Zadnjih mjeseci sve više i više osjećam, iako to može biti teško za povjerovati, da se naš svijet udaljava od naizgled beskrajnih ratova. No, nemojte krivo pomisliti, jer nismo uopće vidjeli kraj ratova. Međutim, dinamika i energija rata se mijenja. S umišljenošću i žurbom, takozvani zapadnjački svijet baca drvlje i kamenje - sve što može dohvatiti svojim krvavim rukama - poput razmaženog djeteta koje baca stvari u divovskom napadu bijesa, pokušavajući osporiti ovu realnost nad kojom svake sekunde ima sve manje kontrole. Svijet se sve više odmiče od ratova, od, ako vam je draže, patrijarhalne psihoze kontrole - matrice straha, srama, krivnje, bijesa i mržnje. U okrilju onoga što smo mi na Zapadu egoistično nazivali Istok, se pojavljuje konstrukcija, građenje novih projekata kako bi se podigao sektor čovječanstva koji je ignoriran više od tisuću godina. Ova pozitivna transformacija je nešto, što bi moglo spasiti naše čovječanstvo od masovne smrti i destrukcije koje neki na Zapadu tako revno priželjkuju za sve nas.
Želio bih ovo ilustrirati s nedavnim razvojem onoga što se prije nekoliko stoljeća nazivalo "zhōngguó" ili "centar civilizacije". Uskoro bi to ponovno mogao i postati ako Kina, Rusija i druge euroazijske nacije nastave sa sadašnjim trendovima.
Kina se kreće naprijed s impresivnim nizom velikih međunarodnih infrastrukturnih projekata, uključujući s Rusijom i drugim državama Euroazijske ekonomske unije, čak i u suradnji s Europskom unijom. Peking je, uz uobičajenu kinesku brzinu, povezao svoje gospodarstvo kopnenim i plovnim putevima s cijelom Euroazijom, od Istočnog kineskog mora do Crnog mora, od Malačkog prolaza do Finskog zaljeva, te do Pireja u istočnom Sredozemlju.
Komentar: Uvijek možemo biti sigurni u to da će mediji na Zapadu odvratiti pažnju od bitnih događanja.