
Damask u Siriji prije rata
Koliko god poznavao Damask odavno i posebno ono što se u njemu dešava unazad pet zadnjih ljeta, iznenadim se što ga tamo zateknem onakvim kakav je, mimo svih očekivanja. Kao sada, minulih sedmica. I vazda me pomalo isfrustrira to koliko svjetska priča u međuvremenu radi svoje, pa ti se između dva putovanja u deset mjeseci učini i ono za što znaš da ne može biti. Posebno jer puno toga što se može ispričati o Damasku danas, pa i ranije, uglavnom nije ni nalik na tzv. velike medijske istine o onome tamo.
Ne zato što je bolje ili gore, već naprosto zato što će svako vidjeti ono što hoće da vidi, a ne ono što mu oči kazuju. No, i na to se čovjek navikne. Oguglao sam na to i prije ovog, četvrtog puta
u Damask otkako je tamo počeo navodni »građanski rat«. Onaj u kojem su, prema izvještajima iz Ujedinjenih nacija i drugih pravdoljubivih institucija u svijetu, do nedavno bile iste »obje zaraćene strane«. A sada je za njih glavni krvnik onaj što se brani, a demokratska budućnost su oni što kolju, valjda u ime ljudskih prava i sloboda. Ne pamtim kada se i gdje istina toliko narugala međunarodnom poretku, čisti idiotluk logici, a i oči i pamet otišli u toliki raskorak. Farsa proizvedena zarad golih osvajačkih interesa teško da može biti veća.U Siriju se i dalje »legalno« ide avionom do Bejruta, a odatle putem za Damask. Do lani su vozili samo od aerodroma, sada je dogovoreni automobil spreman da dođe po vas i u hotel u Bejrutu. Bilo je sto dolara po glavi, tih 140 kilometara. sada je dvije stotine. Kažu, to vam je »specijalna cijena«, inače može doći i do tri stotine. Ako sve te marifetluke ne znate, žrtva ste. Ako znate, bit će kako je vazda bilo. Takav je Bejrut koji se uz sve muke u komšiluku i dalje jednim dijelom valja u hedonizmu a drugim u bijedi izbjegličkih kampova. Bivši predsjednik države Michel Sleiman s kojim sam imao dug i prijateljski razgovor temeljem bivših vremena, ne bez razloga govori o nečemu što je za Libanon popriličan paradoks: dok se okolna Sirija guši u ratu i razaranju, drhte i Jordan i ostali, Bejrut održava sigurnost i mir, kako tako. I stabilnu valutu, doduše ne i političku mir ali, dobro je.
Do sirijske granice od Bejruta je četrdeset kilometara, preko brda i kroz dolinu Beka. Kafa u usputnoj Šturi i ništa drugo, Liban je najmanje dva puta skuplji od Damaska, ako ne i više. Zapravo, u Siriji je dolar čudo, u Libanu onako. Narod, naravno, ne živi od dolara već potpuno obezvrijeđene sirijske funte.
Komentar: SAD želi zaustaviti dostavu ruskog plina u Europu s ciljem da našteti i Rusiji i Europi.