Naime, svjetska javnost, ista ona koja je zdušno branila Šarli Ebdo i pravo na umjetničku slobodu u djelovanju, zgrozila se kada su Francuzi nedavno žrtve zemljotresa u Italiji predstavili kao tjestenine.
Podsjećamo, tokom NATO bombardovanja 1999. Šarli Ebdo je objavio karikaturu gdje je Srbe prikazao kao koljače i silovatelje, koji u razrušenoj Prištini tvrde kako „Ovdje ponestaje žena“. To, međutim, nije spriječilo dobar dio srpske javnosti da kasnije, prije terorističkog napada, a tokom prijetnji i opomena da je ismijevanje Islama nepotrebno i bestidno, zdušno brani ovu redakciju u svojevrsnoj onlajn histeriji. Šarli Ebdo su branili i u Crnoj Gori.
Francuski satiričari su sličnu „šalu“ napravili i sa stanovnicima Donjecka ruske nacionalnosti, tokom sukoba u toj oblasti.
Uprkos očiglednoj bestidnosti, nepotrebnom ruganju žrtavama i odsustvu bilo kakve etike, solidarnosti ili morala, neoliberali i dalje podržavaju slične ispade Šarli Ebdoa i sličnih opskurnih pojava.
Tako je istim krugovima koji su štitili Francuze dok su bez grama ukusa ismijevali Srbe, Ruse, italijanske žrtve ili pripadnike muslimanske vjeroispovesti, potpuno u redu, recimo i istupi ruskog benda Pusi Rajot, poznatog po skrnavljenju svetinja, javnim scenama orgija i grupnog seksa i sličnim „umjetničkim“ ispadima.
Ovakav licemjeran i nehuman stav „advokata liberalizma“, međutim, osporen je već u prvom pravilu liberijalizma koji je definisao otac te ideologije, Stjuart Mil: „Svako može da živi po svojoj volji i kako mu najviše odgovora, niko ne smije da mu nameće svoj tok misli i kurs djelovanja, sve dok njegovo djelovanje ne ugrožava druge“.
Mi nismo Šarli Evdo, a vi?
Komentar: Charlie Hebdo se još jednom pokazuje kao alat psihopata na vlasti koje nije briga za ljudske živote i koji šire svoju nemogućnost empatije na ostatak društva.