Trenutnu svađu pokrenula je u julu 2024. godine podrška francuskog predsjednika Emmanuela Macrona zahtjevima Maroka o suverenitetu nad Zapadnom Saharom.
Teritoriju bogatu resursima, koju UN smatraju "neautonomnom", većim dijelom kontrolira Maroko, ali na nju polaže pravo i Front Polisario, pokret za neovisnost Sahravija koji podržava Alžir.
Taj potez razbjesnio je Alžir, koji je najavio "trenutno povlačenje" svog ambasadora u Francuskoj.
Odnosi su se od tada pogoršali, prvo sa zatvaranjem francusko-alžirskog pisca Boualema Sansala u Alžiru sredinom novembra, koji je optužen da je narušio integritet alžirske teritorije u izjavama datim krajnje desnim medijima u Francuskoj.
Nakon toga su uslijedila januarska hapšenja alžirskih utjecajnih osoba u Francuskoj optuženih za pozivanje na nasilje, a uz to je Alžir blokirao deportaciju svojih državljana iz Francuske.
Početkom marta situacija se pogoršala nakon napada nožem, u kojem su povrijeđena tri policajca i koštao je života prolaznika u Mulhouseu u istočnoj Francuskoj, od strane Alžirca kojeg su francuske vlasti 14 puta uzalud pokušale deportovati nazad u njegovu zemlju.
Nakon napada, francuski premijer François Bayrou postavio je ultimatum. Dao je Alžiru "jedan mjesec do šest sedmica" da prihvati readmisiju svojih državljana koji ilegalno borave u Francuskoj i koji su dobili nalog za deportaciju.
U suprotnom, zaprijetio je šef vlade, Alžir će se izložiti "postepenom odgovoru".
To bi moglo da se kreće od dovođenja u pitanje bezviznog režima za alžirske diplomate do raskida bilateralnog sporazuma iz 1968. koji daje, prema Parizu, "značajne prednosti" Alžircima u pogledu ulaska i boravka u Francuskoj.
Francuska također optužuje Alžir da stavlja na crnu listu francuske kompanije koje se nadmeću za javne ugovore, zatim da zamjenjuje francuski jezik engleskim u osnovnom obrazovanju, ponovo uvodi strofu u nacionalnoj himni koja Francusku naziva pogrdnim imenom, te da blokira saradnju u pitanjima sigurnosti.Na čelu nedavne eskalacije je francuski ministar unutrašnjih poslova Bruno Retailleau, koji se zalaže za vrlo čvrst pristup borbi protiv imigracije. Otkako je preuzeo dužnost u septembru, dao je brojne neprijateljske izjave protiv Alžira, kao i pozive da se pooštri "ravnoteža snaga" po pitanjima koja dijele dvije zemlje.
"Da li Francuska treba da sagne glavu?", Retailleau je rekao nakon napada u Mulhouseu.
"Nijedan bol u historiji ne daje dozvolu da se uvrijedi Francuska", dodao je, osvrćući se na 132 godine dugu kolonijalnu eru, čije je sjećanje još uvijek veliki izvor napetosti.
Za historičara Benjamina Stora, vodećeg stručnjaka za francusku kolonizaciju i alžirski rat za nezavisnost, trenutna kriza odražava opstanak problema pamćenja koji je povezan s ovom teškom prošlošću.
"U Francuskoj trenutno postoji opsesija Alžirom, sa svojevrsnim svakodnevnim ponavljanjem pritužbi", rekao je on za Middle East Eye.
Prema njegovim riječima, ova "užasna opsesija", koju podstiču i politički lideri i mediji bliski krajnjoj desnici, "priziva neku vrstu kolonijalne nesvijesti".
Pojam implicira da su ljudi koji su doživjeli kolonizaciju - bilo kolonizatori ili kolonizirani - internalizirali odnose moći tipične za kolonijalni period. Kao da je Alžir još uvijek francuska kolonija i da se treba pokoriti diktatu Pariza. Storino mišljenje je široko prihvaćeno u Alžiru.
Bivši alžirski diplomata i ministar kulture i komunikacija Abdelaziz Rahabi izjavio je da neki imaju "osjećaj da smo se vratili u vrijeme kolonija".
U februaru je alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune osudio "štetnu klimu" između dvije zemlje i pozvao svog francuskog kolegu da se "čuje njegov glas" kako bi se sukob okončao.
Makron je sporo reagovao, tek je prije dvije sedmice svojim ministrima izdiktirao želju da se "upusti u zahtjevan dijalog s poštovanjem" sa Alžirom. Ali od tada nije uočeno nikakvo opipljivo poboljšanje.
Prije promjene odnosa Pariza prema Zapadnoj Sahari, dva šefa država su se prilično dobro slagala. Francuski predsjednik ostvario je spektakularno zbližavanje s Alžirom tokom zvanične posjete u ljeto 2022. godine, koju je obilježilo potpuni ponovni početak bilateralnih odnosa i pokretanje zajedničke komisije historičara koja bi radila na teškom memorijalnom pitanju.Vlasti Alžira optužuju ekstremističke struje u Francuskoj da opterećuju bilateralne odnose kako bi ostavrila neke dobiti u izbornom procesu.
U saopštenju za javnost objavljenom nakon što je Pariz 25. februara objavio mjere kojima se ograničava pristup Francuskoj za neke alžirske dostojanstvenike, Alžir je osudio ulogu krajnje desnice u francusko-alžirskim odnosima.
"Alžir je očigledno postao predmet unutarfrancuskih političkih svađa u kojima su dozvoljeni svi sebični niski udarci u kontekstu takmičenja u kojem je krajnja desnica pokretač, kontaktna tačka i institucija koja naređuje", navodi se u saopštenju Ministarstva vanjskih poslova.
Mnogi posmatrači u obje zemlje također objašnjavaju ovu posljednju krizu kao povezanu sa francuskom unutrašnjom politikom.
Krajnje desničarski Nacionalni skup (RN), koji je trenutno vodeća politička stranka po broju mjesta u francuskom parlamentu, optužuje Retailleaua da nije učinio dovoljno da se suprotstavi Alžiru i da se ograničio na neefikasne izjave.
Prema riječima Faride Souiah, profesorice društvenih nauka na poslovnoj školi u gradu Lionu, ova instrumentalizacija trenutne krize je u korijenu njene ozbiljnosti.
"Postoje tenzije od 1970-ih, posebno nakon nacionalizacije ugljovodonika u Alžiru, ali ono što je danas posebno je trajanje i gomilanje epizoda krize od jula 2024.", rekla je ona za MEE.
Dok je alžirsko vodstvo optuženo da koristi krizu da odvrati pažnju od unutrašnjih problema i ojača nacionalnu koheziju, "u Francuskoj se pitanja migracija smatraju korisnim za osvajanje glasova desnice i krajnje desnice", rekla je Souiah. U tu svrhu iznose se mnoge neistine na tu temu, dodala je.
Komentar: Nastavak teksta pogledajte ovdje.