Sukobi na Bliskom istoku traju toliko dugo da već gotovo nitko ni ne pamti mir u tom dijelu svijeta. Što stoji iza uspjeha tzv. Islamske države, Arapskog proljeća i najnovijeg rasplamsavanja sukoba između sunita i šijita objašnjava bosanskohercegovački novinar i diplomat Zlatko Dizdarević, vrstan poznavatelj Bliskog istoka, u intervjuu studentskom listu
Global.
Tisućljetni sukob sunita i šijita koji se nedavno ponovno razbuktao, u obliku ozbiljnog narušavanja iransko-saudijskih odnosa samo je alibi za rješavanje nekih drugih ciljeva i interesa, kaže Zlatko Dizdarević. Za studentski list
Global osim o Islamskoj državi govori i o korijenima građanskog rata u Siriji, o pitanju izbjeglica te europskoj perspektivi Bosne i Hercegovine. Intervju koji je s njime vodila Hanan Nanić prenosimo u cijelosti.
Je li konstantno “mirno neprijateljstvo” Irana i Saudijske Arabije u osnovi utemeljeno na vjersko-političkim različitostima i sukobima?U osnovi nije, kao zapravo ni jedno drugo sukobljavanje na tim prostorima. Upotreba vjere, mitovi iz prošlosti, povremeni incidenti itd. oduvijek su samo mehanizmi i ‘alibi’ za sudare u kojima se rješavaju neki drugi ciljevi, nameću neki drugi interesi - energetski, ekonomski, teritorijalni i regionalni.
Vjerske razlike sunita i šijita, posebno u novije vrijeme, uglavnom su bivale manipulativni povod za ratove.Zaboravlja se, pritom, kako se u iračko-iranskom ratu osamdesetih na strani Saddama Husseina borilo mnogo iračkih šijita protiv Irana u kojem su šijiti znatna većina. Osjećaj nacionalne i državne pripadnosti u Iraku bio je jači od pripadnosti šiizmu. U libanonskom ratu osamdesetih sukobljavali su se šijiti partije Amal i proiranskog šijitskog Hezbollaha. U regularnoj vojsci Bašara al-Asada u Siriji koji je alevit, izvorno šijit, mnogo je sunita - vojnika i zapovjednika.
Veliki sirijski muftija Ahmad Hassoun, krajnje lojalan Assadu, sunit je. Religija je na tim prostorima oduvijek zloupotrebljavana na način koji kazuje da su u pitanju sukobi koji su, ponajprije - protiv religije! U njihovoj pozadini riječ je o političkom, ekonomskom pa i vojnom nadmetanju s ciljem osiguravanja regionalne dominacije u kojoj su Iran i Saudijska Arabija vodeći igrači. U konkretnom slučaju, mnogo aktivniji
izazivač sukoba je Saudijska Arabija, dramatično sukobljena s unutrašnjim problemima, i gubitkom ‘kompasa’ u mnogim pitanjima na međunarodnoj sceni. Ali i u strahu od povlačenja velikog partnera, Amerike, iz regije, i
sve težih poraza njihovih džihadističkih partnera u Siriji i Iraku.
Komentar: Nikad kraja propagandi medija na Zapadu. Zar svima već nije jasno da od ovakvih lažnih izvješća samo profitiraju psihopati na vlasti?