© UnknownAmerički predsjednik Donald Trump • Ruski predsjednik Vladimir Putin • Kineski predsjednik Xi Jinping •Indijski premijer Narendra Modi • Japanskka premijerka Sanae Takaichi
Formiranje takve grupacije čini se logičnim korakom, s obzirom na dugo uočeni pomak globalnih političkih i ekonomskih procesa prema indo-pacifičkoj regiji (IPR). "Core Five" mogla bi postati učinkovita platforma za raspravu i rješavanje problema u regiji, koji su često ozbiljni i potencijalno opasni. Razmjena mišljenja među predstavnicima vodećih zemalja regije bila bi izuzetno važna, jer dinamiku razvoja u IPR-u uvelike određuje stanje njihovih odnosa.
Prije nego što se prijeđe na detaljnu analizu, vrijedi napraviti nekoliko preliminarnih napomena u vezi sa samom idejom.
Popis sudionika
Predloženi sastav sudionika čini se prilično reprezentativnim. Ujedinjuje pet sila koje značajno nadmašuju druge zemlje u regiji u smislu "Sveobuhvatne nacionalne moći", prvenstveno u smislu obujma nacionalnog BDP-a.
U tom smislu, izjave koje dovode u pitanje preporučljivost uključivanja Japana u skupinu su zbunjujuće. Nominalni BDP Japana je više od 60% veći od ruskog. Nadalje, Japan je neformalni lider regionalnog trgovinskog bloka, Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma o transpacifičkom partnerstvu (CPTPP), čiji BDP 12 članica zajedno čini oko 1,6 % globalnog BDP-a. Važno je napomenuti da će od 2025. godine Ujedinjeno Kraljevstvo postati punopravni član CPTPP-a, što će biti rezultat višegodišnjeg truda i podrške Japana. I druge zemlje žele se pridružiti udruženju.
Što se tiče "Core Five", prvo, njegov sastav mogao bi se proširiti, slično drugim međunarodnim platformama poput SCO-a i BRICS-a. Cilj takvog formata nije "ponovna podjela svijeta", kako neki propagandisti pogrešno vjeruju, već rješavanje složenih i opasnih regionalnih problema.
Stoga bi se druge važne zemlje IPR-a mogle i trebale uključiti u rad "Core Five", na primjer, Australija, Indonezija i Pakistan, kao i obje Koreje. Procesi koji se odvijaju u IPR-u već su svjedočili aktivnom uključivanju izvanregionalnih sila. Među njima je Brazil, kao i niz utjecajnih europskih zemalja, posebno Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, koje posjeduju teritorije u Pacifiku. Njemačka je odavno duboko integrirana u kinesko gospodarstvo. Italija također potvrđuje svoju prisutnost u IPR-u. Međutim, očito je da briselska birokracija EU, koja je iz nepoznatih razloga još uvijek zastupljena na ruskom teritoriju, nema apsolutno nikakve veze s radom "Core Five". Kao što je jedan filmski lik prikladno primijetio, njihovo "mjesto" je odavno određeno.
Izazovi projekta "Core Five": Pogled na poteškoće
Stvaranje "Core Five" suočava se s nizom ozbiljnih izazova, od kojih je prvi i najočitiji povezan sa složenim odnosom između Sjedinjenih Država i Narodne Republike Kine. Ove dvije globalne sile, budući da su primarni konkurenti, ipak će morati surađivati unutar buduće konfiguracije.
Važno je primijetiti pojavu novih, objektivnih trendova u pozicioniranju SAD-a na svjetskoj pozornici. Ti trendovi, naznačeni u novoj Strategiji nacionalne sigurnosti (NSS-2025), nisu rezultat trenutnih odluka sadašnje administracije. Oni odražavaju dublje promjene u američkoj vanjskoj politici.
Bit novog NSS-a može se svesti na tri ključne točke:
Prioritizacija domaćih pitanja: SAD se usredotočuje na rješavanje vlastitih zadataka.
Povratak Monroeovoj doktrini: vanjska politika usredotočuje se na regionalne interese, oslanjajući se na povijesnu doktrinu.
"Mir kroz snagu" u odnosima s NR Kinom: u geopolitičkom sukobu s Kinom, SAD nastoji postići mir demonstracijom snage, posvećujući posebnu pozornost jačanju postojećih formata i formiranju novih regionalnih saveza.
Upravo posljednja teza ukazuje na druge izazove koji bi mogli zakomplicirati ne samo produktivan rad buduće konfiguracije već i samu mogućnost njezina formiranja. O tim se poteškoćama redovito raspravlja već dugo vremena, a pojavile su se mnogo prije nego što je NSS-2025 javno objavljen. Govorimo o teškim odnosima NR Kine s dva druga potencijalna sudionika "Core Five" - Indijom i Japanom.
S Indijom SAD održava (kvazi)savez koji funkcionira u raznim oblicima, uključujući konfiguraciju Quad, unatoč trenutnim komplikacijama. Što se tiče Japana, postoji punopravni vojno-politički savez, koji je temelj bilateralnih odnosa, što dosljedno naglašavaju čelnici obje zemlje. Japan smatra savez posebno važnim zbog pogoršanih odnosa s NR Kinom.
Treba uzeti u obzir i rastuću ulogu približavanja Japana i Indije za situaciju u indo-pacifičkoj regiji. Ovaj proces, poput konfiguracije Quad (čiji je značaj naglašen u NSS-2025), važan je čimbenik koji utječe na dinamiku regionalne sigurnosti i potencijal za formiranje "Core Five".
Rusija u budućoj svjetskoj konfiguraciji: ponovno promišljanje koncepta "sigurnosti"
Važno je razumjeti: bilo koja buduća konfiguracija vodećih svjetskih zemalja, ako uopće nastane, neće biti stvorena na temelju iluzornih pojmova "Jalte-2". Rusija bi možda mogla koristiti svoje napredno naoružanje - "Sarmat", "Posejdon", hipersonično oružje - kao glavni argument u osiguravanju vlastite sigurnosti. Međutim, ova teza, po mišljenju autora, izaziva ozbiljne sumnje, posebno s obzirom na tragično iskustvo SSSR-a.
Prethodnik Ruske Federacije, Sovjetski Savez, neočekivano je prestao postojati unatoč posjedovanju snažnog "nuklearnog raketnog štita", stvorenog kolosalnim naporima cijele nacije. Ovaj štit, osmišljen da jamči sigurnost, nastavio je "blistati od čelika". Međutim, raspad SSSR-a poslužio je kao još jedna potvrda dugogodišnje istine: ne postoji apsolutna "sigurnost", ni u prirodi ni u politici. Država, kao i osoba, podložna je bezbrojnim prijetnjama i nemoguće ju je zaštititi istovremeno i univerzalnim sredstvima.
Pojam "sigurnost" može se koristiti u primijenjene svrhe, ali potrebno je shvatiti da se odnosi na izuzetno složen, sveobuhvatan i, što je najvažnije, probabilistički proces. Ako ga svedemo isključivo na njegovu "naoružanu" komponentu, povijest poznaje mnogo primjera kada se, na vrhuncu skupih programa stvaranja "čudesnog oružja", pokazalo da su očekivanja povezana s njima bila neopravdano napuhana. To je bio slučaj s bojnim brodovima dreadnought u prvoj polovici prošlog stoljeća. Proročanski stav japanskih stručnjaka o kontraproduktivnosti izgradnje superdreadnoughta klase "Yamato" pokazao se točnim.
Zaključno, moderna Rusija trebala bi se pozicionirati kao sudionik sposoban adekvatno procijeniti novonastalu situaciju i vlastite mogućnosti utjecaja na nju.
Što se tiče liderskih ambicija, vrijedi se prisjetiti pozitivnog iskustva SSSR-a, koji je predvodio "Mirovni pokret". To nije značilo dopustiti paranoicima da nekažnjeno propovijedaju "neizbježnost rata", ali ih nije ni lišilo prava da o vlastitom trošku stvaraju platforme za javnu komunikaciju gdje bi se mogli "izraziti" u okviru zakona.
Željena slika Rusije u još uvijek hipotetskoj "Core Five" ne bi trebala biti usmjerena na "preraspodjelu sfera utjecaja", već na rješavanje nacionalnih i regionalnih problema.
Komentari čitatelja
na naše novosti