slika
Britanski premijer Keir Starmer (lijevo) javno je iskazao potporu Volodimiru Zelenskom (desno) pozdravljajući ukrajinskog predsjednika ispred Downing Streeta br. 10, prilazeći mu i odmah ga zagrlivši. Unutar br. 10, Starmer je rekao Zelenskom da ima "punu potporu u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu". London, 1. ožujka 2025
Verbalni obračun u Ovalnom uredu prošlog petka prilično je razbjesnio predsjednika Vladimira Zelenskog jer su Donald Trump i Vladimir Putin vrlo blizu dogovora o Ukrajini, dok je sastanak u Lancashire Houseu u Londonu u nedjelju, u kojoj je sudjelovalo 18 europskih čelnika, poručila da je Zelenski u dobrom društvu.

Povezujući točke, oštroumni Stephen Bryen, vodeći stručnjak za sigurnost, strategiju i tehnologiju koji je prethodno bio na visokim položajima u Pentagonu i Capitol Hillu, napisao je na Substacku: "Trump je pozvao [francuskog predsjednika] Macrona i [premijera Ujedinjenog Kraljevstva] Starmera u Washington da ih izvijesti, što je on očito i učinio. Francuzi su otišli prilično nezadovoljni, ali činilo se da se Starmer općenito slaže. Starmer je pokušao uključiti Članak 5 i NATO u bilo koji dogovor; Trump je odbio taj apel. Putin je u međuvremenu telefonski razgovarao s [kineskim predsjednikom] Xijem i poslao Sergeja Šojgua (koji vodi rusko Vijeće sigurnosti, nešto poput NSC-a) u Peking da se sastane s Xijem.

"Trump je pozvao Zelenskog. Pokriće za pojavljivanje Zelenskog u Washingtonu bio je "Sporazum o mineralima" koji su dvojica čelnika trebala potpisati... Pravi razlog posjeta Zelenskog bio je da ga izvijesti o pregovorima s Putinom i da dobije njegovu podršku."

Ali stvari nisu bile tako jednostavne. Trump nije mogao niti upoznati Zelenskog s mirovnim pregovorima, niti potpisati spomenuti sporazum o rudnim resursima Ukrajine, jer je Zelenski imao oštre primjedbe na bilo kakve pregovore s Putinom. Još značajnije je to što je te primjedbe izrekao javno, pred svim novinarima i u lice predsjednika Trumpa. Rezultat je bio otkazivanje sastanka iza zatvorenih vrata između dvojice čelnika. Na kraju je Trump rekao Zelenskom da će "biti ponovno primljen tek kada bude spreman za mir".

Tako danas stoje stvari. Strateško savjetovanje kojeg bi Trump trebao održati kasnije danas sa svojim glavnim savjetnicima signalizirat će što će se sljedeće dogoditi. Postoji velika vjerojatnost da bi Trump mogao prekinuti isporuke oružja i/ili financijsku pomoć Ukrajini.

Sada kada je Rubikon prijeđen, Trump će teško promijeniti kurs prema Rusiji, osim ako, naravno, Zelenski potpuno ne popusti pred zahtjevima, što se čini malo vjerojatnim. Rusi, naravno, pozdravljaju njegov pad.

Vrlo je malo vjerojatno da će Trump biti uplašen ljutnjom EU-a ili da će impresioniran britanskim ponašanjem. Njemačka je bez vlade sljedećih nekoliko tjedana; što slabi "europski udar".

Doista, povratna komunikacija između Moskve i Washingtona dobila je na snazi. Moskva procjenjuje da Trump ima glavnu riječ. To se odražava u rastućem optimizmu u Putinovim primjedbama prošlog četvrtka dok se obraćao Odboru Federalne sigurnosne službe (kolegij najviših ruskih stranih obavještajnih dužnosnika).

Putin je započeo rekavši kako se svijet i međunarodna situacija ubrzano mijenjaju i "prvi kontakti s novom američkom administracijom ulijevaju određene nade".

Rekao je:
"Postoji obostrano razumijevanje da radimo na obnovi odnosa između dviju zemalja (s Trumpom) i na postupnom rješavanju ogromnog broja sustavnih i strateških problema u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi koji su uzrokovali i ukrajinsku i druge krize... Važno je da naši partneri pokažu pragmatizam i realnu viziju stvari te odbace brojne stereotipe i mesijanske, ideološke klišeje svojih prethodnika."

Putin je ocijenio da postoje uvjeti za dijalog "o donošenju temeljnog rješenja ukrajinske krize,... dijalog o stvaranju sustava koji će uistinu osigurati uravnoteženo i uzajamno uvažavanje interesa, dugoročno nedjeljiv europski i globalni sigurnosni sustav, gdje se sigurnost nekih zemalja ne može osigurati nauštrb sigurnosti drugih zemalja, definitivno ne na štetu Rusije".
Međutim, Putin je također naznačio da dijelovi zapadnih elita
"još uvijek žele održati svijet nestabilnim i da će te sile pokušati poremetiti ili kompromitirati nastavljeni dijalog". Stoga je od vitalnog značaja "iskoristiti svaku priliku dijaloga i rada posebnih službi da se takvi pokušaji spriječe".
Doista, New York Times je danas otkrio da je ministar obrane Pete Hegseth naredio Cyber ​​zapovjedništvu SAD-a da prekine ofenzivne operacije protiv Rusije "kao dio veće ponovne procjene svih operacija protiv Rusije". Jednako tako, pojavili su se izvještaji da je Putin dao slične upute za djelovanje ruskih agencija.

Ono što dodaje dodatni čar ovakvom razvoju događaja je da se mnoge od američkih najsofisticiranijih operacija protiv Rusije vode iz britanskog Vladinog komunikacijskog stožera, poznate obavještajne agencije koja je razbijala šifre Enigme u Drugom svjetskom ratu. Dovoljno je reći da se čini da se SAD odvajaju od dugotrajnih zajedničkih operacija s Britanijom usmjerenih protiv Rusije.

Guardianov izvještaj zasebno je potvrdio Timesovu objavu promjene u američkoj politici. Dodalo se da je zatopljenje američko-ruskih odnosa vidljivo i u nekim nedavnim drugim incidentima koji pokazuju da SAD "više ne karakterizira Rusiju kao prijetnju kibernetičkoj sigurnosti".

List je tvrdio da su analitičari u supertajnoj Agenciji za kibernetičku sigurnost i sigurnost infrastrukture (Cisa) Sjedinjenih Država razgovarali s Guardianom pod uvjetom anonimnosti da su "usmeno obaviješteni da ne smiju pratiti ili izvještavati o ruskim prijetnjama, iako je to prethodno bio glavni fokus agencije".

Sasvim očito je došlo do krize povjerenja u američko-britanskom "posebnom odnosu" - ili, drugačije rečeno, Trumpova administracija poduzima korake za izdvajanje Cise od neovlašćenih operacija.

Postoji hladnoratovska povijest neovlašćenih operacija špijunskih agencija. Jedan od najpoznatijih slučajeva bio je incident od 1. svibnja 1960. kada je američki špijunski zrakoplov U-2 kojim je pilotirao Francis Gary Powers letio na visini od 80 000 stopa i bio oboren iznad sovjetskog zračnog prostora, što je izazvalo diplomatsku krizu koja je uzrokovala krah konferencije na vrhu u Parizu između tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera i sovjetskog vođe Nikite Hruščova. Također, to je prekinulo san o "detantu" između dvije velesile.

Analogna situacija postoji i danas. Toga su svjesni i Washington i Moskva. Potreba za takvim velom tajne oko dijaloga na visokoj razini između Kremlja i Bijele kuće očita je sama po sebi. Previše je klevetnika na kolektivnom Zapadu koji se neće zadovoljiti ničim osim porazom Rusije u Ukrajini i radije bi nastavili rat.

U takvom teškom scenariju, s ruske strane, zapovjed Kremlja naposljetku prevladava usprkos glasovima protivljenja koji postoje u vojno-industrijskom kompleksu ili među super jastrebovima s osvetničkim mentalitetom. Ali to nije slučaj u SAD-u gdje ostaci starog režima još uvijek drže osjetljive položaje, kao što izvješće Guardiana slikovito pokazuje. U konačnoj analizi, dakle, moglo bi se ispostaviti da će - citirajući Stephena Bryana - Trump "dopustiti da Ukrajina propadne, ali bi mogao tražiti dogovor s Putinom o Ukrajini kada Zelenski ode."