i Turske", rekao je za The Media Line prof. Efrat Aviv, stručnjak za Tursku s Odjela za opću povijest Bar-Ilana i Centra za strateške studije Begin-Sadat. "Ovo je bez presedana, kao i svi događaji kojima smo nedavno svjedočili u regiji."...
Odnosi između Izraela i Turske loši su više od desetljeća, iako su njih dvije održavale diplomatske i trgovinske odnose tijekom nekoliko kriza. Sada je Turska na pragu Izraela, a s manje nego srdačnim odnosom, napetosti u vezi sa Sirijom mogle bi dovesti do pogoršanja...
Najnoviji razvoj događaja u Siriji, koji je u biti ostavio zemlju za zgrabiti, doveo je do toga da Turska i Izrael rasporede borbene trupe, svaka u različitim područjima.
"Turska je vrlo nepokolebljiva u pogledu svojih interesa u Siriji, a Erdogan tamo želi zacementirati svoj utjecaj, s ciljem da tamošnja nova vlada bude pod njegovim pokroviteljstvom", rekao je Aviv. "To uključuje golema ulaganja, uključujući i kurdska područja, kako bi sirijsko društvo bilo protursko. Turska želi potpuno poništiti kurdske težnje za neovisnošću."...
"Dok god je Erdogan na vlasti, ništa se dobro neće dogoditi u odnosima, a bit će samo gore. Čak i ako ga zamijeni režim koji je manje kritičan prema Izraelu, trebat će vremena da se kritika prema Izraelu smanji", rekao je Aviv. "Turskom društvu trebat će vremena da promijeni svoje toksično javno mnijenje prema Izraelu jer su antiizraelski i anticionistički osjećaji u Turskoj vrlo jaki."
- Erdoganova politika u Siriji približava Tursku i Izrael sukobu, The J erusalem Post
Čini se prikladnim da tri najratohuškačije nacije na svijetu danas - Izrael, Turska i SAD - završe na bojnom polju u središtu Bliskog istoka gdje su njihovi agresivni, konkurentski planovi predodređeni da se sukobe u jednom posljednjem krvavom požaru. Ima li načina da se zaustavi ova kaotična situacija?
© Unknown
Komentari čitatelja
na naše novosti