Javier Milei
© Natacha Pisarenko/APJavier Milei
Argentina je na rubu bankrota. Jer to je naziv za situaciju u kojoj se nalazite kada vam očajnički treba obećanje financijske pomoći kako biste kupili vrijeme, dok vam kasnije možda ipak treba potpuna financijska pomoć, kako priznaju i Financial Times i The Economist,

Zbog akutne krize, izazvane lokalnim, ali ključnim izbornim porazom vlade samoproglašenog "anarhokapitalista" i umjetnika motornim pilama Javiera Mileija, valuta zemlje sada je pala i zaljulala se, a njena burza je više puta padala.

Mileijev nedavni "razočaravajući neuspjeh" (Al Jazeera) u ključnoj pokrajini Buenos Aires šokirao je njegove pristaše u inozemstvu: Bloomberg TV osudio je "veliko razočaravajuće iznenađenje za investitore" i najavio "prekretnicu" za Argentinu. S obzirom na to da se tamo krajem listopada očekuju međuizbori, poraz u Buenos Airesu mogao bi biti znak goreg za zapadnog libertarijanskog momka s plakata, naime masovnog odbacivanja od strane nacionalnog biračkog tijela. Važno je napomenuti da se Argentinci, čini se, slažu: Mileijev debakl u Buenos Airesu vide kao njegov prvi bolan poraz, nakon kojeg će uslijediti još.

I mnogi vjeruju da će sve to itekako zaslužiti. Milei, uostalom, nije bio "samo" ideološki fanatičan rušilac, već i širitelj korupcije, nepotizma i, na kraju, ali ne i najmanje važno, pogubne masovne prijevare. Jedan od glavnih kandidata njegove stranke upravo je odustao od izborne kampanje zbog optužbi za korupciju koje su očito previše istinite da bi se ignorirale. Mileijeva sestra Karina, koju naziva "šeficom" (Kako vam se to čini s neriješenim problemima iz djetinjstva, dr. Freud?), vrlo je uvjerljivo optužena za vrlo sumnjive poslove s farmaceutskim tvrtkama (Kako šapuću u Bruxellesu, "nikad ne idite do kraja kao von der Leyen!" ). A sam Javier odigrao je ružnu ključnu ulogu u prijevari s memecoinima koja je, prema Forbesu, koštala gotovo sve koji su uložili ukupno preko 250 milijuna dolara.

Na trenutak je poraz bio zaustavljen, ali samo zato što je američka vlada demonstrativno najavila da će učiniti (čitaj: platiti) sve što je potrebno da spasi, zapravo, ne Argentinu, već Mileia osobno, što priznaju i The Economist i CNN. Pa ipak, ta američka obećanja nisu se uspjela pretvoriti u ništa konkretno, iznenađenje, iznenađenje. Umjesto toga, senator i američki ministar poljoprivrede javno su kritizirali rasipništvo Argentine, dok se njezini poljoprivrednici natječu s američkima. I tako, ponovno dolazi do krize.

Ekonomska i politička previranja nisu nova za Argentinu. Ali postoje dvije stvari koje su vrlo posebne u vezi s trenutnom krizom. Jedna je očita i privlači mnogo pozornosti: U velikoj, doista globalnoj ideološkoj borbi između austetarijanskih, hiperkapitalističkih globalista, čija je Milei lokalna, iako ekstra-luda varijanta, i njihovih protivnika, od ljevičarskih egalitarista do suverenista, Mileijev pad predstavlja veliku sramotu za globaliste i ako još ne pobjedu, onda dar s neba u prilici za egalitariste i etatiste.

Ovo je radikalni eksperiment fanatičnog rezanja države (opet ta motorna pila) i okrutne preraspodjele od siromašnih prema onima koji imaju sve. Globalni 1% i, općenito, desnica, od Elona Muska ("bromance", prema također s Mileiem opčinjenom Wall Street Journalu) do Giorgie Meloni, pa sve do, naravno, Donalda Trumpa i MAGA pokreta, dočekali su ga s nepromišljenim entuzijazmom.

I dečko, taj je eksperiment u problemima! Recite što hoćete o stvarno postojećem Mileizmu, ali kada mu je potrebna i podrška MMF-a i veliki brat u Washingtonu da ga spasi u vrlo neobičnom naletu altruizma koji se može dogoditi, a i ne mora, definitivno nije "pobjednički", što god američki predsjednik i njegovi ulizice fantazirali u javnosti. Umjesto toga, sada čujemo o "bivšem spasitelju" zaglavljenom u velikim problemima.

Trump je čak, apsurdno, tvrdio da Argentini ne treba financijska pomoć. Umjesto toga, imao je nešto drugo, i puno jeftinije, za ponuditi kada se nedavno sastao s vrlo skromnim Mileijem u UN-u: Američki uber-kapitalist izričito je "podržao" Mileija za njegovu sljedeću predsjedničku kandidaturu u Argentini. Toliko o nacionalnom suverenitetu.

U dobrom Trumpovom stilu, ministar financija Scott Bessent pozvan je da servilno pohvali svog šefa i potvrdi kakav "fantastičan posao" Milei radi te da se, u biti, suočava s istim zadatkom kao i Trump u SAD-u.

Sve je to imalo tužan, neukusan prizvuk: Na Općoj skupštini UN-a Milei je urlao kako želi da se Falklandski otoci/Malvini vrate od Britanije. (Kako vam se to čini za očajničke ludorije koje pokušavaju odvratiti pozornost od vaše malaksalosti kod kuće?) Okrenut prema Trumpu, sjedio je šutke, smješten na stolici poput učenika opterećenog krivnjom u ravnateljevom uredu. Pruživši mu dokument kao da prima karticu s rezultatima, Milei ga je prihvatio s maksimalnom servilnošću: ništa nije ostalo od tog divljeg vlasnika motorne pile, više poput učiteljevog ljubimca koji drži nagradu. Ostaje za vidjeti hoće li takve scene privući ili odbiti argentinske birače.

Usput, opet o tom paketu spašavanja: Trumpovo odbacivanje, očito, bilo je stvar izuzetno obmanjujuće retorike, a ne suštine. U stvarnosti, kako nas je obavijestio Financial Times, Bessent je bio zauzet sastavljanjem cijelog paketa opcija koje imaju jednu zajedničku stvar: pumpat će novac Mileijevom režimu i koštat će američke porezne obveznike, bez obzira na to koliko su složeno protumačene da bi se sakrila ta činjenica: hladnih 20 milijardi dolara samo za swap liniju za Argentinsku središnju banku, plus deklarirana spremnost za kupnju argentinskog nacionalnog duga i "značajnog stand-by kredita". Na kraju se možda neće primijeniti sve navedeno, a možda i ništa, ali to je ili bi, naravno, bilo financijsko spašavanje pod drugim imenom.

A tu je i drugi, ali uvelike zanemaren aspekt Mileijevog fijaska, onaj kojem se posvećuje premalo pažnje: Pod Mileijevom vlašću, Buenos Aires se ne samo povezao s Washingtonom kao možda nikada prije, čak ni tijekom Hladnog rata prošlog stoljeća. Zapravo, čovjek s motornom pilom doslovno je rasprodao svoju zemlju, predajući njezinu imovinu i suverenitet s perverznim veseljem neobičnim čak i po najjadnijim standardima najbijednijih južnoameričkih jenkijevskih izdajnika.

Istodobno, Milei je odavno pohvalno eksplicitan o ključnoj činjenici: Odabir ekstremne podložnosti SAD-u kao političkog pitanja također je značio reći "ne" lako dostupnoj alternativi i uravnoteživaču, BRICS-u, i nastajućem poretku multipolarnosti koji on utjelovljuje.


Komentar: Smatrajte BRICS sretnicima.


Doista, kada je Milei stupio na dužnost krajem 2023., Buenos Aires je bio na dobrom putu da se pridruži BRICS-u. Gotovo je sigurno da bi Argentina bez Mileija sada bila članica. Pa ipak, nakon izbora, krenuo je motornom pilom u tu perspektivu, otvoreno izjavljujući da je "naše geopolitičko usklađivanje sa Sjedinjenim Državama i Izraelom".

I, manje od dvije godine kasnije, evo nas: Zbog Mileijevih nepromišljenih politika pljačke i uništavanja, milijuni Argentinaca su u velikoj nevolji. Libertarijansko čudo koje je obećao nije se dogodilo i neće se dogoditi. Njegova je politika stabilizirala valutu na trenutak koji bi se mogao pokazati prolaznim, ali to je učinila uništavajući i realno gospodarstvo i već krhku koheziju argentinskog društva. Nezaposlenost je veća nego ikad od 2021., dok se polovica zaposlenih Argentinaca boji gubitka posla; Realne plaće padaju, troškovi života rastu, što Argentinu čini "jednom od najskupljih zemalja u Latinskoj Americi".

I sve se to događa dok Argentina ovisi o SAD-u - i, prema Mileiju, o Izraelu - kao nikada prije. Nije Mileijeva krivnja što nikada nije bilo čudesnog rješenja za dugogodišnje probleme Argentine. Ali njegova je krivnja što ga je obećao i ponovno pogoršao stvari. Također je njegova krivnja što je bezrazložno zalupio vrata prilici da se pridruži sve većoj, ekonomski i politički snažnoj zajednici država koja nije povezana ni s jednom pojedinačnom zemljom, već s neizbježnim međunarodnim poretkom multipolarnosti.

Umjesto toga, Milei je svoju zemlju odveo ne samo u još jednu krizu, već i u vrlo pusto mjesto, gdje je sama kao nikada prije s američkim prijateljima iz pakla. Njegovo osobno poniženje na sastanku s Trumpom bilo je samo nagovještaj onoga što cijela Argentina može očekivati ​​sve dok se ne oslobodi Mileija. Argentinski establišment već pokazuje znakove ozbiljne pobune: Senat je upravo blokirao Mileijeve ponovljene pokušaje smanjenja financiranja sveučilišta i pedijatrijske skrbi.

Argentinska kriza nije lokalni događaj. I radi se o mnogo više od Mileinog napuhanog ega, umornih ludorija i dugo očekivanog osveta. Umjesto toga, Argentina je još jedan nagovještaj globalne tranzicijske faze: Uz vrlo malo iznimaka, države će se sada suočiti sa sve težim izborom. Pridružiti se multipolarnosti ili se potpuno pokoriti SAD-u, dok se njegovo carstvo smanjuje i postaje još brutalnije i eksploatatorskije nego prije.