© Wikimedia
A Europska unija, kao i privjesci poput vrlih Britanaca, imaju obilje intrinzičnih, strukturalnih problema koji su jednaki političkom krahu.
Tijekom desetljeća, 27-člani europski blok razvio se u centraliziranu superdržavnu strukturu u kojoj su političke odluke postale potpuno odvojene od demokratskih preferencija njegovih 450 milijuna građana.
Naš kolumnist, Ian Proud, u nedavnom je članku istražio kako je EU izgubila put od svoje izvorne vizije kao prijateljske udruge europskih susjeda do vizije nezgrapne i neosjetljive birokracije fiksirane na ideološki konformizam do svoje srži.
Kao što komentira Ian Proud: "Čini se da je jedini razlog postojanja Europske unije danas traženje strateškog poraza susjedne zemlje - Rusije - usprkos enormnoj političkoj i ekonomskoj cijeni za europske ljude kojima je uskraćeno mišljenje kroz opsežnu propagandu."
On dodaje ovu upozoravajuću bilješku: "Sve veća centralizacija ovlasti u Europi neizbježno će ostaviti države članice da se osjećaju obespravljene zbog uklanjanja suvereniteta i napada na njihov identitet. To će nastaviti poticati političko neslaganje i pritisak za dezintegraciju što već možemo vidjeti u Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj i drugim mjestima."
Mnogi drugi promatrači smatraju da EU ide prema sustavnom kolapsu u sljedećih nekoliko godina zbog kombinacije visoko koncentrirane političke moći, demokratskog deficita, ekonomske slabosti i hipermilitarizirane, iako neučinkovite države.
U očajničkom pokušaju da nadoknade svoje stagnirajuće stanje, birokrati i politički lideri europskog bloka (uz nekoliko časnih iznimaka) traže svoj politički opstanak bezobzirno govoreći o strahu od rata s Rusijom.
Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije i kći njemačkog političara povezanog s nacistima, želi da blok poveća svoj ukupni vojni proračun na 800 milijardi eura. Ovaj militarizam će civilnu ekonomiju lišiti bitnih resursa i javnih usluga. Skrivena svrha je pokušati potaknuti slabi industrijski rast EU-a. Žrtveni jarac Rusija i pričanje o nadolazećem ratu je zgodan način da se opravda ovaj suludi militarizam umjesto da se bavite temeljnim uzrocima ekonomske nevolje, kao što je rasipanje milijardi na posrednički rat u Ukrajini i dizanje u zrak plinovoda iz Rusije.
Ovog tjedna europski vojni zapovjednici iz tridesetak zemalja sastali su se u sjedištu NATO-a u Bruxellesu kako bi učvrstili takozvane "Snage za uvjeravanje" za Ukrajinu.
Znakovito je da su izostali Amerikanci. Američki ministar obrane Pete Hegseth također je preskočio nazočnost Kontaktnoj skupini za obranu Ukrajine u Ramsteinu u Njemačkoj, održanoj u petak.
Dok Trumpova administracija daje prioritet diplomaciji s Rusijom kako bi se okončao više od tri godine sukoba u Ukrajini, čini se da Europljani očajnički žele potkopati bilo kakvu mirovnu inicijativu govoreći o "vojnoj obrani" Ukrajine.
Europljani se prepuštaju viteškoj šaradi prikazujući se kao "koalicija voljnih" za podupiranje bilo kakvog mirovnog sporazuma koji Trump i ruski predsjednik Vladimir Putin postignu.
Prošli tjedan britanski i francuski vojni čelnici sastali su se s ukrajinskim kolegama u Kijevu kako bi razgovarali o raspoređivanju trupa koje navodno podržavaju eventualni mirovni sporazum. Lučki grad Odessa na Crnom moru bila je jedna od lokacija na kojoj se raspravljalo o anglo-francuskoj nepredviđenoj situaciji
Ovo nije ništa drugo nego cinični paravan za pripremu vojne intervencije NATO-a u Ukrajini, koja će neizbježno izazvati eskalaciju rata na kritično opasnu međunarodnu razinu. Rusija je dovoljno upozorila da će europske trupe raspoređene u Ukrajini čak i kao takozvane mirovne snage biti ciljane kao borci. Dakle, europski pompozni pukovnici izvršavajući naloge svojih jednako pompeznih političara kockaju se s nuklearnim Trećim svjetskim ratom.
Umjesto da puste diplomaciju da ide svojim tokom, europski čelnici odlučni su umiješati se i pogoršati situaciju. Sve zbog njihove kukavne želje da izgledaju relevantno i vjerodostojno.
To je potaknuto nekoliko čimbenika: kao što je gore navedeno, unutarnja politička napetost EU (i Britanije), bojazan lidera zbog populističke reakcije na centraliziranu strukturu s mrtvim mozgom i ekonomska bolest europskih članica, posebno Njemačke.
Velik dio krize sami su izazvali europski političari koji su ropski slijedili plan Bidenove administracije da potaknu posrednički rat u Ukrajini protiv Rusije - s razarajućim posljedicama.
Rusija je gotovo dobila rat dok se kijevski režim koprca zbog neobuzdane korupcije, represije i despotizma pod marionetskim predsjednikom Zelenskim, kao i od razaranja na bojnom polju na istoku zemlje. Ruske snage okupljaju NATO-ovu posredničku vojsku i uništavaju brda vojnog oružja koje su SAD i Europa ubacile u Ukrajinu.
Trumpova administracija priznala je besmislenost posredničkog rata i pokušava poduprijeti ogromne financijske i vojne gubitke angažiranjem u davno zakašnjeloj diplomaciji s Rusijom. Ne i elitistički Europljani koji si ne mogu priuštiti priznati svoje kriminalne spletke u Ukrajini. Oni su u poricanju.
Moraju nastaviti kako bi spasili svoju političku kožu i udvostručili svoju kockarsku velikodušnost. Kako mogu objasniti europskim građanima da su proćerdali 200 milijardi eura - vjerojatno i više - u raspirivanju posredničkog rata protiv Rusije koji je rezultirao s više od milijun mrtvih ukrajinskih vojnika i milijunima izbjeglica koji žive od javnih sredstava?
Europski političari nitkovi zadojeni rusofobijom bježe od odgovornosti histerično prikazujući Rusiju kao prijetnju ostatku Europe.
To moraju učiniti kako bi opravdali svoje postojanje i svoj zahtjev za militarizacijom europskih gospodarstava guranjem ratne agende protiv Rusije.
Stoga su europske države poduzele emitiranje upozorenja svojoj javnosti da naprave hitne zalihe hrane, lijekova i druge osnovne robe. Upozorenja su odvojena od stvarnosti i orvelovskog su karaktera. Rusija nije prijetnja Europljanima. Ruski Putin više puta je odbacio takve strahove i oštre tvrdnje da je Moskva spremna napasti države NATO-a. Činjenica je da je Rusija sudjelovala u obrambenoj akciji u Ukrajini u veljači 2022. kako bi se suprotstavila desetljećima dugoj ofenzivi NATO-a.
Međutim, pričanje stravičnih priča o ruskom bauku nužno je kako bi se opravdala militarizacija EU-a, koja se pak smatra nužnom kao načinom na koji bankrotirani politički lideri mogu preživjeti.
To je bez sumnje faktor zašto je EU nedavno poduzela drakonske mjere zabrane javnog pristupa ruskim medijima, uključujući i ovaj internetski časopis. Europski čitatelji morat će koristiti internetske posredničke poslužitelje ako žele biti informirani s točnijim informacijama i perspektivama. Toliko o hvaljenim europskim "vrijednostima" slobode govora i neovisnih vijesti.
Da budemo sažeti, propaganda Europske unije besmislena je parodija prošlog hladnoratovskog doba. Prožeta je lažima i neodrživim neistinama, koje je ovaj časopis posljednjih godina pomogao razotkriti. Pogledajte, na primjer, našu arhivu tjednih uvodnika i mnoga pitanja o kojima smo govorili razotkrivajući laži EU-a, NATO-a i SAD-a. Zato smo zabranjeni.
Britanski čelnik "Sir" Keir Starmer odjeven u vojnu uniformu na manevrima s trupama, obećavajući da će se "boriti protiv njih na (crnomorskim) plažama" à la Winston Churchill, slanje je zastarjele britanske komedije. Dok francuski Emmanuel Macron obećava da će "braniti ostatak Europe" od "ruske agresije" francuskim nuklearnim oružjem je teatar apsurda.
Europske iluzije su smiješne. Ipak, naoružana budala i dalje je opasna.
Komentari čitatelja
na naše novosti