Nakon manje od dva tjedna općih, impulzivnih i neorganiziranih prosvjeda na ulicama Libanona, posljednjih je dana od neprijavljenih donatora uloženo ogromno mnogo novca kako bi se prosvjednicima osigurala hrana, piće i potrepštine, samo kako bi oni ostali na ulicama do "pada političkog režima, vlade i vladavine bankara, posebno Centralne banke".
Većina Libanonaca slaže se sa zahtjevima prosvjednika koji se bune zbog korupcije političko-sektaškog sustava koji nekolicini političkih lidera pomaže da kontroliraju cijelu zemlju.Ove strukture imaju moć iznad svih u Libanonu i mogu učiniti bilo što bez ikakve odgovornosti ili nadzora.
Nije ni čudo, jer pravosudni sustav kontroliraju isti oni političari koji mogu spriječiti donošenje bilo kakve "neprimjerene" presude. Nadalje, sve visoke vojne i sigurnosne časnike, bez iznimke, imenuju iste političke vođe koji dijele vlast među sobom. Visko dužnosnici vojske i obavještajnih službi karijeru provode stojeći na vratima političara kojima "pripadaju", ovisno o njihovoj religiji, tražeći bolja i viša mjesta u sigurnosnom aparatu.
Nitko u Libanonu nije ni zamislio da se ovaj korumpirani sektaški sustav može poljuljati i da će se ljudi s njim suočiti na ulicama. Nijedan politički vođa nije vjerovao da će se ikada osjećati zabrinutim zbog zadržavanja svog "prijestolja", građenog konstruiranog desetljećima kako bi to prijestolje preuzela sljedeća obiteljska generacija, nakon što se njihovi očevi povuku u mirovinu.
"OBOJENOM REVOLUCIJOM" UVIJEK OD ZLA U GOREU prošlom članku smo pojasnili da su se u početku zaista spontani prosvjedi, pa čak i oni koje su neki vidjeli kao produženu ruku Hezbollaha da se riješi utjecaja svojih političkih protivnika, pretvorili u Obojenu revoluciju s istim osobama koje su provele "Revoluciju cedra" 2005. godine.
Međutim, sada kada su protesti poprimili drugu dimenziju, opravdani zahtjevi prosvjednika neće se postići urušavanjem cijelog političkog sustava.
Libanonu su potrebne zakonodavne institucije s ovlastima za izmjenu zakona i vlada za njihovo izvršavanje i provođenje.Ako padnu ljudi imenovani ovim sustavom, tko bi preuzeo vlast? Predsjednik? Prosvjednici traže njegovu ostavku. Vojska? Njene visoke dužnosnike postavljaju isti političari optuženi za korupciju. Nije teško zamisliti mogući raskol unutar vojske, što bi zemlju odvelo u potpuni kaos i sektaške sukobe.
Komentar: Pogledajte također: