Evo što je ukratko rekao:
Tradicionalno vodeće europske sile - Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka - vidno su uznemirene nedavnim komentarima Petea Hegsetha i JD Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji i pred ministrima obrane NATO-a.
Reagiraju poput ostavljenog supružnika koji mora shvatiti da je veza nepopravljivo prekinuta. Političke elite tih zemalja u panici su jer odjednom shvaćaju da prijašnje transatlantsko partnerstvo više ne funkcionira onako kako su navikli.
U očajničkom pokušaju da preokrene stvari, francuski predsjednik Emmanuel Macron žurno je sazvao summit s europskim čelnicima u Parizu. Cilj je bio iskovati zajednički plan za nastavak rata u Ukrajini - ovaj put bez SAD-a, čija se podrška sve više urušava.
Na popisu sudionika bili su čelnici vlada Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Poljske, Italije, Nizozemske, Španjolske i Danske, kao i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte.
Razlog je bio hitan: europske su se države osjećale isključenima od strane Sjedinjenih Država, posebice s obzirom na predstojeći susret američkih i ruskih predstavnika u Saudijskoj Arabiji.
Ali summit je bio fijasko. Unatoč prisutnosti čelnika koji su navodno bili odlučni nastaviti podržavati Kijev, dogovor nije postignut. Umjesto toga, došlo je do žestokih rasprava i otvorenih neslaganja. Macron, koji je ignorirao Münchensku sigurnosnu konferenciju, pokušao je posredovati i razgovarao s Donaldom Trumpom i Volodimirom Zelenskim prije i nakon hitnog sastanka. Francuska već planira još jedan sastanak s drugim europskim zemljama i Kanadom kako bi razvila novu strategiju.
Neslaganje među europskim vladama posebno je vidljivo u raspravi o slanju mirovnih snaga u Ukrajinu:
- Britanski premijer Keir Starmer signalizirao je u članku za Telegraph da će Britanija biti spremna to učiniti.
- Poljski premijer Donald Tusk nije se složio s tim i jasno je dao do znanja da njegova zemlja neće poslati vojsku.
- Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da je neprikladno razgovarati o mirovnoj misiji sve dok nema dogovora na vidiku.
Europski šefovi država i vlada, kao i ukrajinski čelnici, čini se, još uvijek vjeruju da je njihova riječ u mirovnim pregovorima s Rusijom ključna. Ali Trump je jasno dao do znanja da oni nisu pozvani. Njegov cilj je dvojak:
- Prekinuti ekonomsku ovisnost Europe o SAD-ui više ne bacati novac na "glupi, nepotrebni rat".
- Obnoviti američko -ruske odnose, bez obzira na stajalište Europe po tom pitanju.
Analiza industrijske proizvodnje u pet najvećih europskih gospodarstava pokazuje značajan pad, a posebno je pogođena Njemačka. Ova ekonomska bijeda vjerojatno će se odraziti na predstojećim izborima 23. veljače, ali je malo vjerojatno da će ishod proizvesti snažno političko vodstvo.
Europa pati od političke fragmentacije, što otežava donošenje hrabrih odluka. Dok je u zemljama poput Mađarske jasna volja naroda vidljiva kroz vladu Viktora Orbana, u drugim europskim zemljama nedostaje stabilna većina. Vlade se često formiraju samo uz tijesne izborne rezultate i ovise o krhkim koalicijama koje ne dopuštaju dalekosežne reforme.
Geopolitički krajolik se temeljito mijenja. Poslijeratni poredak u kojem su Sjedinjene Države dominirale zapadnim svijetom polako se ruši. Međutim, to ne znači trenutačni kolaps NATO-a ili Europske unije, već prije razdoblje političkih i gospodarskih turbulencija.
Tijekom sljedeće dvije godine rastuće unutarnje napetosti mogle bi navesti pojedine europske zemlje da traže nove sigurnosne saveze izvan NATO-a ili EU-a. Prvi znakovi toga već postoje: neke države pokazuju interes za oživljavanje gospodarskih odnosa s Rusijom, posebice kako bi ponovno dobile pristup jeftinoj nafti i plinu.
Europa je dakle na prekretnici. Završava doba u kojem su Sjedinjene Države bile jamac europske sigurnosti. Sada je na samim europskim zemljama da pronađu novi put naprijed - bilo kroz neovisnost i nove saveze ili držeći se transatlantskog partnerstva čiji se temelji sve više ruše.
Komentari čitatelja
na naše novosti