ukraine
Ukrajinski vojnici hodaju prema svojoj bazi u blizini fronta u regiji Donjecka 4. veljače 2023.
Kao što sam već mnogo puta primijetio, primjećujući sve veću slabost majdanskog režima i ukrajinske države, ukrajinska vojska mogla bi postati glavna sila uništenja i režima i države. Često hrabri ukrajinski vojnici trpe poraz za porazom, bijeg za bijegom, vojnu katastrofu za vojnom katastrofom isključivo radi domaće i vanjske političke prednosti ukrajinskih vođa. Tako su, od Mariupola do Bahmuta, Avdejevke do Krinkija i sada do Sudžhe i Kurska, ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski i njegov tim iz njegove televizijske produkcijske kuće i televizijske serije 'Slugi naroda' (Sluge naroda) koja je postala politička stranka, odbili dopustiti često opkoljenim i poraženim ukrajinskim snagama da se povuku kako bi spasili laži. U nekom trenutku će ukrajinski časnici i vojnici ustati kako bi stali na kraj vlastitom pokolju.

'Sluge naroda' i ostatak ukrajinske elite, dosljednim davanjem prednosti svojim osobnim političkim i unutarnjopolitičkim propagandnim potrebama u odnosu na živote ukrajinskih vojnika i jednostavnu vojnu logiku, potiču bijes i žeđ za osvetom među redovima vojske. Brojni videozapisi koje su objavili posljednjih mjeseci na najgrublji način izražavaju frustraciju, bijes, bol i mržnju prema Zelenskom i njegovim 'Slugama' koju osjećaju mnogi među časnicima i vojnicima. Pogledajte, na primjer, ovaj video razjarenog ukrajinskog vojnika koji prijeti Zelenskom i cijelom svijetu: "Platit ćete za sve."


Komentar: Prijevod objave na X:
Ukrajinski vojnik bijesan na Zelenskog i društvo: "Platit ćete za sve"
-> Nemam što dodati... ovaj čovjek je 100% u pravu!
Mnogi Ukrajinci dijele taj osjećaj


Kao što sam prethodno primijetio, uzori koje treba imati u mislima su prethodni ustanci i revolucije potaknuti ratom, posebice porazi u ratovima. Godine 1917., Ruski 1917. i demoralizirani, nezadovoljni i degradirani vojnici Weimarske Njemačke okrenuli su svoje bajunete protiv moćnika. Godine 1917., u Rusiji se to dogodilo u doslovnom smislu, budući da su vojnici postali treći dio boljševičkog 'svetog trojstva' 'radnika', seljaka i vojnika', koji su naselili Partiju, svrgnuli dinastiju Romanov, a potom i Privremenu vladu, Crvenu armiju, te naselili aparat nove sovjetske države.

U Weimarskoj Njemačkoj, poraženi vojnici su, zgroženi 'ubodom u leđa' Versailleskog ugovora, postali okosnica Nacionalsocijalističke ili Nacističke stranke. Sam Adolph Hitler bio je jedan od tih izbezumljenih vojnika željnih osvete. Čak i u pobjedi, vojnici se mogu transformirati ratnim iskustvom na posve nepredvidive načine. Ruska pobjeda nad Napoleonom i uspon do vodstva u Europi pojačali su osjećaj povijesne uloge časnika Carske vojske koji se pretvorio u osjećaj da Rusija mora napustiti autokraciju i uspostaviti ustavnu vladavinu ako se nada zadržati svoju poziciju u međunarodnoj avangardi.

Ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski nedavno je (u siječnju 2025.) izjavio da ukrajinske oružane snage broje oko
800 000 vojnika. Ovo zvuči impresivno, iako je u ovom trenutku vjerojatno precijenjeno - kao što je to običaj Zelenskog - za nekoliko stotina tisuća. Unatoč tome, to još uvijek predstavlja zastrašujuću snagu ne samo za ruske snage, već i za ukrajinske političare. Ne upravljaju dobro s tim. Kao što sam već mnogo puta pokazao; ukrajinske oružane snage, kao i cijela država, vrve najciničnijom i najmasovnijom korupcijom - korupcijom koja se pojačava kako se rat gubi i treba kupiti osobnu budućnost.

Ostavljajući po strani beskrajni niz poraza na bojnom polju, vojska je sada popunjena nevoljnim civilima, od kojih su mnogi odvučeni s ulice, iz svojih domova, od svojih žena i djece i prisiljeni boriti se u onome što mnogi Ukrajinci sada shvaćaju kao gubitnički cilj. Velik dio stanovništva skriva svoje muževe, sinove, braću, rođake i prijatelje od lutajućih četa 'mobilizatora' državne vojske. Štoviše, sve je manje ukrajinskih dragovoljaca. U siječnju ih je bilo manje od 1.000; ovo, u vrijeme kada je zemlja u velikoj potrebi za borcima da zadrži rastuće ruske ofenzive na gotovo svim frontama. Navodno je 63.000 Ukrajinaca nestalo u akciji. Mnogi koji su na popisima i navodno se bore na frontu zapravo se skrivaju u pozadinskim područjima, odbijajući se boriti. Uz više od milijun ukrajinskih žrtava (uključujući stotine tisuća mrtvih), nestanke struje i druge poteškoće, od kojih većinu trpe obitelji čiji se članovi još uvijek bore na fronti, može li ovo dobro završiti?
Ukraine military cemetary
© Getty ImagesUkrajinsko vojno groblje
Rusija navodno traži smanjenje ukrajinske vojske za 80 posto. Takvo smanjenje kijevskih oružanih snaga, ovisno o tome kada se dogodi i nakon što se dosegne razina iscrpljenosti, ostavilo bi stotine tisuća zlih, bijesnih, neosjetljivih na nasilje, a možda i naoružanih ljudi na ulicama - vojsku sada vjerojatno nezaposlenih, besciljnih, podložnih i željnih osvete.

Ako, ili kada, Zelenski ili neki drugi ukrajinski čelnik potpiše mirovni sporazum kojim se pristaje odreći Krima i četiriju oblasti na koje je Rusija do sada polagala pravo, čak i ako samo 'privremeno', a ne zakonski, broj bijesnih vojnika i njihovih obitelji samo će rasti, osobito među brojnim i utjecajnim ultranacionalističkim i neofašističkim skupinama. Neofašističke skupine, poput Azova i, preko Dobrovoljačkog ukrajinskog korpusa, Desnog sektora, duboko su ukorijenjene u vojsci i bit će ogorčene zbog bilo kakvih kompromisa koje ukrajinski režim napravi s 'podljudima Rusima' i tražit će 'završetak nacionalističke revolucije.' Nezadovoljni, bijesni vojnici bit će izvrsni novaci i hrana za stvaranje spomenute revolucije.
Azov 1
Svečanost bataljona Azov
Sve gore navedeno čini matricu potencijalno eksplozivne nestabilnosti i kaosa koji bi mogao dovesti do toga da značajni dijelovi ukrajinske vojske okrenu oružje protiv Kijeva, te govori o nevoljkosti Zelenskog da sudjeluje u kompromisima s Rusijom kako bi se postigao mir. Ne može govoriti o tome a da dodatno ne demoralizira vojsku, ne razbjesni neofašiste i prešutno ne prizna moć neofašističkog elementa u ukrajinskoj politici - nešto što je Kijev naporno radio da zataška, objasni ili porekne.

Zapravo, Zelenski je zarobljen između dva plamena interno povezana s ovim pitanjem i općenito budući da je u inozemstvu uhvaćen između američkog pritiska za mirom i ruske vojske koja napreduje. Poput ukrajinskog društva, ukrajinska vojska (a možda i obavještajni i sigurnosni organi) podijeljena je između onih koji više ne podržavaju rat ili se ne žele boriti, kao što su prisilno mobilizirani, i onih koji su oštro protiv mira s Rusima, kao što su neofašisti. Ova polarizacija gledišta čini temelj potencijalnog građanskog rata ili barem intenzivnog međusobnog sukoba unutar Ukrajine kada se približi bilo kakav mirovni sporazum.

Nije samo Zelenski taj koji bi trebao razmotriti ovu gore navedenu opasnu matricu. Ako nakon mirovnog sporazuma uslijedi neofašistički državni udar u Ukrajini i/ili bilo koji ostatak zemlje padne u kaos, što će učiniti Rusija, Europa i SAD? Rusija će vjerojatno biti sklona upotrijebiti vojnu silu, 'kršeći' svaki ugovor. Moskva može opravdano tvrditi da je svaki ugovor koji je potpisala potpisan s drugim vodstvom i s državnim udarom ili nedostatkom bilo kakvog središnjeg režima i državnog poretka, sve oklade padaju u vodu, a Rusija mora jamčiti vlastitu sigurnost deinstaliranjem novog ukrajinskog režima.

Hoće li SAD, kao i Europa, biti spremni surađivati ​​s Rusijom u gušenju takvog puča ili zamjeni novog, neofašističkog režima? Ako ne, hoće li nakon 1.0 gotovo odmah uslijediti Ukrajinski rat NATO-Rusija 2.0? Hoće li se europska 'koalicija voljnih' obračunati s Rusijom? Majdanska pobuna, koju su njegovali Washington i Bruxelles, otvorila je Pandorinu kutiju. Zapad je nastavio otvarati nove takve kutije gotovo cijelo desetljeće - naoružavajući Ukrajinu, odbijajući zahtijevati od Kijeva da ispuni svoje obveze iz Minska, i tako dalje - sve dok Moskva nije otvorila najveću od svih prethodnih kutija. Zatvaranje ovih kutija i sprječavanje otvaranja najveće Pandorine kutije moglo bi biti izvan dosega i Rusije i 'kolektivnog Zapada'.