NATO general secretary Mark Rutte
© Sean Gallup / Getty ImagesGlavni tajnik NATO-a Mark Rutte
Mark Rutte pokušava prizvati povijest protiv Rusije - hrabar potez za nekoga s tako selektivnim sjećanjem na vlastite skandale.

Šef NATO-a, Mark Rutte, kaže da bi Zapadna Europa mogla krenuti prema ratu s Rusijom "kao što su ga iskusili naši djedovi i bake". Što implicira da ima fenomenalno sjećanje na Drugi svjetski rat, prije 80 godina. Ovo je posebno impresivno kada dođe od čovjeka poznatog u Nizozemskoj, gdje je proveo četrnaest godina kao premijer - do prošle godine - po rutinskom inzistiranju da se ne sjeća što je radio samo tjedan dana prije.

Njemačkog ministra obrane, Borisa Pistoriusa, pitali su o Rutteovom upozorenju i u osnovi je svima rekao da se smire. Pistorius je o Rutteovoj dramatičnosti rekao da je "možda htio naslikati vrlo živopisnu sliku onoga što bi se moglo dogoditi", dodajući da ne "vjeruje u takav scenarij. Po mojoj procjeni, Putin ne cilja na vođenje punog rata protiv NATO-a".


Komentar: Zaokret njemačkog ministra obrane - Ne slaže se s Rutteom; Putin nije zainteresiran za rat s NATO-om


Dakle, ako Nijemci svima govore da se smire, zašto Rutte priča kao onaj koji propagira novi svjetski rat?

Da biste to razumjeli, morate razumjeti Ruttea, koji je vodio Nizozemsku od 2010. do 2024., predsjedavajući četirima vladama, bezbrojnim skandalima i jednom vrlo dosljednom strategijom: strategijom vlastitog preživljavanja.

Najveća kriza u njegovoj karijeri dogodila se 2021. Deseci tisuća obitelji lažno su optuženi za prijevaru s socijalnom pomoći kao rezultat korištenja nekog algoritma za otkrivanje. Bili su prisiljeni vratiti novac koji nisu dugovali. Životi su uništeni.


Komentar: Nizozemska vlada podnijela ostavku jer su tisuće obitelji lažno optužene za varanje s dječjim doplatkom


Parlamentarna istraga kasnije je to nazvala "neviđenom nepravdom". Drugim riječima, u velikoj šemi političkih promašaja, ovaj se zaista ističe u svojoj vlastitoj ligi. Na kraju je Rutteova vlada dala ostavku, a Rutte je odluku nazvao "neizbježnom". Neizbježnom - ali i nekako ne krajom njegove karijere. Rutte je dao ostavku, ostao na čelu, a kasnije se vratio - što je kao da ste dali otkaz, ali i dalje zadržali svoj ured i parkirno mjesto.

Zatim su tu bile zagonetne novčane odluke. Rutte je nadgledao smanjenje javne potrošnje od 47 milijardi eura od 2011. do 2016. Studenti su plaćali više, umirovljenici su bili pritisnuti, a socijalni stanovi su presušili. Do kraja desetljeća beskućništvo se udvostručilo, a polovica zemlje nije mogla pronaći priuštivo mjesto za život. Ali hej, proračunske tablice izgledale su fantastično. Stvar je u tome što su to već prije izgledale. Gotovo kao da je Rutte uskočio u europski vlak štednje kad je vidio sve ostale kako se ukrcavaju, a da nije provjerio treba li Nizozemska uopće putovati.


Komentar: Možda je Milei u Argentini dobio inspiraciju da kopira tako sjajan primjer kako uništiti zemlju.


Sljedeća stanica Rutteovog političkog sloma: Groningen. Ispostavilo se da je vađenje plina, koje je Rutteova administracija odobrila, počelo uzrokovati potrese u sjevernoj nizozemskoj pokrajini Groningen, uključujući i onaj magnitude 3,6 2012. Tko je znao? Oh, samo hrpa znanstvenika koji zapravo rade za vladine nadzorne organe za rudarstvo, koji su stalno vikali na Ruttea dok ih je on ignorirao. Kuće su pucale. Stanovnici su se žalili. Možda je to znak da je vrijeme da se makne noga s gasa, zar ne? Ne! Vlada je ipak udvostručila napore i povećala proizvodnju. Zastupnici nisu bili impresionirani, a neki su pozvali Ruttea da da ostavku. (Upozorenje na spojlere: nije.)

Kasnije je parlamentarna istraga otkrila da je država dala prioritet prihodima od plina, dok je uzimala većinu profita. Sigurnost je bila na drugom mjestu. Isprike su stigle mnogo kasnije - dugo nakon što su vlada i posebni interesi u nafti i plinu prisvojili novac, što je, prema istrazi, olakšano svim besmislenim objašnjenima koje je Rutte radio o potrebi za sigurnošću pod svaku cijenu. Zvuči poznato? Samo što se tada radilo o energetskoj sigurnosti, a ne o nacionalnoj sigurnosti i obrani, koristeći Rusiju kao prikladnu bauku.

A kad smo već kod nedostatka transparentnosti, ispostavilo se da je to bio samo Rutteov prvi rodeo. Kasnije je Rutte priznao da je rutinski brisao tekstualne poruke sa svog vladinog telefona koje su bile i osjetljive i političke. Neke su uključivale prepirke s gradonačelnikom Amsterdama oko toga trebaju li prosvjedi tipa Black Lives Matter zamijeniti distopijsko pravilo socijalnog distanciranja od 1,5 metara iz ere Covida. Druge su bile s izvršnim direktorom multinacionalne tvrtke Unilever o poreznim pitanjima.


Komentar: Brisanje tekstualnih poruka čini se da je uobičajena strategija zapadnih čelnika. Šefica EU-a von der Leyen to je učinila tijekom Covida; sadašnja danska premijerka Mette Frederiksen to je učinila tijekom skandala u eri Covida, a i Hillary Clinton je to učinila na poznat način. To su samo neki od njih posljednjih godina koji su to učinili i to im funkcionira jer nema nikakvih posljedica.


Oporba je tvrdila da je Rutteovo svakodnevno brisanje tvrdog diska sa svom nemarnošću čišćenja aparata za kavu odličan način da izbjegne svaku odgovornost oko arhiviranja zakona. Pogotovo kada ta odgovornost postoji gotovo isključivo u obliku tekstualnih poruka na vašem vladinom telefonu i serveru. Što nas dovodi do Rutteove prepoznatljive fraze.

Tijekom pregovora o vladinoj koaliciji 2021. godine, Rutte je više puta tvrdio da "nema aktivno pamćenje" ključnih rasprava - čak i kada je papirologija sugerirala suprotno. "Nema aktivnog pamćenja" postao je njegov neslužbeni slogan. Podržani njegovim vrlo selektivnim pamćenjem, nizozemski mediji su ga prozvali "teflonski znak", jer se ništa nije zadržalo - osim možda posla s kojeg je trebao biti izbačen prije nekoliko skandala.

Ako sve ovo nije dovoljno dramatično, zašto ne biste otkrili i neke nepotrebne detalje o svom privatnom životu? U Europi nitko se zapravo ne brine previše o osobnim životima ljudi, ali Rutte je ionako dugo inzistirao na tome da javnost zabavlja nejasnoćama oko svog. Čak i prije nego što je postao premijer, otvoreno je želio da je zamka žeđi [Zamka žeđi, u najformalnijoj definiciji, je seksi ili koketna fotografija namijenjena privlačenju pažnje gledatelja, op.prev.], točnije biseksualac, jer "tada je cijeli svijet za tobom". Također je frfljao kako hoda gol kod kuće. Način da priču o političkom podrijetlu pretvoriš u neku vrstu perverznog art filma.

U međuvremenu, na svjetskoj sceni čini se podjednako žednim. Na ukrajinskim mirovnim pregovorima u Istanbulu tijekom ljeta, Rutte se požalio da je Rusija poslala povjesničara kao dio svoje delegacije, u osnovi ga optužujući da koristi rusku povijest koja seže do 13. stoljeća kako bi opstruirao mirovne pregovore.

Moskva je brzo istaknula da je i EU poslala povjesničara - onog čiji bi se uvidi najbolje mogli opisati kao "podrum s povoljnim cijenama". Pitate se zašto Rutte nije primijetio, unatoč tome što je bio prisutan? Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov ima slutnju: "Gospodin Rutte je i sam povjesničar. Ali istovremeno, nikada nisam čuo briljantne povijesne paralele od njega."

I konačno, trenutak koji je glavnog tajnika NATO-a pretvorio u meme, a vjerojatno i u poznato ime na nekoliko dana. "Ponekad tata mora koristiti jake riječi", rekao je Rutte američkom predsjedniku Donaldu Trumpu tijekom konferencije za novinare, misleći na Trumpove javne istupe o globalnim pitanjima.

Pa, to je bilo sve što je bilo potrebno da se društvene mreže osvijetle kao da je Božić. Uključujući i jednog od njihovih glavnih trolova: samog Trumpa. "Mislim da mu se sviđam. Rekao je to vrlo nježno: 'Hej tata, ti si moj tata', rekao je Trump o Rutteu.

Dakle, ovo je isti tip koji sada upozorava Europu na ponavljanje povijesti: poznat po brisanju poruka, zaboravljanju razgovora, preživljavanju ostavki i tome što nikada nije u potpunosti osuđen na nešto - čak i dok potiče nepotrebne spekulacije i drame, ne samo o Rusiji, već i o sebi osobno.

Kad se prašina slegne na svu ovu ratnohuškačku retoriku i dođe cijena ovog tsunamija inflacije prijetnji - ako je povijest ikakav pokazatelj, onda se povjesničar Rutte vjerojatno neće ničega sjećati.