
Nemački vojnici ulaze na Kosovo kod Đeneral Jankovića, 12. juna 1999. godine
Zašto je Nemačka tako izričito želela da učestvuje u napadu NATO-a na SR Jugoslaviju 1999? Jedno od objašnjenja nudi nemački autor Matijas Kincel u knjizi "
Put u rat: Nemačka, NATO i Kosovo". Posebnu ulogu, po njemu, u tome igrala je činjenica da su Nemci iz istorijskih razloga bili kivni na Srbiju i Jugoslaviju. Srbi su doprineli nemačkom porazu u dva svetska rata, a formiranje "veštačke tvorevine Jugoslavije" dovođeno je u neposrednu vezu s nemačkom kapitulacijom. Nemačka je, konstatuje Kincel, bila "latentno motivisana da izbriše simbol nemačkog poraza sa geografske karte..."
Uoči svake godišnjice početka NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju, uvek se iznova potrže intrigantno pitanje nemačke odgovornosti za prvi "nemački rat" posle Drugog svetskog rata. Zašto kažemo "nemački rat"? Postoji snažno uverenje da bez nemačkog učešća, iz razloga koji nisu isključivo vojne prirode, NATO agresije i ne bi bilo.
Nemačka nije, međutim, prinudno ušla u ovaj rat. Nemački politikolog i istraživač Matijas Kincel tvrdi u knjizi
Put u rat: Nemačka, NATO i Kosovo (objavljena i na srpskom, Službeni glasnik, 2021) da je njegova zemlja želela taj rat. I da su neki njeni zvaničnici, ministri - a reč je o Klausu Kinkelu, šefu diplomatije u vladi demohrišćanskog kancelara Helmuta Kola, Joški Fišeru, ministru spoljnih poslova u kabinetu socijaldemokratskog kancelara Gerharda Šredera, i Rudolfu Šarpingu, ministru odbrane u istoj vladi - "istrajnije i bezobzirnije" insistirali na ratu i nemačkom učešću u njemu čak i od ratobornih Medlin Olbrajt, Ričarda Holbruka i Tonija Blera!
Komentar: Što mu je toliko dugo trebalo?