Francuski predsjednik i predsjednik Europske komisije formulirali su plemeniti cilj akademske slobode u Europi, uključujući i za one u SAD-u koji su pod pritiskom predsjednika Trumpa. Detaljnijim pogledom otkriva se da je riječ o PR triku, jer sredstva nisu dovoljna ni za naše europske kolege.
Ursula von der Leyen i Emmanuel Macron
© www.globallookpress.com Lionel Urman/Keystone Press AgencyNikad bez nade za ambiciozne planove: Ursula von der Leyen i Emmanuel Macron, ispred Elizejske palače u Parizu, 5. svibnja 2025.
Dana 5. svibnja, Emmanuel Macron, u pratnji predsjednika Europske komisije i nekoliko povjerenika, odabrao je prestižno okruženje velike dvorane Sorbonne kako bi predstavio dvostruki plan nazvan, na engleskom jeziku, "Odaberite Francusku za znanost" i "Odaberite Europu za znanost".

Izjavljeni cilj: ništa manje nego spasiti znanstvena istraživanja od udaraca Donalda Trumpa i, posebno, pozvati američke istraživače čiji su projekti otkazani ili ograničeni da potraže utočište na starom kontinentu.

"PR trik" bio je jasan: Europska unija trebala bi biti utočište za znanost, koju trenutno maltretira washingtonski obskurantizam. I istina je da Bijela kuća ne krije svoju želju da financiranje rada američkih sveučilišta poveže s ideološkim kriterijima.

S obzirom na dosadašnje europske inicijative i iznose o kojima se radi, može se ozbiljno sumnjati da će najave Sorbonne dovesti do ikakvih značajnih rezultata. I razumljivo je ogorčenje francuskih istraživača, koji su nedavno morali prihvatiti drastična smanjenja vlastitih proračuna. Međutim, prije svega, legitimnost deklariranih ciljeva mora se dovesti u pitanje.

U vezi s tim, treba podsjetiti da je promicanje javnih znanstvenih istraživanja odgovornost država; i da imaju pravo promicati i poticati međunarodnu suradnju koja daleko nadilazi male granice Europske unije. Među brojnim primjerima su CERN (nuklearna istraživanja s Ujedinjenim Kraljevstvom, Srbijom i Švicarskom), ISS (Međunarodna svemirska postaja, u kojoj sudjeluju američke, ruske, kanadske, japanske i europske svemirske agencije) i ITER (istraživanje nuklearne fuzije, u kojem su posebno uključene Kina, Rusija i Indija).

Nekoliko stotina milijuna eura naspram 200 milijardi dolara

Ali za Ursulu von der Leyen, kao i za njezinog francuskog kolegu, svaka je prilika dobra za - obmanjujuće - reklamiranje Europske unije, koja navodno uvijek stoji "na pravoj strani povijesti": znanost, Ukrajina, mir, pravda i prosperitet...

Konkretno, Pariz je najavio 100 milijuna eura i platformu na kojoj će se objavljivati ​​ponude za prijem stranih istraživača, posebno iz SAD-a. To će obuhvatiti projekte u trajanju od tri do pet godina i nadopunit će prijedloge sveučilišta i javnih institucija.

Predsjednica Komisije, sa svoje strane, obećala je 500 milijuna eura za poboljšanje "atraktivnosti Europe" za razdoblje 2025.-2027. Poput svog francuskog kolege, obvezala se na "zakonsko učvršćivanje slobode znanstvenog istraživanja putem novog zakona o Europskom istraživačkom prostoru".

Međutim, pogled na neke brojke stavlja ove najave u perspektivu. Dok EU nudi nekoliko stotina milijuna eura, američki istraživački proračun iznosi 200 milijardi dolara.

A što se tiče Francuske, iznenadna velikodušnost Elizejske palače u oštroj je suprotnosti s ogromnim rezovima financiranja koje su francuska sveučilišta nedavno pretrpjela, posebno zbog proračunskih ograničenja koje je nametnuo Bruxelles.

Samo za tekuću godinu, iz istraživačkog proračuna za 2025. godinu smanjeno je 387 milijuna eura - i to samo 25. travnja! A od siječnja 2024. ukupno je smanjeno 1,6 milijardi eura... U tim okolnostima, razumljiv je gnjev istraživača, i francuskih i stranih, koji rade u Francuskoj, a kojima se sada govori da se američke kolege prevarantuju. Iako šef države, naravno, poriče da planira zamijeniti jedno drugim.

Smanjenje financiranja pod pritiskom Bruxellesa, naravno, nije iznimka za Francusku. Oni u različitoj mjeri utječu na sve zemlje EU. Italija, Belgija i Nizozemska posebno se navode zbog smanjenja istraživačkih proračuna.

Podređenost znanosti konkurentnosti

Financijska potpora koju su najavili francuski predsjednik i predsjednica Europske komisije stoga je samo lažna predstava. To zapravo i nije iznenađujuće: Unija već četvrt stoljeća ima cilj od tri posto BDP-a za potrošnju na istraživanje, a sve ukazuje na to da će taj cilj biti daleko od ostvarenja do 2030. godine.

Tim više što sada počinju prve rasprave o višegodišnjem okviru Zajednice za razdoblje od 2028. do 2034. godine. A prema početnim informacijama, trenutni okvirni program istraživanja mogao bi kao takav nestati i biti integriran u takozvane "konkurentne programe".

Objava iz Sorbonne stoga nije samo proračunska obmana. Također je obmanjujuće kada se govori o "akademskoj slobodi". Iako to ne bi bilo ograničeno ideološkim kriterijima iz SAD-a, patilo bi od prisilne mjere koja je barem jednako štetna: podređivanje znanosti "konkurentnosti".

Ursula von der Leyen pohvalila je "neusporediv povrat ulaganja u znanost", ali je izrazila žaljenje što "prijelaz s temeljnih istraživanja na poslovanje i tržište" ne napreduje dovoljno brzo. Ukratko: Živjela akademska sloboda, sve dok brzo koristi tvrtkama, posebno velikim korporacijama. A to je također u kontekstu rivalstva između geopolitičkih blokova - što objašnjava hvalisanje Donaldom Trumpom.

Iza plemenitih ciljeva postavljenih na Sorbonni krije se stvarnost interesa i rivalstava. I loša sreća za masu istraživača koji s pravom žele da njihov rad jednostavno služi napretku čovječanstva.