
© Sputnik/ Tanja Trikić
Projekti Kine u Srbiji deo su njene strategije globalizacije, koja nimalo ne liči na američku, jer Kinezi nemaju potrebu da u okviru nje nameću svoje ideje i vrednosti. Zapad dotle prvo utvrđuje norme, a onda pod njih podvodi život, a na tome se sigurno ne može graditi globalni svet, kaže za Sputnjik Vladimir Maljavin, ruski stručnjak za Kinu.
Kina je sve prisutnija u Srbiji sa velikim projektima, a nedavno je kineski „Hestil“ kupio „Železaru Smederevo“. Imamo i sporazum o strateškom partnerstvu. Čime je mala Srbija privukla veliku Kinu?— Kinezi imaju svoju strategiju globalizacije. Tu su na prvom mestu infrastruktura, energetika i autsorsing, recimo, kao ovde u proizvodnji čelika. Pritom,
kineska globalizacija uopšte ne liči na američku. Kinezi ne unose svoje simbole, vrednosti i ono što se može nazvati idejama Kine u svet. Deluju posredstvom mrežnih zajednica, kako na svakodnevnom nivou putem čajna tauna, a sa druge strane zajedničkim velikim projektima, na državnom nivou. Odnosno, tu su uvek dva nivoa ekspanzije, pri čemu je nivo čajna tauna, tj. malog i srednjeg biznisa, faktički samostalan. On je činjenica svakodnevnog života, zato se lako integriše sa lokalnim društvom. To je nekakva anonimna svakodnevna stihija koja ne predstavlja neku ideju, socijum koji može da uguši druge. To je nešto čega nema ga na zapadu. Ona proističe iz slobodne komunikacije koja stvara neku vrstu kulturnih hibrida. A oni mogu biti nosioci napretka, inovacija, stvarati nove oblike prakse.
Komentar: Svima bi već trebalo biti očito da SAD koristi propagandu o "ruskoj agresiji" kako bi opravdali svoju agresiju.